Kina koristi povlačenje SAD-a za širenje utjecaja u sjeni rata s Iranom

Dok se Sjedinjene Američke Države i Iran nalaze u vojnom sukobu u području Perzijskog zaljeva, Kina se službeno drži po strani, no prema analizi stručnjaka riječ je o pažljivo vođenoj dvostrukoj strategiji. Peking istodobno blokira rezolucije u Vijeću sigurnosti UN-a i gradi vlastitu otpornost na poremećaje na tržištu nafte.

Kineska energetska strategija i blokada u UN-u

Stručnjak za Kinu Felix Lee objašnjava da Peking, iako snažno ovisan o uvozu nafte iz zaljevske regije, koči zajedničke poteze u Ujedinjenim narodima. Prema njegovoj analizi, kineska „energetska tranzicija” prije svega je sigurnosno motivirana: zemlja je izgradila masivne rezerve koje je čine otpornijom na aktualni cjenovni šok naftnog tržišta od zapadnih država.

Takav pristup omogućuje Kini da zadrži političku slobodu djelovanja. Dok se druge zemlje suočavaju s neposrednim posljedicama rasta cijena i poremećaja u opskrbi, Peking može dulje čekati i promatrati razvoj sukoba između SAD-a i Irana.

Iskorištavanje povlačenja SAD-a i odnos Trump–Xi

Lee opisuje i kinesku taktiku „okruživanja i podkopavanja”. Dok Donald Trump povlači dio američkih snaga iz Indopacifika kako bi ih usmjerio na sukob s Iranom, Kina koristi nastali vakuum moći za širenje utjecaja, osobito prema Tajvanu. Ujedno se analizira i složen odnos između Trumpa i kineskog čelnika Xi Jinpinga uoči planiranog državnog posjeta Pekingu.

U razgovoru se spominju i strateški resursi poput rijetkih zemalja te kineski dronovi koji u regiji Zaljeva navodno dovode u pitanje učinkovitost američkih obrambenih sustava. Ako zapadna diplomacija ne pronađe rješenje, Lee smatra da bi Kina, nakon što gospodarska šteta od blokiranog svjetskog trgovanja dosegne određenu razinu, mogla aktivnije ući u rješavanje sukoba, pri čemu Pakistan služi kao svojevrsni politički i sigurnosni „puferski” prostor za Peking.

Na taj način Kina nastoji istodobno zaštititi svoje energetske interese, proširiti geopolitički utjecaj i izbjeći izravnu konfrontaciju, sve dok troškovi globalnih poremećaja ne postanu preveliki i za njezino gospodarstvo.

Broj komentara (…)


Ovaj članak trenutno čita
čitatelj/a