Europska povjerenica za Mediteran Dubravka Šuica razgovarala je s izraelskim ministrom o obnovi Gaze, nakon čega je potvrđeno da su obje strane uspješno sudjelovale u razgovoru. Stol je bio postavljen, zastave poravnate, a svi sudionici napustili su prostoriju s jednakim brojem ruku s kojim su u nju ušli.
Za Izraelce je susret, pretpostavljamo, bio jedna od onih europskih protokolarnih obveza koje se odrade između ozbiljnog sigurnosnog sastanka i ručka. Za hrvatsku javnost bio je to još jedan podsjetnik da u Bruxellesu postoji funkcija toliko visoka da joj se puni naziv ne može izgovoriti bez stanke za zrak, ali dovoljno neodređena da prosječan građanin ni nakon dva mandata ne zna što se njome konkretno mijenja.
Velika funkcija, još veće priopćenje
U europskoj diplomaciji postoji staro pravilo: ako ne možete pokazati rezultat, pokažite sastanak. Ako ne možete pokazati ni sastanak, objavite fotografiju rukovanja. A ako je fotografija dovoljno široka da se vide tri zastave, onda je riječ o povijesnom iskoraku.
Šuica se ovdje nalazi na domaćem terenu. Hrvatska je već godinama izvozi u Bruxelles kao dokaz da i mi možemo proizvesti dužnosnika koji savršeno vlada jezikom europskih priopćenja: razgovaralo se, naglasilo se, izrazila se zabrinutost, potvrdila se predanost i dogovoreno je da će se razgovori nastaviti. Jedino se stvarnost uporno odbija uskladiti sa zaključcima sastanka.
Ipak, bilo bi nepravedno reći da se ništa ne događa. Europska unija koordinirala je gotovo 900 milijuna eura obećane pomoći za obnovu Gaze, a Šuica je kao povjerenica za Mediteran uključena u donatorske i političke razgovore. Problem je što se između obećanog novca, diplomatskih formula i stvarne obnove nalazi ratom razoreni teritorij, krhki politički dogovori i pitanje tko uopće može provesti ono što je u klimatiziranoj dvorani dogovoreno.
Gaza čeka vodu, Bruxelles šalje još jednu fotografiju
Šuica je ranije najavila projekte vezane uz vodu i zbrinjavanje otpada u Gazi. To su stvarne i hitne potrebe. No europska je komunikacija toliko opsjednuta samom sobom da i najkonkretniji projekt zvuči kao najava panela na kojem će se raspravljati o pripremi smjernica za buduću raspravu o mogućem projektu.
Zato današnji vic nije u tome što je hrvatska povjerenica razgovarala s izraelskim ministrom. Razgovarati treba. Vic je u političkoj industriji koja svaki razgovor predstavlja kao događaj, svaku fotografiju kao utjecaj, a svako priopćenje kao rezultat. Dok Gaza čeka obnovu, europski protokol već je obnovio vlastitu važnost.
NAPOMENA: Tekst je satiričan. Stvarni su sastanak, Šuičina dužnost i europski projekti pomoći; protokolarni opisi, pretpostavljene reakcije i humoristične formulacije autorska su satira.
