Rusija pojačava fizičku zaštitu svoje naftne infrastrukture nakon niza ukrajinskih napada bespilotnim letjelicama koji su tijekom 2026. ozbiljno pogodili kapacitete za preradu nafte.
Nova snimka objavljena 20. rujna prikazuje radnike koji preko velikog industrijskog postrojenja razvlače golemu mrežu. NEXTA, koja je objavila snimku, navodi da je riječ o jednom od načina na koji Rusija pokušava zaštititi svoju infrastrukturu za preradu nafte.
Princip takve zaštite relativno je jednostavan. Mreža razvučena iznad osjetljivog dijela postrojenja trebala bi zaustaviti dron, oštetiti ga ili izazvati eksploziju prije nego što izravno pogodi spremnik, cjevovod ili ključnu procesnu jedinicu rafinerije.
Rusija ne koristi samo mreže. Satelitske snimke pojedinih rafinerija pokazuju metalne konstrukcije podignute iznad ključnih postrojenja, a na nekim lokacijama koriste se i brodski kontejneri postavljeni kao improvizirani zaštitni zidovi.
Riječ je zapravo o industrijskoj verziji takozvanih protudronskih kaveza koji su tijekom rata postali uobičajeni na tenkovima i drugim vojnim vozilima.
Ukrajinci rafinerije napadaju gotovo svaka tri dana
Razlog zbog kojeg Rusija ulaže toliko truda u zaštitu postaje jasniji kada se pogledaju razmjeri ukrajinske kampanje.
Prema analizi Međunarodne agencije za energiju (IEA), Rusija ima 32 velike rafinerije ukupnog nominalnog kapaciteta od približno 6,5 milijuna barela dnevno.
Tijekom prvih osam mjeseci 2026. neka ruska rafinerija uspješno je pogođena u prosjeku otprilike jednom svaka tri dana.
Još je važnije koliko se povećao domet ukrajinskih napada.
Ukrajina više ne napada samo rafinerije nekoliko stotina kilometara od svoje granice. U srpnju je pogođena rafinerija u Omsku, najveća u Rusiji, koja se nalazi približno 2500 kilometara od ukrajinske granice.
Prema IEA-i, od velikih ruskih rafinerija krajem kolovoza samo pet još nije bilo pogođeno ukrajinskim dronovima. Riječ je uglavnom o postrojenjima duboko u Sibiru i na ruskom Dalekom istoku.
To Rusiji stvara ogroman obrambeni problem. Nije moguće jednostavno koncentrirati protuzračnu obranu oko nekoliko objekata blizu Ukrajine. Rafinerije su raspoređene na golemom teritoriju, a sustavi protuzračne obrane potrebni su i na bojištu, oko gradova, vojnih baza, aerodroma i druge strateške infrastrukture.
Prerada nafte ozbiljno je pala
Napadi više ne proizvode samo spektakularne požare koji se mogu vidjeti na društvenim mrežama.
Prema podacima IEA-e, ruska prerada sirove nafte u lipnju pala je na približno 3,8 milijuna barela dnevno, što je najniža razina u više od dva desetljeća i oko 30 posto manje nego godinu ranije.
Proizvodnja benzina pala je približno 20 posto u odnosu na 2025., dok je proizvodnja dizela smanjena gotovo 30 posto.
Reuters je sredinom rujna izvijestio da je polovica šest najvećih ruskih rafinerija za proizvodnju dizela morala ozbiljno smanjiti ili potpuno obustaviti proizvodnju nakon napada dronovima.
Rafinerija Kiriši potpuno je zaustavljena, dok su postrojenja u Volgogradu i NORSI radila na približno četvrtini nominalnog kapaciteta.
Tih šest rafinerija zajedno čini otprilike polovicu ruske proizvodnje dizela.
Zašto Ukrajina napada baš rafinerije?
Ključ je u razlici između proizvodnje nafte i njezine prerade.
Naftna bušotina proizvodi sirovu naftu. Rafinerija tu sirovinu pretvara u proizvode koji su gospodarstvu i vojsci stvarno potrebni – dizel, benzin, avionsko gorivo i druge derivate.
Ukrajina zato ne mora uništiti rusku sposobnost proizvodnje sirove nafte kako bi Moskvi napravila ozbiljan problem.
Dovoljno je pogoditi ograničen broj velikih i tehnološki složenih rafinerija.
Kijev tvrdi da su rafinerije legitimni vojni ciljevi jer sudjeluju u opskrbi ruskih oružanih snaga gorivom. Moskva ukrajinske udare opisuje kao napade na rusku energetsku i civilnu gospodarsku infrastrukturu.
Dron ne mora uništiti cijelu rafineriju
Posebno važna karakteristika rafinerija jest da se radi o iznimno složenim industrijskim sustavima.
Dron ne mora uništiti cijelu rafineriju da bi zaustavio proizvodnju.
Veliki spremnik goriva relativno je jednostavna konstrukcija. Puno ozbiljniji problem nastaje ako dron pogodi neku od ključnih procesnih jedinica koje služe za destilaciju, krekiranje ili druge faze prerade nafte.
Popravak takvih postrojenja može zahtijevati specijalizirane dijelove, stručnjake i dugotrajno zaustavljanje proizvodnje.
Upravo zato Ukrajina sve češće napada istu rafineriju u više valova. Cilj je opteretiti rusku protuzračnu obranu i povećati vjerojatnost da će barem dio dronova proći do cilja.
Mreže mogu zaustaviti dron, ali nisu neprobojne
Fizička zaštita koju Rusija sada postavlja ima smisla upravo zbog velike razlike između cijene zaštite i potencijalne štete.
Ako relativno jeftina metalna mreža spriječi dron da pogodi procesno postrojenje vrijedno desetke ili stotine milijuna eura, investicija se može isplatiti već nakon jednog uspješnog presretanja.
Postoje i zabilježeni slučajevi u kojima su takve mreže uspjele. U Stavropoljskom kraju protudronska mreža zaustavila je bespilotnu letjelicu prije udara u naftno postrojenje. Eksploziv je detonirao, ali nije izazvao veliki požar ni ozbiljno oštećenje cilja.
No zaštita nije neprobojna.
Početkom rujna napadnuto je naftno skladište kod Sočija čiji su spremnici također bili zaštićeni mrežama. Satelitske snimke nakon napada pokazale su da je više spremnika ipak uništeno ili teško oštećeno.
Problem je u tome što mreža može pomoći protiv pojedinačnog drona, ali mnogo teže protiv koordiniranog napada većeg broja letjelica iz različitih smjerova.
Kremlj problem shvaća dovoljno ozbiljno da prijeti preuzimanjem infrastrukture
Koliko je zaštita naftnog sektora postala važna Moskvi pokazuje i potez Vladimira Putina iz kolovoza.
Ruski predsjednik dao je državi mogućnost preuzimanja kontrole nad strateški važnom infrastrukturom ako njezini vlasnici ne osiguraju odgovarajuću zaštitu od dronova i drugih prijetnji.
Ruski potpredsjednik vlade Aleksandar Novak početkom rujna priznao je da zaštita rafinerija predstavlja velik financijski trošak, ali je naglasio da je on i dalje manji od štete koju kompanija pretrpi kada joj rafinerija prestane raditi.
Naftne kompanije na zaštiti objekata surađuju s ruskim Ministarstvom obrane i Nacionalnom gardom.
Posljedice se više ne osjećaju samo u Rusiji
Smanjena prerada nafte počela je utjecati i na ruski izvoz goriva.
Moskva je ograničavala izvoz benzina, dizela i drugih derivata kako bi prioritet dala opskrbi domaćeg tržišta.
To je važno i izvan Rusije jer je zemlja prije posljednjeg vala napada bila jedan od najvećih svjetskih izvoznika dizela. Među velikim kupcima ruskih derivata bile su zemlje poput Turske i Brazila.
Zbog toga dovoljno veliko smanjenje ruske proizvodnje može imati posljedice i na međunarodno tržište goriva.
Ukrajinska strategija time dobiva dodatnu dimenziju. Relativno jeftini dronovi ne moraju uništiti rusku naftnu industriju. Dovoljno je stalno prisiljavati Moskvu da popravlja postrojenja, smanjuje proizvodnju, premješta protuzračnu obranu i troši sve više novca na fizičku zaštitu golemog broja objekata.
Snimke kilometara mreža razvučenih iznad rafinerija zato su mnogo više od neobične ratne improvizacije. One pokazuju koliko se rat dronovima promijenio: Rusija sada mora pokušavati fizički zaštititi ogromna industrijska postrojenja smještena i tisućama kilometara od ukrajinske granice.
