BRODSKI promet kroz Hormuški tjesnac, ključni morski prolaz između Irana i Omana koji spaja Perzijski zaljev i Arapsko more, trenutačno je gotovo zaustavljen zbog napetosti u regiji, što ozbiljno utječe na globalnu opskrbu naftom i plinom.
Napadi Sjedinjenih Američkih Država i Izraela na Iran poremetili su izvoz energenata iz Perzijskog zaljeva, odakle potječe oko 20 posto svjetske potrošnje nafte i plina, što je uzrokovalo usidrenje najmanje 150 trgovačkih brodova kod obala Ujedinjenih Arapskih Emirata i Omana.
Značaj Hormuškog tjesnaca za globalnu energiju
Hormuški tjesnac predstavlja jedini pomorski izlaz za ključne izvozničke zemlje nafte i plina poput Katara, Bahreina, Kuvajta i Irana, dok su Saudijska Arabija i Irak djelomično ovisni o njemu unatoč postojanju kopnenih naftovoda.
Iran tvrdi potpunu kontrolu nad tjesnacem, što dodatno produbljuje energetsku neizvjesnost u regiji, dok Sjedinjene Američke Države obećavaju zaštitu brodova, naglašavajući da je tjesnac i dalje otvoren za plovidbu.
Globalni utjecaj na cijene energenata i Europu
Zastoj u Hormuškom tjesnacu podigao je cijene sirove nafte na europskom tržištu za gotovo 20 posto, a cijene prirodnog plina čak i do 75 posto, što prijeti poskupljenjem električne energije u Europi i otežava opskrbu zemljama Dalekog istoka koje ovise na čak 70 posto iz ovog područja.
Norveška, zbog povećane potražnje i rastućih cijena energenata, bilježi znatno veće prihode, osobito od prodaje plina koji postaje ključna zamjena za smanjene ruske isporuke nakon sankcija.
Prirodni plin je znatno teže skladištiti nego nafta, a zalihe u skladištima su ispod prosjeka, što dodatno povećava ranjivost europskog tržišta, budući da oko 40 posto njegovog uvoza čini ukapljeni prirodni plin (LNG), a oko 20 posto svjetske potrošnje LNG-a prolazi kroz Hormuški tjesnac.
Prekid proizvodnje LNG-a u Kataru nepovoljno utječe na globalnu opskrbu plinom, što potvrđuju analitičari i ukazuje na ozbiljnu akutnu situaciju posebno za Europu.
Zbog nesigurnosti u regiji i napada na tankere stvaraju se uska grla u transportu energenata, što dovodi do kašnjenja i odbijanja novih rezervacija, uz znatan porast troškova prijevoza koji dodatno podižu cijene energenata na globalnom tržištu.
Norveška i “energetska supersila” u vremenu krize
Norveška se kao značajni izvoznik plina i nafte osobito koristi rastom cijena uslijed globalne napetosti, ostvarujući znatne dodatne prihode, što gospodarska komentatorica Cecilie Becker opisuje kao “neugodnu, ali istinitu karakteristiku” njihove ekonomije u krizama.
Međunarodna kritika, poput one iz Financial Timesa, optužuje Norvešku da profitira od rata u Europi te poziva na preusmjeravanje tog prihoda u potporu Ukrajini, jer su upravo takve energetske prilike dovele do povećanih državnih prihoda.
Norveška odbacuje optužbe za pohlepu, ističući da diferencijacija prihoda odgovara tržišnim zakonitostima, dok istovremeno povećava proizvodnju i isporuke energenata unatoč rastućim cijenama.
Ova zemlja balansira između uloge miroljubive države i energetske supersile, suočavajući se s paradoksom da profitira iz turbulentnih geopolitičkih okolnosti koje potiču rast cijena energenata.
