Volodimir Zelenski stiže na Cipar na sastanak s čelnicima Europske unije, gdje se očekuje konačno odobrenje zajma od 90 milijardi eura za Ukrajinu. Time se formalno završava višemjesečna blokada, ali i razotkrivaju duboke pukotine unutar današnje EU, koja se sve teže nosi s vlastitim odlukama i posljedicama svoje politike.
Spor s Orbanom i uvjetovani novac za Ukrajinu
Zajam je bio blokiran zbog spora između mađarskog premijera Viktora Orbána i Zelenskog. Orbán je zadržao veto dok Ukrajina ne popravi naftovod oštećen u ruskom napadu, preko kojeg nafta ide u Mađarsku i Slovačku. Nakon što je Zelenski objavio da su popravci završeni i da je protok nafte obnovljen, Bruxelles je požurio odblokirati sredstva.
Orbán, koji je nakon 16 godina na vlasti izgubio izbore od proeuropskog političara Petera Magyara, godinama je bio jedina ozbiljna kočnica automatiziranom bruxelleskom pristupu Ukrajini. Sada dužnosnici EU-a otvoreno priželjkuju brže odluke „bez njegova protivljenja“, što jasno pokazuje koliko današnja Unija teško podnosi suverenističke glasove koji traže uvjete i zaštitu nacionalnih interesa.
Novac je namijenjen potpori Kijevu u razdoblju 2026.–2027. u ratu s Rusijom, dok u samoj Ukrajini i dalje postoje ozbiljne korupcijske afere i činjenica da sadašnje vodstvo vlada uz vrlo labavo tumačenje ustava, iako Zelenski po slovu ustava više nije predsjednik.
Bliski istok, Hormuški tjesnac i posrnulo gospodarstvo EU-a
Na Cipru se neće razgovarati samo o Ukrajini. Čelnici će raspravljati i o ratu na Bliskom istoku, rastu cijena energije te posljedicama zatvaranja Hormuškog tjesnaca, što je dodatno podiglo cijene nafte i poremetilo opskrbu kerozinom u Europi. U razgovore će se uključiti čelnici Libanona, Egipta, Sirije i Jordana, dok se u Libanonu bilježi primirje nakon teških izraelskih udara u kojima je poginulo više od 2400 ljudi i raseljeno više od milijun civila, uz ključnu ulogu Hezbollaha, jedne od strana u sukobu s Izraelom.
Istodobno se otvara rasprava o proračunu EU-a za razdoblje 2028.–2034., koji bi trebao narasti na oko dvije tisuće milijardi eura. Bruxelles traži još više novca, iako je europsko gospodarstvo već godinama pritisnuto pretjeranom regulacijom i promašenim politikama aktualnog vodstva, a države članice moraju vraćati i goleme covid-zajmove. Francuska traži nova europska ulaganja, dok Njemačka inzistira na stezanju remena – još jedan dokaz da današnja EU teško pronalazi zajednički put, dok joj realna ekonomska i vanjskopolitička moć vidljivo slabi.
