Europski parlament je usvojio paket mjera za ublažavanje stambene krize u Europskoj uniji, uključujući porezne poticaje, ubrzanje izdavanja građevinskih dozvola i regulaciju najma.
Od 2020. godine cijene nekretnina u Europi su porasle za 61 posto, dok su najamnine porasle za gotovo 30 posto, što dodatno otežava pristupačnost stanovanja, istaknuo je izvjestitelj Borja Gimenez Larraz.
Procjenjuje se da u Europskoj uniji nedostaje oko 10 milijuna stanova, a jedna od deset obitelji troši polovicu svojih prihoda na stambene troškove, što ugrožava budućnost novih generacija.
Mjere i ciljevi Europskog parlamenta
Izvješće usvojeno u Europskom parlamentu predlaže bržu izgradnju stanova, povećanje javnih i socijalnih stanova, pravnu zaštitu vlasnika i najmoprimaca te mobilizaciju javnih i privatnih ulaganja za sanaciju stambene situacije.
Uspostava ravnoteže između turističkog najma i cjenovno pristupačnog stanovanja smatra se ključnom za sprječavanje daljnjeg povećanja cijena u gradovima, kao i za osiguranje stanovanja ranjivim skupinama.
Nikolina Brnjac, hrvatska zastupnica u Odboru za stambenu krizu, naglasila je potrebu za pojednostavljenjem zakonskih procedura te mobilizacijom zemljišta za gradnju pristupačnih stanova.
Izazovi za mlade i kritike prijedloga
Veliki broj mladih u Europi osjeća kako je osiguranje stana postalo nedostižno, što ima ozbiljne posljedice na demografsku stabilnost i planiranje obitelji, upozorila je Nikolina Brnjac.
Kritike na prijedlog izvješća dolaze od zelenih i socijalista, koji smatraju da izvješće ne rješava osnovne uzroke krize, poput spekulacija nekretninama i utjecaja kratkoročnog najma.
Gordan Bosanac tvrdi da izvješće podcjenjuje problem praznih stanova i prekomjeran profit na tržištu nekretnina te da smanjuje ambiciju mjera predloženih od strane Europske komisije.
Marko Vešligaj iz redova socijalista ističe da nekretnine predstavljaju glavni oblik štednje za bogate, dok je najveći problem nedostatak javnih stanova i prepuštanje stambenog pitanja privatnom kapitalu što dovodi do daljnjeg povećanja cijena i nejednakosti.
Prema njegovim riječima, država mora igrati aktivnu ulogu u osiguravanju stanovanja, jer je trenutna stambena politika previše usmjerena na zaštitu investitora, što dodatno otežava pristup pristupačnom smještaju.
U Hrvatskoj, gdje je problem s najvišim stopama rasta cijena nekretnina i najkasnijim izlaskom mladih iz roditeljskog doma, su potrebne jasne i konkretne mjere, dok su raspoloživa financijska sredstva za stambenu izgradnju nedostatna.
