Na naše pitanje kako nam se moglo dogoditi da imamo tako velike probleme s otpadom dr. Simončič je naglasio: „Glavni problem s otpadom je to što mi ne možemo ozbiljno shvatiti problematiku otpada, a to je da se većina otpada ne može reciklirati. Mi smo robovi teorije da je to moguće, a takvo uvjerenje generira probleme s otpadom. Upravo takva politika je dovela do toga da se po Hrvatskoj ne grade spalionice otpada.“, naglašava ovaj stručnjak za otpad i spalionice otpada.
Koji su najugledniji znanstvenici u Hrvatskoj za pitanje otpada i spalionica? Nema ih baš nešto jer je pitanje spalionica bogohulna tema već desetljećima. Recikliranje je desetljećima bila dominantna ekološka i politička dogma u Hrvatskoj. Zato na popisu stručnjaka tog Vladinog Savjeta se ne nalazi stručnjaci za otpad i spalionice otpada od kojih je u Hrvatskoj trenutno najveći dr. sc. ing. Viktor Simončič. Iako nije imenovan od strane Vlade u ovo službeno tijelo, on se u javnosti pojavljuje kao neovisni stručnjak koji iznosi kritike i nudi brza alternativna rješenja za razne ekološke afere u Hrvatskoj. Kontaktirali smo ga da nam kaže svoje mišljenje o ovoj temi. U vezi prijedloga da se taj otpad spaljuje u spomenutim cementarama dr. Simončič je rekao da je to uobičajena praksa u svijetu pod uvjetom da se to provodi u skladu s pravilima.
Javnost je burno reagirala kad su u podzemnim vodama u Gospiću pronađene štetne kemikalije, a tu analizu je proveo Institut za vode „Josip Juraj Strossmayer. U podzemnim vodama nizvodno od ilegalnog deponija (bivši silos PPK Velebit) pronađeni su PFAS spojevi (tzv. "vječne kemikalije" poput teflona) te mikroplastika (polistiren, polietilen, PET) u mikroskopski sitnim česticama. U vezi ovoga dr. Simončič je kaže da treba izvršiti dodatne analize jer nije dovoljan jedan nalaz, a i pitanje je lokacija, dubina, uzorak i metodologija.
Poučak o sastavu Znanstvenog savjeta za gospićki otpad
U vezi sastava Vladinog stručnog savjeta dr. Simončič je napravio jednu analizu na tu temu koju je objavio u svom 476. poučku: “U kontekstu aktivnosti Vlade Republike Hrvatske u sanaciji nezakonito odloženog otpada na lokaciji Gospić osniva se multidisciplinarni Znanstveni savjet s istaknutim hrvatskim stručnjacima i znanstvenicima čija je svrha razmatrati zdravstvene, okolišne, tehnološke i druge stručne aspekte sanacije te davati savjete i stručnu potporu Vladi Republike. Nema zbora da se radi o istaknutim stručnjacima i znanstvenicima. Pogledao sam njihovo područje djelovanja:
• Prof. dr. sc. Stjepan Lakušić je aktualni rektor Sveučilišta u Zagrebu. Njegovo uže znanstveno područje obuhvaća prometnice, željeznice te održavanje i sigurnost prometne infrastrukture. Kako je zadužen za stručnu potporu u sanaciji ilegalno odloženog otpada u Gospiću, zamišljam da bi on mogao imati savjetodavnu ulogu oko kamiona.
• Izv. prof. dr. sc. Krunoslav Capak, prim. dr. med. je stručnjak za javno zdravstvo i zdravstvenu ekologiju. Po mom razumijevanju njegove uloge, on bi trebao pratiti utjecaj sanacijskih mjera. Nešto onako „post festum“.
• Prof. dr. sc. Ante Jukić, no on ne radi na splitskom KTF-u, je istaknuti je stručnjak za polimere, naftna goriva, maziva, petrokemiju te obnovljive izvore energije i vodikovu ekonomiju. Imenovan je kao stručnjaka za kemijsko inženjerstvo, jer ispada, da uz silne fakultete okoliša i ekologije u Hrvatskoj, unatoč mnogobrojnim profesorima, nema nikoga tko koristi alate kemijskog inženjerstva u razumijevanju fenomena okoliša.
• Prof. dr. sc. Dražen Vouk je jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka za hidrotehniku, odvodnju i zaštitu voda. Vlada RH imenovala ga je kao stručnjaka za vode i okolišno inženjerstvo. Vode su bitne, ali ne one koje su problem ili dio problema u „gospićkom“ slučaju.
• Prof. dr. sc. Jelena Parlov je stručnjakinja u polju geologije, s posebnim naglaskom na hidrogeologiju i zaštitu podzemnih voda. njezina je uloga ključna za geološku i hidro geološku analizu utjecaja otpada na osjetljive podzemne vode ličkog krša. Jako bitno, ali u procesu sanacije nešto onako „post festum“.
• Prof. dr. sc. Ivica Kisić je stručnjak za agroekologiju, ekologiju i zaštitu okoliša. Vlada RH imenovala ga je kao stručnjaka za zaštitu tla i agronomiju. Jako bitno, ali u procesu sanacije nešto onako „post festum“.
• Prof. dr. sc. Iskra Alexandra Nola je stručnjakinja za zdravstvenu ekologiju, upravljanje kriznim situacijama i procjenu javnozdravstvenih rizika. Vlada RH imenovala ju je kao ključnu stručnjakinju za javno zdravstvo. Jako bitno, ali u procesu sanacije nešto što dolazi u obzir tek „post festum“.
„Znanstveni savjet će vidjeti drveće, ali treba sagledati šumu.“
U svom 476. poučku dr. Simončič nastavlja o tom Znanstvenom savjetu: „E to mi je nekako tanko. Imenovanjem je pokriveno poznavanje problema na razini poznavanja nekoliko vrsta drveća (dio stručnog znanja, jer se ovdje ne radi o znanosti, nego o operativnom rješavanju problema), među stotinama vrsta drveća u šumi. Nema nekoga tko je u stanju sagledati cijelu šumu – problem sanacije na okolišno i društveno prihvatljiv način. Na prvu, mislim da sastav Znanstvenog savjeta nema kapacitet sagledati šumu. U kontekstu izuzetno složenog (prema histeriji koja je stvorena) slučaja „Gospić“, a sa stajališta operativne struke, onih koji „imaju čizme u gepeku automobila“, jer znaju hodati po otpadu, usudim se reći čak i banalnog problema, pretpostavljam da će rezultat rada Znanstvenog savjeta ličiti na onu priču o slijepcima i slonu. Imenovanje Znanstvenog savjeta me vuče na još jednu priču, onu kada se dječak usudio viknuti „Kralj je gol“, kao da je gospićka udruga upravo to viknula zagrebačkim prosvjedom.“ , rekao je dr. Simončič.
Zašto u Znanstvenom savjetu nema stručnjaka za otpad i spalionice?
A što bi to ovi znanstvenici trebali zaključiti što već ne znaju i što se ne zna? Zašto ih se nije kontaktiralo prije nego je otpad završio gdje nije trebao? Vlada reagira post festum. Da se ne nada kako će vratiti ozbiljno poljuljano povjerenje birača zato što je osnovala Znanstveni savjet? Sad je mlijeko proliveno. Da je krški reljef porozan i da površinske vode vrlo brzo završavaju u podzemnim vodonosnicima (akviferima) piše u svim udžbenicima iz geologije. Da je jeftinije prevoziti opasni otpad kamionima iz Italije u obližnju cementaru ili spalionicu nego na udaljenost od bar 1000 km u Liku znaju i vrapci na grani. A zašto je otpad iz Italije završio u Lici, a ne u Italiji je pravo pitanje. Tko nije u Znanstvenom savjetu, a trebao bi biti je važnije od činjenica tko jest, a to su pravnici i stručnjaci za otpad i spalionice. U ovakvom sastavu Znanstveni savjet ima glavnu ulogu, a to je politička: pokušati uvjeriti birače HDZ-a da se ozbiljno radi na problemu. Da se želi preuzeti odgovornost i pronaći najbolje rješenje ne ide bez pravnika i stručnjaka za otpad i spalionice.
