Ubojstvo vrhovnog vođe Alija Hamneija označilo je prekretnicu u političkom sustavu Irana. Umjesto jednog apsolutnog autoriteta, zemljom danas upravlja uski krug generala iz Revolucionarne garde, dok njegov nasljednik Modžtaba Hamnei djeluje iz sjene i ovisi o njihovoj podršci.
Modžtaba u sjeni, generali na čelu sustava
Za razliku od oca, koji je samostalno odlučivao o ratu, miru i pregovorima sa Sjedinjenim Državama, Modžtaba zasad nema potpunu kontrolu. Prema izvorima iz iranskog političkog i sigurnosnog aparata, ključne odluke donosi skupina generala, zajedno s političkim saveznicima.
Analitičari novu strukturu opisuju kao svojevrsni „upravni odbor” u kojem ajatolah Hamnei ima formalnu ulogu, ali se u velikoj mjeri oslanja na savjete vojnih čelnika. Novi vrhovni vođa rijetko se pojavljuje u javnosti otkako je teško ranjen u zračnim napadima u kojima je ubijen njegov otac. Prema dostupnim informacijama, skriva se na nepoznatoj lokaciji pod strogim sigurnosnim mjerama, a komunikacija ide preko posrednika.
Iako je fizički oslabljen, smatra se da je sposoban sudjelovati u donošenju odluka, no operativna je kontrola u praksi prepuštena vojsci.
„Trokut moći” i unutarnje podjele
Iranska Revolucionarna garda, osnovana nakon Islamske revolucije 1979., godinama je širila utjecaj od sigurnosnog aparata do gospodarstva i vanjske politike. Smrt starijeg Hamneija dodatno je ojačala njezinu ulogu. Generali su odigrali ključnu ulogu u izboru novog vođe i sada upravljaju glavnim strateškim odlukama.
Na čelu sustava nalaze se zapovjednici poput Ahmada Vahidija, vrhovnog zapovjednika Garde, Mohamada Bagera Zolgadra, šefa Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti, te Jahje Rahima Safavija, dugogodišnjeg vojnog savjetnika vrhovnog vođe. Ključnu političku ulogu ima i predsjednik parlamenta Mohamad Bager Galibaf, bivši general, koji danas vodi pregovore sa SAD-om, potiskujući ministra vanjskih poslova Abasa Arakčija.
Vojni vrh donosi odluke o strategiji, uključujući vojne operacije, mogućem zatvaranju Hormuškog tjesnaca i pregovorima sa SAD-om. Civilna vlast – predsjednik i vlada – uglavnom su svedeni na unutarnje funkcioniranje države, poput opskrbe energijom i hranom.
Jezgru odlučivanja čine osobne veze iz vremena iransko-iračkog rata, kada je Modžtaba upoznao mnoge buduće zapovjednike Garde. Posebno je blizak s Hoseinom Taebom, bivšim šefom obavještajne službe Garde, Galibafom i drugim veteranima. Ova skupina godinama je bila poznata kao „trokut moći”.
Unatoč dominaciji generala, postoje ozbiljne unutarnje podjele. Dio političkog vrha želi nastaviti pregovore sa SAD-om radi ublažavanja ekonomskih posljedica rata i sankcija, dok tvrđa struja vjeruje u vojnu nadmoć i odbija ustupke. Pokušaji novih pregovora propali su nakon protivljenja vojnog vrha, a ostaje otvoreno hoće li ovakva kolektivna struktura donijeti stabilnost ili produbiti napetosti u Iranu.
