Tisuće potomaka Kanađana, tzv. „izgubljenih Kanađana“, od prosinca podnose zahtjeve za potvrdu kanadskog državljanstva po podrijetlu. Riječ je uglavnom o Amerikancima francusko-kanadskog podrijetla, čiji su preci u 19. i 20. stoljeću napustili Kanadu i preselili se u Novi Engleski dio Sjedinjenih Država, ponajviše radi rada u tvornicama i na farmama.
Novi zakon, koji je stupio na snagu u prosincu, omogućuje da državljanstvo zatraži svatko tko može dokazati vezu s kanadskim precima, a ne samo djeca Kanađana rođena u inozemstvu. Između 15. prosinca 2025. i 31. siječnja 2026. podneseno je 12.430 zahtjeva, obrađeno je 6.280, a odobreno 1.480.
Novi zakon i povijesna nepravda
U američkoj saveznoj državi Maine nekada je bilo nezakonito poučavati francuski u školama, pa su mnoge obitelji, poput obitelji Joea Bouchera, izgubile jezik predaka. Iako su mu roditelji bili francusko-kanadskog podrijetla i međusobno govorili francuski, djeca su među sobom prešla na engleski. Boucher danas traži „dokaz“ državljanstva – prema zakonu, potomci se smatraju Kanađanima, ali to moraju dokazati dokumentima.
Sama pristojba za zahtjev iznosi 75 kanadskih dolara, no troškovi istraživanja rodoslovlja, pristupa arhivima i pravne pomoći mogu narasti na tisuće dolara. Mnogi potomci moraju pretraživati stare popise stanovništva, krsne listove i izvatke iz matičnih knjiga rođenih.
Preopterećen sustav i izazovi dokazivanja podrijetla
Montrealski genealog Ryan Légère kaže da ga je val novih zahtjeva toliko zatrpao poslom da razmišlja o zapošljavanju pomoćnika. Upozorava da su mnoge institucije preopterećene i nedovoljno kadrovski pripremljene za takav priljev zahtjeva. Dodatni je problem što u Québecu rodni listovi nisu bili standardizirani do 1990-ih, pa se stariji podaci često nalaze samo u župnim knjigama, na starom francuskom i u teško čitljivom rukopisu.
Prezimena su se često mijenjala pri preseljenju na jug granice – primjerice, Desjardins je postajao Gardner, a Bonenfant Goodchild – što dodatno otežava dokazivanje kontinuiteta obitelji. Glasnogovornik kanadskog ministarstva za imigraciju poručuje da se svaki zahtjev razmatra pojedinačno te da internetska rodoslovlja ne mogu biti jedini dokaz.
Prema pravilima, podnositelji moraju dokazati da potječu od roditelja, djeda, bake ili daljnjeg pretka koji je postao kanadski državljanin 1. siječnja 1947. ili kasnije, kada je stupio na snagu prvi Zakon o kanadskom državljanstvu. Iako mnogi, poput Bouchera, sanjaju o životu u Québec Cityju, većina zasad traži dvojno državljanstvo radi sigurnosti i očuvanja obiteljskog identiteta, a ne nužno radi preseljenja.
