Lindsay i Craig Foreman, bračni par iz istočnog Sussexa u Ujedinjenom Kraljevstvu, uhićeni su u siječnju 2025. u Iranu tijekom putovanja motorom oko svijeta te sada služe kaznu od 10 godina u zloglasnom zatvoru Evin u Teheranu. Optuženi su za špijunažu, što odlučno negiraju, a s novinarima razgovaraju telefonom nakon 16 mjeseci provedenih iza rešetaka.
Težak život u zatvoru Evin
Lindsay, 53-godišnja life coach s doktoratom iz pozitivne psihologije, kaže da razum održava čitanjem, šetnjama po zatvorskom dvorištu i, kad može, jogom. Ipak, priznaje da se bori s pomišlju da će ondje ostati još dugo: “Shvaćam da ćemo vjerojatno biti ovdje još dugo.” Trenutačno čita knjigu “The Road Less Travelled” i brine se da će uskoro ostati bez knjiga iz zatvorske knjižnice.
Craig, 52-godišnjak, opisuje osjećaj bespomoćnosti: “Imam dojam da ovdje trunemo i gubimo živote. Mi smo nevini ljudi. Nismo počinili nikakav prekršaj.” Poziva britansku vladu: “Samo poduzmite nešto. Progovorite. Izvedite nas odavde.”
Njihov sin Joe Bennett sada redovito prima pozive iz zatvora, koji se preusmjeravaju preko britanskog Ministarstva vanjskih poslova. Veza često puca, a snimka na farsiju stalno podsjeća da je riječ o pozivu iz zatvora. Ministarstvo je njihovo zatočenje opisalo kao “zapanjujuće” i “neopravdano”.
Od putovanja motorom do optužbi za špijunažu
Par je motorom putovao od Europe prema Australiji i u Iran je ušao iz Armenije, planirajući ondje ostati samo nekoliko dana. Lindsay je putem ljude pitala što za njih znači “dobar život” i namjeravala svoja zapažanja iznijeti na konferenciji u Brisbaneu. Upravo je ta pitanja, prema njihovim riječima, privukla pozornost iranskih vlasti.
Svjesni su da je britansko Ministarstvo vanjskih poslova savjetovalo državljanima da ne putuju u Iran. “Procijenili smo rizik i nismo vjerovali da bi nevini turisti mogli završiti u zatvoru ovoliko dugo bez dokaza”, kaže Lindsay. “Preuzimam odgovornost za odluku da dođem ovamo i moram živjeti s posljedicama.”
Prije premještanja u Teheran, Lindsay je provela 57 dana u samici u gradu Kermanu, dok je Craig tijekom ispitivanja u samici bio vezan i s povezom preko očiju, što opisuje kao “užasno”. U Evin su premješteni prošlog srpnja, nakon što im je rečeno da će biti pušteni, no umjesto toga završili su u tom zatvoru, poznatom i po slučaju Nazanin Zaghari-Ratcliffe.
Uvjeti su, kažu, bolji nego u samici, ali i dalje teški: loša higijena, bez zdravstvene i stomatološke skrbi, česte tučnjave i improvizirana oružja među zatvorenicima. Craig je smješten s drugim strancima – Ekvadorcem, Nijemcem i Rumunjom – pa osjeća određenu solidarnost, dok je Lindsay izoliranija, bez govornika engleskog jezika u svojoj ćeliji.
Oboje ističu da su svjesni kako mnogi Iranci trpe još teže sudbine. Jedna od Lindsayinih cimerica osuđena je na smrt zbog uloge u prosvjedima u siječnju. Unatoč svemu, par pokušava zadržati nadu da će, kako kaže Craig, “jednog dana biti s druge strane ovih zidova”.
