Ursula von der Leyen predložila je stvaranje europskog sigurnosnog mehanizma kojim bi države članice zajednički odgovarale na upade dronova, sabotaže, kibernetičke napade i druge hibridne prijetnje. Ideja je predstavljena 16. rujna u govoru o stanju Europske unije u Strasbourgu.
Predloženi model uspoređuje se s člankom 4. Sjevernoatlantskog ugovora, prema kojem članica NATO-a može zatražiti savjetovanje saveznika kada smatra da su ugroženi njezina teritorijalna cjelovitost, politička neovisnost ili sigurnost. Za razliku od kolektivne obrane iz članka 5., takvo savjetovanje ne znači automatski vojni odgovor.
Prijetnje ispod praga otvorenog rata
Europske institucije posljednjih mjeseci upozoravaju na incidente koji se pripisuju Rusiji, uključujući aktivnosti dronova, napade na digitalne sustave i pokušaje ometanja kritične infrastrukture. Problem je u tome što pojedinačni incident često nije dovoljan za klasičan obrambeni odgovor, premda njihov niz može ozbiljno ugroziti funkcioniranje države.
Zajednički protokol mogao bi ubrzati razmjenu obavještajnih podataka, utvrđivanje odgovornosti i dogovor o diplomatskim, gospodarskim ili tehničkim protumjerama. Pritom ostaje otvoreno tko bi donosio konačnu odluku i bi li članice zadržale pravo samostalno procijeniti što predstavlja napad na njihove nacionalne interese.
To je posebno važno za manje države koje mogu imati korist od zajedničkih europskih kapaciteta, ali i razlog za oprez prema modelu u kojem bi sigurnosne odluke postupno prelazile iz nacionalnih vlada u institucije Europske unije. Suradnja ne mora značiti centralizaciju, ali granica mora biti unaprijed jasno određena.
Prijedlog zasad nije gotov pravni mehanizam nego politički smjer. Njegovu vrijednost odredit će konkretna pravila: jasna definicija hibridnog napada, obveze članica, parlamentarni nadzor i zaštita prava države da sama odlučuje o uporabi svojih sigurnosnih i vojnih sposobnosti.
