Unatoč najavama gospodarskog oporavka i političke tranzicije, većina građana Venezuele i dalje preživljava sa sitnišem. Trgovački centri u istočnom dijelu Caracasa puni su ljudi, izlozi sjaje, ali većina kupaca izlazi praznih ruku. Plaće i mirovine ne prate rast cijena, a svakodnevni život ostaje gotovo nepromijenjen.
Hiperinflacija, mizerni prihodi i skupi osnovni proizvodi
U zemlji s hiperinflacijom i strogim bankarskim pravilima, pristup klasičnim kreditnim karticama ima tek mali dio stanovništva. Zato se masovno koriste aplikacije koje nude male kreditne linije – od kupnje odjeće i kućanskih aparata do plaćanja hamburgera ili namirnica. No to ne mijenja činjenicu da tri minimalne plaće zajedno ne dosežu ni jedan američki dolar.
Novac se troši munjevito, ponajprije zbog rasta cijena goriva i hrane. Mnogi proizvodi, osobito proteini, nestali su s obiteljskih stolova. Kilo mesa stoji između 7 i 10 dolara, što je za prosječnog radnika nedostižno. Dok neki restorani niču, pa brzo zatvaraju, brojni lokali i trgovine u drugim dijelovima grada zjape prazni i zatvoreni.
Politička tranzicija i obećanja rasta bez opipljivog učinka
Više od 100 dana nakon što je Delcy Rodríguez preuzela dužnost vršiteljice dužnosti predsjednika, vlasti govore o novoj fazi odnosa sa Sjedinjenim Državama i najavljuju gospodarsku stabilizaciju. Washington je ublažio sankcije prema Središnjoj banci Venezuele i drugim bankama, što bi trebalo olakšati pristup svjetskom tržištu i devizama. Obnovljeni su i razgovori s MMF-om i Svjetskom bankom.
Rodríguez tvrdi da BDP raste gotovo 9% i da zemlja bilježi 20 uzastopnih kvartala rasta, uz proizvodnju nafte od oko 1,1 milijun barela dnevno. Najavljuje da će se taj rast „u narednim mjesecima“ osjetiti kod onih koji najviše trebaju pomoć. No zasad, prema svjedočanstvima građana, taj rast ostaje tek statistika, dok radnici i umirovljenici i dalje traže veće prihode i bore se za osnovne potrepštine.
Dok se nekada popularni bodegoni gase jer više nisu isplativi, dio poduzetnika pokušava se preorijentirati na jeftinije kućanske proizvode. Istodobno se šire autosaloni s ponudom vozila i kreditima u dolarima, ali to je mogućnost dostupna tek maloj manjini. Za većinu Venezuelaca stvarnost ostaje ista: borba za golo preživljavanje u zemlji kojoj je obećan oporavak.
