Mislav Kolakušić oštro je kritizirao Vladinu odluku o obveznom objavljivanju cjenika i isticanju dodatnih, referentnih cijena kao dio borbe protiv inflacije. Ocijenio je da se administrativnom mjerom pokušava ostaviti dojam odlučne reakcije, premda ona sama po sebi ne uklanja nijedan od glavnih uzroka rasta cijena.
"Europska unija i Andrej Plenković prouzročili su najveći pad vrijednosti novca u posljednjih 30 godina. Sada jadnim mjerama pokušavaju spasiti proračun i uhljebe, bacajući pod vlak sve koji rade i stvaraju", izjavio je Kolakušić za Freedom.hr.
Što je Vlada odlučila
Vlada je 10. rujna donijela odluke kojima se proširuje obveza objavljivanja cjenika proizvoda i usluga te isticanja dodatne cijene. Za proizvode koji su već bili obuhvaćeni ranijim pravilima ostaje referentna cijena iz svibnja 2025., dok je za novobuhvaćene proizvode i usluge referentni datum 10. rujna 2026. Primjena proširenog sustava počinje 1. listopada.
Cilj je omogućiti potrošačima lakšu usporedbu cijena i praćenje promjena, a nadzor provedbe povjeren je tržišnim inspektorima i drugim nadležnim tijelima. Trgovci će podatke morati učiniti javno dostupnima u propisanim oblicima.
Transparentnost nije isto što i niže cijene
Kolakušićeva ključna primjedba jest da cjenici mogu pokazati gdje je neki proizvod jeftiniji i kako mu se cijena mijenjala, ali ne mogu sami povećati vrijednost plaća i mirovina niti smanjiti poreze, energente, kamate, troškove poslovanja i javnu potrošnju. Drugim riječima, mjera može biti koristan alat za usporedbu, ali nije zamjena za monetarnu i fiskalnu politiku.
Ako su ulazni troškovi visoki, porezno opterećenje nepromijenjeno, a državna potrošnja nastavlja rasti, javna objava cijene ne uklanja pritisak zbog kojeg je ta cijena povećana. Ona samo čini povećanje vidljivijim. Kolakušić zato Vladinu mjeru vidi kao pokušaj prebacivanja političke odgovornosti na trgovce i privatni sektor.
Inflacija puni proračun, a trošak snose građani
Rast cijena ima i važnu proračunsku posljedicu: kada nominalna vrijednost potrošnje raste, povećavaju se i prihodi države od poreza vezanih uz promet i potrošnju. Istodobno realna vrijednost plaće ili mirovine pada ako primanja ne prate poskupljenja. Kolakušić smatra da je vlast godinama tolerirala takav razvoj događaja jer je rast nominalnih prihoda olakšavao financiranje sve većeg državnog aparata.
U takvom okviru dodatne administrativne obveze najprije osjećaju trgovci i poduzetnici, koji moraju prilagoditi sustave, svakodnevno objavljivati podatke i snositi trošak provedbe. Dio tih troškova na kraju može ponovno završiti u cijeni koju plaća kupac.
Kritika europske monetarne i fiskalne politike
Kolakušić odgovornost ne ograničava samo na Banske dvore. Njegov je stav da su europska politika jeftinog novca, golemo javno zaduživanje i rast zajedničke potrošnje stvorili uvjete u kojima je vrijednost novca snažno oslabila. Plenkovićevoj Vladi zamjera što je taj model prihvatila, povećavala domaću potrošnju i oslanjala se na europski novac, a sada posljedice pokušava ublažiti administrativnim nadzorom cijena.
Takva kritika ne znači da su trgovci izuzeti od odgovornosti za moguće zloupotrebe tržišne moći ili netransparentno formiranje cijena. Međutim, razlika je između nadzora tržišnog natjecanja i tvrdnje da će objava tablice cijena zaustaviti inflaciju. Prvo može spriječiti pojedinačne nepravilnosti; drugo zahtijeva promjenu politike koja utječe na količinu novca, državnu potrošnju, poreze i troškove proizvodnje.
Račun ne može ponovno pasti samo zato što je cijena objavljena
Vladin sustav može potrošaču pomoći da pronađe povoljniju trgovinu i javnosti dati više podataka o kretanju cijena. No otvoreno ostaje glavno pitanje: hoće li vlast smanjiti vlastite rashode, porezno i regulatorno opterećenje te troškove koji pritiskuju proizvodnju i rad, ili će odgovornost za pad kupovne moći i dalje premještati na one koji posluju na tržištu.
Upravo je na toj razlici Kolakušić izgradio svoju kritiku. Građanima se, prema njegovoj ocjeni, nudi bolji pregled posljedica inflacije, dok se uzroci i dalje ne diraju. Cjenik može pokazati koliko je nešto poskupjelo; ne može sam vratiti vrijednost novcu koji je već izgubio kupovnu moć.
