Kad netko namjerno zapali šumu, javnost bez mnogo dvojbe traži pritvor i zatvorsku kaznu. Kada se tisuće tona plastike, medicinskog i drugog opasnog otpada zakopaju u tlo, nad vodonosnicima ili pokraj naselja, odgovor države godinama se svodi na istraživanja, natječaje i sanacije koje na kraju plaćaju građani. Razlika nije samo moralna. Podaci Državnog odvjetništva pokazuju da bezuvjetni zatvor za kaznena djela protiv okoliša u Hrvatskoj praktično ne postoji.
U službenom izvješću za 2024. godinu DORH navodi 90 osuđujućih presuda za kaznena djela iz područja okoliša. Bezuvjetnom kaznom zatvora kažnjena je samo jedna osoba, i to za ubijanje ili mučenje životinja, a ne za nezakonito odlaganje otpada. U tri slučaja zatvor je zamijenjen radom za opće dobro. Državna odvjetništva otvoreno navode da u predmetima u kojima ne smatraju nužnom bezuvjetnu kaznu često predlažu uvjetne osude, uz obvezu sanacije štete.
Ta statistika objašnjava zašto naslovno pitanje nije tek retorička provokacija. Požar uništava šumu pred očima javnosti; otrov zakopan u zemlju može ostati nevidljiv godinama, premda ugrožava tlo, podzemne vode i zdravlje ljudi. Posljedice mogu biti dugotrajnije, dokazivanje je skuplje i sporije, a kazneni ishod blaži.
Gospić: desetci tisuća tona i osumnjičeni koji se brane sa slobode
Najveći i najbolje dokumentirani slučaj nalazi se u prostoru bivšeg PPK Velebit u Bilajskoj ulici u Gospiću. Prema istražiteljima, nezakonito dopremanje počelo je 2021., a otpad iz Hrvatske, Slovenije, Italije i Njemačke prikazivao se kao materijal za recikliranje. Europol je u veljači 2025. objavio da je uhićeno 13 osoba te da se sumnja na nezakonito odlaganje najmanje 35.000 tona medicinskog i opasnog otpada, uz najmanje četiri milijuna eura protupravne zarade.
Kasnija vještačenja obuhvatila su približno 37.000 tona zakopanog i rasutog otpada. U tlu su zabilježene povišene koncentracije pojedinih metala, a nizvodno i PFAS spojevi. Ministarstvo i Hrvatski zavod za javno zdravstvo istodobno su naveli da dosadašnja ispitivanja vode za piće potvrđuju njezinu zdravstvenu ispravnost. To dvoje nije proturječno: nalaz onečišćujućih tvari u podzemnoj vodi zahtijeva nadzor, ali sam po sebi ne znači da voda iz javnog sustava prelazi zdravstvene granice.
Glavni osumnjičenici, Josip i Monika Šincek, proveli su gotovo godinu dana u istražnom zatvoru, a krajem 2025. pušteni su da se brane sa slobode. Josip Šincek odbacuje odgovornost za ekocid. Presude nema i za sve osumnjičene vrijedi pretpostavka nedužnosti, ali činjenica ostaje: goleme količine otpada još su na lokaciji, a državni trošak samo prve faze sanacije narastao je s 2,1 na 4,72 milijuna eura bez PDV-a nakon što na prvi natječaj nije stigla nijedna ponuda.
HRT-ov videoprilog prikazuje razmjere otpada uz gospićke silose i objašnjava zašto se prva faza sanacije odnosi tek na dio materijala na otvorenom.
Šest lokacija na državnom popisu: više od 30 milijuna eura za sanacije
Vlada je u Plan gospodarenja otpadom uvrstila šest prioritetnih lokacija onečišćenih nezakonito odloženim otpadom: Gospić, Samobor, Poznanovec u općini Bedekovčina, Benkovac, Lovinac i Pazin. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u svibnju 2026. naveo je da je za njihove sanacije predviđeno 30 milijuna eura nacionalnih sredstava, pri čemu bi Fond snosio 85 posto, a lokalne jedinice 15 posto troška. Razmatrano je i smanjenje lokalnog udjela na deset posto.
U Poznanovcu se na dvije lokacije nalazi oko 13.200 tona plastičnog i ambalažnog otpada, guma te miješanog otpada koji sadrži i opasne tvari. Procijenjeni trošak uklanjanja iznosio je 7,39 milijuna eura bez PDV-a. U samoborskom Vrbovcu evidentirano je približno 8.000 tona, uglavnom plastike, od čega je oko 70 posto u balama, dok je ostatak rasut i degradiran dugotrajnim izlaganjem vremenu. Procijenjena vrijednost sanacije bila je 3,84 milijuna eura bez PDV-a.
U krugu bivše pazinske tvornice Istraplastika na Dubravici nalazi se oko 13.000 tona bala plastike, tekstila i gume. Plan uklanjanja procijenjen je na oko 8,1 milijun eura s PDV-om. Za Benkovac i Lovinac Fond je u posljednjem objavljenom zbirnom dokumentu naveo da će priprema projekata početi nakon ispunjavanja svih uvjeta. U Benkovcu istražitelji sumnjaju da se ispod površine bivšeg kamenoloma nalazi znatno više otpada nego što se vidi, dok dosad dostupne županijske analize nisu pokazale odstupanja u kakvoći vode i zraka.
Ovo je službeni dokument Fonda s popisom šest prioritetnih lokacija, količinama i fazama sanacije.
Kosnica: otpad na vodozaštitnom području i osumnjičenik u istražnom zatvoru
Kosnica i Novaki Ščitarjevski kod Velike Gorice pokazuju da pritvor jest moguć kada istražitelji i sud utvrde opasnost od ponavljanja djela. Županijski sud u Velikoj Gorici 26. kolovoza odredio je jednomjesečni istražni zatvor 29-godišnjaku osumnjičenom za ugrožavanje okoliša. Inspekcija mu je u lipnju naložila sanaciju tla, ali je, prema navodima suda i policije, dronom snimljen kako ponovno dovozio građevinski otpad, stiropor, crijep, plastiku, metalni i glomazni otpad.
Slučaj je posebno osjetljiv jer se radi o vodozaštitnom području Grada Velike Gorice, u blizini vodocrpilišta Kosnica iz kojega se vodom opskrbljuje i dio Zagreba. Sudska glasnogovornica Kornelija Kallay Blažeković obrazložila je pritvor 'većom količinom kriminalne volje' i kontinuiranim odlaganjem tijekom dva mjeseca. Ako bude proglašen krivim, osumnjičeniku prema navodima suda prijeti do pet godina zatvora.
Odvojeno od tog kaznenog predmeta, Nacional i N1 objavili su tvrdnje izvora iz velikogoričke uprave o mnogo većem nezakonitom deponiju na području Kosnice, s procjenama koje dosežu 500.000 tona. Tu brojku nadležna tijela još nisu javno potvrdila kao službeno izmjerenu količinu, pa je valja tretirati kao upozorenje koje zahtijeva geodetsko mjerenje, uzorkovanje tla i vode te javnu objavu nalaza, a ne kao dovršenu činjenicu.
Rakitovac, Diklo i Senj: istrage i tvrdnje koje tek treba dokazati
Građani Gospića traže da se uz silose istraži i Rakitovac, gdje sumnjaju da je zakapan nepoznat otpad. Saborski zastupnici Mosta zatražili su od DORH-a proširenje istrage na cijeli lanac uvoza, prijevoza, odlaganja i buduće sanacije. Njihove tvrdnje uključuju navode o više od 1.700 kamiona, ali službena analiza cjelokupne lokacije još nije javno zaključena, a Rakitovac nije među šest prioritetnih državnih projekata sanacije.
U Zadru je gradski vijećnik Danijel Radeta tvrdio da je na odlagalište Diklo nezakonito dovezeno oko 150.000 tona otpada. Zadarska Čistoća to osporava i navodi da se sav otpad zaprima uz propisanu dokumentaciju, evidenciju i redovite analize podzemnih voda koje nisu pokazale loše parametre. Bez rezultata istrage i neovisnog vještačenja Diklo zato ostaje ozbiljna javno iznesena sumnja, a ne dokazano ilegalno odlagalište.
USKOK provodi izvide i istražne radnje i na odlagalištu Sveti Juraj kod Senja. Grad Senj je u srpnju priopćio da do tada nije potvrđeno postojanje nezakonito odloženog otpada. Takva razlika između otvorene istrage i utvrđenog stanja ključna je: ozbiljna sumnja opravdava nadzor, ali ne dopušta da se prije nalaza unaprijed proglasi krivnja.
Otok, Pavučnjak i lokalna odlagališta koja rastu prije reakcije države
U Otoku kod Vinkovaca građani su krajem kolovoza prijavili skladištenje otpadne plastike i tekstila za koje se navodi da potječu iz Italije. Županijske službe na privatnoj su lokaciji zatekle oko 100 velikih vreća, pojedinačne mase približno 500 kilograma, te najmanje još 25 vreća u zatvorenom skladištu. Gradonačelnik je prijavio slučaj policiji i inspekciji. To je približno 62,5 tona materijala ako su sve vreće bile popunjene navedenom prosječnom masom.
U Pavučnjaku kod Samobora stanovnici su prijavili da se na privatnu parcelu godinama dovoze desetci kamiona građevinskog otpada dnevno. Grad Samobor naveo je da je od 2020. evidentirana 51 građanska prijava na približno 15 lokacija te da su obaviještene inspekcija zaštite okoliša i policija. Susjedni Samoborski Otok također ima lokacije s nepropisno odloženim građevinskim otpadom. Ti slučajevi nisu nužno dio iste kriminalne mreže kao Gospić, ali pokazuju isti obrazac: problem naraste prije nego što se utvrde količine, odgovorni i način sanacije.
Zašto zatvor ostaje iznimka
Kazneni postupci za ugrožavanje okoliša ovise o skupim vještačenjima tla, vode, zraka, utjecaja na zdravlje i visine štete. DORH upozorava da u jednom predmetu često treba provesti više različitih analiza. Dok traje dokazivanje, otpad ostaje na terenu, onečišćenje se može širiti, a trošak hitnih mjera preuzima država. Istodobno se u blažim predmetima često traži uvjetna osuda i sanacija umjesto bezuvjetnog zatvora.
Problem nije samo visina zaprijećene kazne. Kosnica pokazuje da zakon omogućuje pritvor i do pet godina zatvora kada postoji dovoljno konkretnih dokaza i opasnost od ponavljanja. Slaba točka je vjerojatnost da će djelo biti otkriveno na vrijeme, dokumentirano i dovedeno do pravomoćne presude koja počinitelju oduzima protupravnu korist te mu naplaćuje sanaciju. Ako je ilegalnim odlaganjem moguće zaraditi milijune, a realni rizik zatvora ostaje malen, kaznena politika ne odvraća organizirani ekološki kriminal.
Europska direktiva o zaštiti okoliša kaznenim pravom traži strože kazne i istražne alate kakvi se koriste protiv organiziranog kriminala. Hrvatska je time dobila obvezu, ali i priliku promijeniti pristup: zamrznuti imovinu na početku postupka, povezati prijevozne dokumente, carinske podatke i dozvole, trajno nadzirati rizične lokacije te trošak sanacije prvenstveno naplatiti od onečišćivača.
Otvorena pitanja nisu tehnička nego politička
Hrvatska još nema jednu javnu, ažurnu i provjerenu kartu svih velikih aktivnih ilegalnih odlagališta s količinama, rezultatima uzorkovanja, rokovima sanacije i statusom kaznenih postupaka. Postoje državni prioriteti, lokalne evidencije, građanske prijave i policijske istrage, ali nisu objedinjeni na način koji bi javnosti omogućio da prati što je doista uklonjeno, tko je kažnjen i tko je platio račun.
Zato su ključna pitanja vrlo jednostavna. Koliko je otpada još u zemlji na svakoj lokaciji? Koliko je novca osigurano, tko je dobio posao sanacije i može li na njemu zaraditi tvrtka povezana s ranijim tokovima otpada? Kolika je imovina osumnjičenima zamrznuta, koliko je troška vraćeno u proračun i koliko je pravomoćnih zatvorskih kazni izrečeno za ugrožavanje tla i vode? Dok na ta pitanja nema javnog i mjerljivog odgovora, Hrvatska će kažnjavati piromane, a račune navodnih trovača okoliša prebacivati građanima.
