Donald Trump javno je osudio odluku Irana da zatvori Hormuški tjesnac, nazvavši je „potpunim kršenjem našeg sporazuma o primirju“. Istodobno je potvrdio da će se američki pregovarači sutra u Pakistanu sastati s iranskim izaslanstvom na drugom krugu razgovora. Dok retorika postaje sve oštrija, kanali za dijalog ipak ostaju otvoreni.
Hormuški tjesnac kao strateška poluga
Prema navodima pomorskih organizacija, iranski čamci otvorili su vatru na tanker, a Iran je ponovno uveo ograničenja prolaza kroz tjesnac. Stručnjaci upozoravaju da bi, čak i ako se tjesnac u potpunosti otvori, moglo proći „mjesecima“ prije nego se pomorski promet vrati u normalu. To pokazuje koliko je svjetska trgovina ranjiva na političke odluke u tom uskom morskom prolazu.
S iranske strane, prema analitičarima poput profesora Valija Nasra sa sveučilišta Johns Hopkins, vodstvo u Teheranu pregovore s Washingtonom promatra i kao priliku i kao rizik. Iran je svjestan svoje strateške prednosti: kontrola pristupa ključnim energetskim rutama daje mu snažan adut za stolom, osobito u trenutku kada je Iran pod pritiskom sankcija, ali i kada SAD želi izbjeći dugotrajan rat.
Između prijetnji i diplomacije
Trumpova retorika prema Iranu ostaje oštra, no činjenica da se pregovori nastavljaju u Pakistanu pokazuje da obje strane traže izlaz kroz diplomaciju. Napetosti na moru, uključujući navode o pucanju na tanker, istodobno podižu ulog i povećavaju rizik pogrešne procjene.
Iz konzervativne perspektive, ključno je da SAD brani slobodu plovidbe i sigurnost trgovine, ali i da se izbjegne nepotreban vojni sukob. U tom smislu, napad na Iran bio bi ozbiljan korak s nesagledivim posljedicama za regiju i svjetsko gospodarstvo. Ako diplomacija uspije, to će biti rezultat hladne procjene interesa, a ne medijskih parola i kratkoročnih političkih poena.
