Donald Trump obavijestio je Kongres da mu nije potrebno posebno odobrenje za rat s Iranom jer su, kako je naveo u pismima upućenima Zastupničkom domu i Senatu, neprijateljstva navodno „terminated“ – odnosno okončana. Time je pokušao odgovoriti na pitanje treba li izvršna vlast tražiti suglasnost zakonodavne vlasti za daljnje vojne poteze.
U pismima upućenima Zastupničkom domu i Senatu predsjednik je naglasio da su se neprijateljska djelovanja završila, što bi značilo da nema aktivnog rata koji bi zahtijevao novo odobrenje Kongresa. Takav pristup izravno se tiče odnosa između predsjedničkih ovlasti i nadležnosti Kongresa u pitanjima rata i mira.
Predsjedničke ovlasti i uloga Kongresa
Predsjednik se u svojim pismima pozvao na to da, po njegovoj ocjeni, nema nastavka neprijateljstava koji bi zahtijevao dodatne odluke. Time je nastojao izbjeći formalnu obvezu traženja kongresnog odobrenja za širenje ili nastavak vojnog angažmana protiv Irana.
S druge strane, u Kongresu postoji trajna rasprava o tome u kojoj mjeri predsjednik može samostalno voditi vojne operacije bez izričitog odobrenja zastupnika i senatora. Pisma predsjednika stoga se promatraju i kao pokušaj tumačenja postojećih ovlasti u svoju korist.
Rasprava o tumačenju „okončanja neprijateljstava“
Ključno pitanje postaje što točno znači tvrdnja da su neprijateljstva „okončana“. Ako se prihvati predsjednikovo tumačenje, tada bi se smanjila potreba za novim odlukama Kongresa u vezi s Iranom. Ako se pak u Kongresu zauzme suprotno stajalište, moglo bi doći do novih zahtjeva da se jasnije odredi granica predsjedničkih ovlasti u vođenju vanjske i sigurnosne politike.
