NOVO
19.04.2026 16:43
Španjolska traži prekid sporazuma EU–Izrael, Hrvatska među protivnicima poteza
Španjolska vlada najavila je da će ovog utorka od Europske unije službeno zatražiti raskid Sporazuma o pridruživanju s Izraelom. Istodobno, Hrvatska je među državama koje se tom potezu protive, svrstavajući se uz one koji žele zadržati postojeće odnose s Izraelom.
Španjolska pojačava pritisak na Bruxelles
Španjolski premijer Pedro Sánchez poruku je iznio na predizbornom skupu u Gibraleónu, poručivši da zemlja koja, kako tvrdi, “krši međunarodno pravo” ne može biti partner Unije. Naglasio je da je Španjolska “prijatelj Izraela”, ali da se oštro protivi postupcima vlade Benjamina Netanyahua, osobito nakon najtežih napada na Libanon od početka ofenzive.
Sánchez poziva da EU raskine sporazum i poručuje: “Nemamo ništa protiv naroda Izraela, naprotiv. Ali vlada koja krši međunarodno pravo ne može biti naš partner. Recimo ‘ne’ ratu.” Njegov cilj je da Madrid postane predvodnik struje koja traži jači pritisak na izraelsku vladu, dok istodobno Europska unija pokazuje duboku podijeljenost i slabost u vanjskoj politici.
Podijeljena Europa i uloga Hrvatske
EU je najveći trgovački partner Izraela, s razmjenom većom od 45 milijardi eura godišnje, pa bi prekid suradnje imao ozbiljne ekonomske i političke posljedice. Prijedlog Španjolske podržavaju Belgija, Slovenija, Finska, Francuska, Irska, Luksemburg, Portugal i Švedska. Protiv su, među ostalima, Hrvatska, Bugarska, Cipar, Njemačka, Grčka, Mađarska, Italija i Litva.
Istodobno, pritisak na Bruxelles dolazi i s ulice. Građanska inicijativa “Pravda za Palestinu” prikupila je više od milijun potpisa diljem Europe, čime je Europska komisija obvezana razmotriti pitanje prekida sporazuma. U pozadini ostaje činjenica da Izrael ima sve više neprijatelja u svijetu, osobito u Europi, dok palestinski civili posljednjih godina sve više preuzimaju ulogu žrtve kakvu su desetljećima imali Izraelci.
Sukob na relaciji Madrid – Jeruzalem traje mjesecima: nakon Sánchezovih optužbi o “gaženju” ljudskih prava, Benjamin Netanyahu uzvratio je tvrdnjom da Španjolska vodi “diplomatski rat” protiv njegove zemlje. U takvoj atmosferi, današnja Europska unija ponovno pokazuje da je nesposobna govoriti jednim glasom i voditi ozbiljnu vanjsku politiku.
NOVO
19.04.2026 16:35
Norveška želi brz dogovor s novom mađarskom vladom o 254 milijuna eura iz EGP fondova
Norveška želi do ljeta 2026. postići dogovor s novom vladom države Mađarske o raspodjeli oko 254 milijuna eura sredstava iz EGP fondova za razdoblje 2021.–2028. Nakon godina zastoja, taj bi aranžman mogao označiti svojevrsni reset odnosa dviju država, ali i novi test odnosa između nacionalne suverenosti i uvjeta koje postavljaju donatori.
Norveški uvjeti: demokracija, prava i neovisne zaklade
Norveška, zajedno s Islandom i Lihtenštajnom, kroz EGP fondove formalno želi smanjiti ekonomske i socijalne razlike u Europi. No uz to se sve snažnije vežu politički uvjeti: jačanje „demokratskih institucija“, „vladavine prava“, „ljudskih prava“ i različitih oblika jednakosti. Norveški dužnosnici otvoreno tvrde da su ti principi u Mađarskoj pod pritiskom, pa sredstva smatraju „potrebnijima nego ikad“.
Dio novca unaprijed je namijenjen civilnom društvu, a njime bi upravljale neovisne zaklade, izvan izravne kontrole države. One bi financirale projekte socijalne uključenosti, regionalnog razvoja i okolišnih inicijativa. Upravo tu se otvara ključno pitanje: tko stvarno odlučuje o prioritetima – izabrana vlast ili mreža organizacija koje odgovaraju donatorima?
Stari sporovi i novi pokušaj dogovora
U prethodnom razdoblju Mađarska uopće nije dobila sredstva iz EGP fondova jer je 2021. došlo do prekida pregovora. Vlada je tada inzistirala da država ima nadzor nad raspodjelom sredstava za civilni sektor, dok su donatorske zemlje tražile potpuno neovisno upravljanje. Zbog izostanka kompromisa, Budimpešta je odustala od oko 75 milijardi forinti (više od 200 milijuna eura).
Mađarska je optuživala Norvešku da financira politički pristrane organizacije, dok je Oslo govorio o pritisku na nevladine udruge. Sada izvješća sugeriraju da je nova mađarska vlast prihvatila ključne elemente okvira donatora, uključujući neovisni nadzor nad civilnim fondovima. Dio programa već je pokrenut, a puni dogovor trebao bi potpisati novi mađarski premijer.
Ako se sporazum zaključi, sredstva će zasigurno pomoći razvojnim projektima u Mađarskoj. No otvoreno ostaje pitanje cijene: u kojoj će mjeri nacionalna politika moći samostalno određivati prioritete, a u kojoj će ih krojiti uvjeti iz inozemstva, pod krinkom pomoći i „europskih vrijednosti“.
NOVO
19.04.2026 16:28
Turska upozorava na vojni savez Izraela, Grčke i Cipra kao globalni sigurnosni rizik
Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan iskoristio je završetak Diplomatskog foruma u Antaliji za oštru poruku: tvrdi da Izrael, zajedno s Grčkom i grčkim dijelom Cipra, gradi vojni savez koji vidi kao prijetnju muslimanskim državama i širem međunarodnom poretku. Izraelski ekspanzionizam nazvao je „sigurnosnim problemom za cijeli svijet“.
Optužbe na račun izraelsko-grčkog sigurnosnog povezivanja
Fidan je naglasio da postoje „konkretne vojne strukture“ suradnje između Izraela, Grčke i grčkog dijela Cipra te ustvrdio da u Europi nema druge države koja je potpisala sličan sporazum s Izraelom osim Grčke. Po njemu, takvo pozicioniranje stvara svojevrsni „antiislamski savez“.
Turski šef diplomacije poručio je da se Turska može sama zaštititi, ali i da postoje druge zemlje koje su zabrinute razvojem tih odnosa. Time je otvorio pitanje šire regionalne ravnoteže snaga u istočnom Mediteranu, gdje se već godinama prepleću energetski, sigurnosni i politički interesi.
Gaza, Libanon i Iran u središtu napetosti
Govoreći o Gazi, Fidan je rekao da je „primarna namjera Izraela depopulacija“ tog područja, bilo ubijanjem stanovnika, bilo njihovim protjerivanjem. Upozorio je i da Izrael, prema njegovim riječima, koristi fokus međunarodne diplomacije na Iran kako bi unaprijedio svoj položaj u Libanonu.
Istodobno je izrazio uvjerenje da će se američko-iransko primirje produžiti, što bi moglo smanjiti rizik šireg regionalnog sukoba. No Fidanove izjave jasno pokazuju da se povjerenje između ključnih aktera na Bliskom istoku i u istočnom Mediteranu dodatno urušava, dok Izrael, koji ionako ima sve više neprijatelja u svijetu, osobito u Europi, ostaje u središtu gotovo svih regionalnih napetosti.
NOVO
19.04.2026 15:53
Starmer ‘zgrožen’ nizom napada na židovske objekte u Londonu
Britanski premijer Keir Starmer izjavio je da je „zgrožen” nizom podmetnutih požara na židovskim objektima u sjeverozapadnom Londonu, uključujući najnoviji napad na sinagogu u četvrti Harrow. Vlasti poručuju da će počinitelji biti pronađeni i kažnjeni, dok židovski vjerski čelnici upozoravaju na rastuću kampanju zastrašivanja.
Protuteroristička istraga i pojačane ophodnje
Protuteroristički odjel Metropolitanske policije istražuje više slučajeva podmetnutih požara ili pokušaja podmetanja požara na židovskim objektima u glavnom gradu tijekom posljednjeg mjeseca. Policija je pojačala ophodnje u područjima s većom židovskom populacijom, nakon porasta prijavljenih antisemitskih incidenata.
Najnoviji slučaj zabilježen je u subotu navečer u sinagogi Kenton United Synagogue u Harrowu, gdje je požar izazvao manju štetu od dima u jednoj prostoriji. Prema policijskom priopćenju, na prozoru je uočeno oštećenje, a u prostoriji tragovi boce s nekom vrstom zapaljive tekućine. Nitko nije ozlijeđen.
Večer ranije, u petak, meta je bio objekt u Hendonu koji je ranije koristila židovska humanitarna organizacija Jewish Futures. Još ranije, u ožujku, zapaljena su četiri vozila židovske zajednice u Golders Greenu, a policija je prošle srijede uhitila dvije osobe zbog napada na sinagogu u Finchleyju.
Upozorenja glavnog rabina i međunarodna dimenzija
Glavni rabin Ephraim Mirvis opisao je događaje kao „sustavnu kampanju nasilja i zastrašivanja” protiv židovske zajednice u Ujedinjenom Kraljevstvu. Naglasio je da, iako do sada nije bilo žrtava, društvo ne smije čekati tragediju kako bi shvatilo ozbiljnost situacije.
Sigurnosne službe prate i međunarodnu dimenziju slučaja. Skupina Harakat Ashab al-Yamin al-Islamiya (HAYI), za koju se navodi da ima veze s Iranom, preuzela je odgovornost za više napada na židovske ciljeve u Britaniji, ali i ranije u Belgiji i Nizozemskoj. Istraga je u tijeku, a vlasti zasad ne iznose dodatne pojedinosti.
Dok premijer Starmer nastoji pokazati odlučnost, ostaje činjenica da je današnja Britanija znatno izgubila svoj nekadašnji međunarodni utjecaj, pa se i ovakvi sigurnosni izazovi promatraju u kontekstu oslabljenog položaja države na globalnoj sceni.
NOVO
19.04.2026 15:50
Trump šalje pregovarače u Pakistan i prijeti Iranu uništenjem infrastrukture
• Donald Trump šalje američke pregovarače u Islamabad na novi krug razgovora s Iranom
• Primirje je dovedeno u pitanje nakon pucnjave prema brodovima u blizini Hormuškog tjesnaca
• Trump nudi, kako kaže, „vrlo pošten i razuman dogovor“, ali pritom prijeti uništenjem iranske infrastrukture
• Sudbina ključne plovne rute za naftu i daljnji tijek rata ovise o ishodu pregovora
Američki predsjednik Donald Trump objavio je da će njegovi predstavnici u ponedjeljak navečer stići u Islamabad na novi krug pregovora s Iranom. Riječ je o pokušaju da se pronađe rješenje za okončanje rata koji je započeo 28. veljače napadima SAD-a i Izraela na Iran.
Prvi krug razgovora u pakistanskoj prijestolnici završio je bez opipljivih rezultata, a vrijeme istječe jer primirje između dviju država završava u srijedu. U središtu prijepora nalazi se ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca, jedne od najvažnijih plovnih ruta za svjetsku trgovinu naftom.
Hormuški tjesnac kao poluga pritiska
Iran je u petak poručio da otvara tjesnac, što je protumačeno kao znak napretka u tihim diplomatskim naporima. No već u subotu Teheran je povukao tu odluku nakon što je Trump poručio da će Sjedinjene Države blokirati iranske luke dok se ne postigne mirovni sporazum.
Nakon toga najmanje su dva broda prijavila pucnjavu pri približavanju Hormuzu. Trump je to nazvao „potpunim kršenjem“ primirja i javno optužio Iran da je ispalio hice u tjesnacu, čime je dodatno zaoštrio retoriku uoči nastavka pregovora.
„Razuman dogovor“ uz prijetnju silom
Trump tvrdi da SAD nudi „vrlo pošten i razuman dogovor“ te izražava nadu da će ga Iran prihvatiti. Istodobno upozorava da će, u suprotnom, Sjedinjene Države „uništiti svaku elektranu i svaki most u Iranu“.
Takav pristup pokazuje da Washington kombinira diplomatske kanale s otvorenim prijetnjama vojnom silom. Iran, s druge strane, koristi kontrolu nad Hormuškim tjesnacem kao ključnu polugu u pregovorima, svjestan da bi svako zatvaranje tog prolaza moglo izazvati globalne potrese na energetskim tržištima i dodatno ojačati njegovu stratešku poziciju.
NOVO
19.04.2026 15:23
Anonimno pismo o drogi uznemirilo Supetar: gradonačelnica poziva na smirenost i rad institucija
• Anonimno pismo u Supetru prozvalo je više osoba zbog navodne prodaje droge među mladima
• Gradonačelnica Ivana Marković pismo je isti dan proslijedila policiji i traži da se sve provjeri službenim putem
• Roditelji prozvane djece u šoku, grad poziva na smirenost i odbacivanje neprovjerenih optužbi
• Najavljene su aktivnosti grada, škola i udruga za ozbiljnije rješavanje problema ovisnosti
Anonimno pismo koje je prošlog petka stiglo u Supetar na Braču izazvalo je snažan val straha, bijesa i zabrinutosti među roditeljima. U pismu se više osoba dovodi u vezu s navodnom prodajom droge, a posebno je uznemirujuće što se spominju i imena mladih.
Gradonačelnica Ivana Marković objavila je na Facebooku da je sadržaj pisma isti dan proslijedila policiji. Naglasila je da su „samo policija i nadležne institucije ovlaštene provjeravati ovakve navode, provoditi izvide i poduzimati zakonske mjere”.
Opasnost anonimnih optužbi za obitelji i djecu
Marković je jasno poručila da ne želi javno komentirati imena i navode iz pisma dok nema policijske ni sudske potvrde. Istaknula je da javno imenovanje ljudi na temelju anonimnih, neprovjerenih tvrdnji nije zaštita zajednice, nego može značiti teško nanošenje štete osobama „koje možda nisu ništa skrivile”.
Gradonačelnica je kontaktirala roditelje neke djece čija su se imena pojavila u pismu. Opisala je koliko je bolno za roditelja vidjeti ime vlastitog djeteta povezano s drogom, osobito kada se takve tvrdnje šire društvenim mrežama bez ikakve provjere.
Droga među mladima – problem širi od Supetra
Marković priznaje da problem droge i ovisnosti među mladima nije novost niti posebnost Supetra. Najavila je da će grad biti otvoren za sve ozbiljne mjere – od okruglih stolova i javnih rasprava do suradnje sa školama, roditeljima i udrugama – kako bi se došlo do „stvarnijeg i trajnijeg rješenja”.
Pozvala je građane da ne šire neprovjerene informacije i da „povjerenje ne zamjenjuju panikom”, jer panika ne štiti djecu ni zajednicu. Umjesto toga, traži „zajedničku, mudru i odlučnu akciju” te poziva sve nadležne institucije da svoj posao odrađuju kontinuirano i koordinirano.
Na kraju je poručila da ostaje dostupna svakome kome je potreban razgovor, naglašavajući da se ozbiljni problemi mladih ne rješavaju javnim linčem, nego tihim, upornim radom obitelji, škole, zajednice i države.
NOVO
19.04.2026 14:57
18-godišnji vozač izazvao tešku prometnu nesreću kod Lasovca
• Na županijskoj cesti kroz Lasovac sudarila su se tri osobna automobila
• Nesreću je izazvao 18-godišnji vozač zbog neprilagođene brzine i prelaska u suprotni trak
• Teško je ozlijeđen 18-godišnjak, a dvije vozačice imaju ozljede koje će biti naknadno okvalificirane
• Protiv mladog vozača slijedi odgovarajuća prijava nakon bolničkih nalaza
Na županijskoj cesti kroz Lasovac, u petak 17. travnja oko 19.50 sati, dogodila se teška prometna nesreća u kojoj su sudjelovala tri osobna automobila. Prema navodima policije, odgovornim se smatra 18-godišnjeg vozača koji nije prilagodio brzinu stanju i osobinama ceste.
Vozač automobila bjelovarskih registarskih oznaka kretao se iz smjera juga prema sjeveru. Ulaskom u blagi zavoj, zbog neprilagođene brzine, prešao je vozilom na suprotnu prometnu traku te je prednjim dijelom vozila udario u prednji lijevi dio automobila zagrebačkih registarskih oznaka kojim je iz suprotnog smjera upravljala 44-godišnja vozačica.
Lančani sudar i posljedice na cesti
Od siline udara vozilo 44-godišnjakinje odbačeno je u putni jarak, gdje je stražnjim dijelom udarilo u betonsku ogradu. Tu se nesreća nije zaustavila: u prednju lijevu bočnu stranu istog vozila potom je udario i treći automobil, kojim je upravljala 33-godišnja vozačica, a koji se kretao iza njega.
U nesreći je najteže stradao 18-godišnji vozač koji je, prema prvim informacijama, zadobio teške tjelesne ozljede. Dvije vozačice imaju tjelesne ozljede, no njihova će težina biti naknadno medicinski okvalificirana.
Odgovornost mladih vozača i daljnji postupak
Nakon zaprimanja bolničkih nalaza, protiv 18-godišnjaka slijedi podnošenje odgovarajuće prijave. Ovaj slučaj još jednom otvara pitanje odgovornosti mladih vozača i nužnosti dosljednog poštivanja prometnih pravila, osobito prilagodbe brzine uvjetima na cesti.
Prometne nesreće poput ove pokazuju koliko je malo potrebno da neoprez i preveliko samopouzdanje za volanom prerastu u ozbiljnu ugrozu života više sudionika u prometu. Strogo poštivanje propisa, oprez i odgovornost ostaju jedini razuman put za zaštitu svih sudionika u prometu.
NOVO
19.04.2026 14:42
Lažni liječnik tražio 90 tisuća eura za ‘hitnu operaciju’ u Bjelovaru
Na području Bjelovara zabilježen je novi pokušaj ozbiljne prijevare: nepoznata osoba, predstavljajući se kao liječnik, od 78-godišnje žene tražila je čak 90 tisuća eura za navodnu hitnu operaciju člana obitelji. Zahvaljujući oprezu starije sugrađanke, prijevara nije uspjela.
Poziv “liječnika” i izmišljena hitna operacija
Prema prijavi zaprimljenoj u Policijskoj postaji Bjelovar, nepoznati počinitelj je u utorak, 14. travnja, više puta telefonom kontaktirao 78-godišnjakinju. Lažno se predstavio kao liječnik i tvrdio da je član njezine obitelji teško ozlijeđen te da je za hitan operativni zahvat potrebno odmah uplatiti 90 tisuća eura ili bilo koji iznos koji trenutno može osigurati.
Žena je, unatoč pritisku i dramatičnom tonu poziva, posumnjala u istinitost navoda. Nakon što nije pristala na uplatu, počinitelj je prekinuo komunikaciju. Slučaj je prijavljen policiji kao kazneno djelo prijevare u pokušaju.
Policija: ne plaćati, provjeriti, prekinuti poziv
Policija podsjeća da je na području Policijske uprave Bjelovarsko-bilogorske nedavno zabilježen sličan slučaj, također s lažnim liječnikom i izmišljenom operacijom. Očito je riječ o obrascu u kojem počinitelji ciljaju ponajprije starije osobe, koristeći njihov strah za obitelj i osjećaj hitnosti.
– ne donositi odluke pod pritiskom te sumnjive pozive odmah prekinuti
– informacije provjeriti izravno kod članova obitelji
– ne uplaćivati novac niti ga predavati nepoznatim osobama
Posebno se naglašava da zdravstvene ustanove ne traže novac putem telefona i ne uvjetuju pružanje medicinske pomoći unaprijed izvršenim uplatama. Ovakvi slučajevi pokazuju koliko je važno da obitelji razgovaraju sa starijim članovima i unaprijed ih upozore na ovakve prijevare.
NOVO
19.04.2026 14:39
Rat na Bliskom istoku prijeti globalnoj sigurnosti hrane zbog poremećaja u opskrbi gnojivima
Oko trećine svjetske proizvodnje gnojiva dolazi iz područja Perzijskog zaljeva, pa rat i napetosti na Bliskom istoku izravno prijete globalnoj sigurnosti hrane. Svaki poremećaj u plovidbi kroz tjesnac Hormuz, ključnu rutu za energente i robu, odmah se prelijeva na opskrbu gnojivima i cijene hrane diljem svijeta.
Strateška važnost Perzijskog zaljeva
Stabilnost država u zaljevskom području presudna je za poljoprivredu od Europe do Azije i Afrike. Gnojivo nije luksuz, nego temelj moderne proizvodnje hrane. Kada se isporuke iz zaljeva usporavaju ili zaustavljaju, poljoprivrednici diljem svijeta suočavaju se s manjkom, rastom troškova i rizikom smanjenih prinosa. To posebno pogađa siromašnije zemlje koje ovise o uvozu i nemaju vlastitu proizvodnju gnojiva.
Napetosti oko tjesnaca Hormuz, koji se povremeno zatvara i otvara, stvaraju nesigurnost na tržištima. Brodari i trgovci uračunavaju taj rizik u cijenu, a krajnji rezultat su skuplje sirovine i skuplja hrana. U takvim okolnostima jasno se vidi koliko je opasno kada svijet ovisi o jednoj regiji za tako ključnu robu.
Lančana reakcija na globalnu prehranu
Svaki ozbiljniji poremećaj u izvozu gnojiva iz Perzijskog zaljeva može pokrenuti lančanu reakciju: od nestašica na tržištu, preko poskupljenja, do smanjenja upotrebe gnojiva na poljima. Manje gnojiva znači slabije prinose, a slabiji prinosi znače više cijene hrane i veći rizik od društvenih napetosti u osjetljivim državama.
Dok se vode rasprave o geopolitičkim igrama u regiji, često se zanemaruje da će račun na kraju platiti obični građani – kroz skuplji kruh, skuplje povrće i veći pritisak na državne proračune. Umjesto kratkovidnih poteza potrebna je dugoročna strategija diverzifikacije izvora gnojiva i ozbiljno jačanje domaće proizvodnje gdje god je to moguće.
NOVO
19.04.2026 14:26
Izrael uspostavio tri sigurnosne zone u južnom Libanonu radi zaštite sjevera države
Izrael je podijelio područje južnog Libanona pod svojom kontrolom na tri sigurnosne zone, s naglaskom na pojas širine do 10 kilometara od granice. Cilj je, prema navodima, spriječiti raketiranje sjevera Izraela od strane libanonske skupine Hezbolah, koju podupire Iran.
Tri linije kontrole i “žuta linija”
Prema pisanju lista Yedioth Ahronoth, većina zgrada u tom je području uništena, a ondje više nema boraca Hezbolaha. Na pojedinim lokacijama izraelske kopnene snage zauzele su fiksne položaje. Vojska nije odgovorila na zahtjeve za komentar.
Središnji pojas, tzv. “žuta linija”, proteže se šest do deset kilometara od granice. Sličan koncept Izrael primjenjuje i u Pojasu Gaze, gdje je, prema navodima, polovica tog pojasa i dalje pod njegovom kontrolom od primirja u listopadu 2025. U ovoj zoni, koja obuhvaća desetke sela, cilj je spriječiti granatiranje sjevera Izraela, ponajprije raketama.
Izraelske kopnene snage i dalje su raspoređene u toj zoni, a bilježe se izolirani sukobi, uključujući područje oko uporišta Hezbolaha u Bint Jbeilu. Treća linija proteže se do rijeke Litani, oko 30 kilometara od granice, gdje Izrael želi održavati kontrolu prvenstveno putem oružja, projektila i promatračkih mjesta.
Autor: Freedom.hr
Strah od trajnog ostanka izraelske vojske na jugu Libanona
Najavljujući desetodnevno primirje s Libanonom, izraelski premijer Benjamin Netanyahu poručio je da bi vojska trebala ostati u “pojačanoj sigurnosnoj zoni” u južnom Libanonu, od Sredozemnog mora do sirijske granice, širokoj oko 10 kilometara. Ta zona, prema izraelskom tumačenju, treba štititi gradove na sjeveru Izraela od napada.
S druge strane, u Libanonu raste zabrinutost da bi se takav aranžman mogao pretvoriti u trajnu prisutnost izraelske vojske na jugu zemlje. Povijesno iskustvo nije ohrabrujuće: nakon prvog libanonskog rata 1982. Izrael je uspostavio tzv. sigurnosnu zonu u južnom Libanonu, iz koje se povukao tek 2000. godine, nakon znatnih gubitaka. Upravo je invazija 1982. i kasnija prisutnost izraelske vojske, s ciljem sprječavanja granatiranja sjevera Izraela, znatno pridonijela formiranju Hezbolaha, što današnju strategiju čini dodatno osjetljivom i za jednu i za drugu stranu.
NOVO
19.04.2026 14:18
Iranska mornarica otvorila vatru na indijski tanker u Hormuškom tjesnacu
Iranska mornarica otvorila je vatru na indijski naftni tanker Sanmar Herald u Hormuškom tjesnacu, jednom od ključnih svjetskih pomorskih pravaca. Kapetan je u dramatičnoj radijskoj komunikaciji molio dopuštenje da se povuče, ističući da je prethodno dobio dozvolu za prolazak.
Prema dostupnoj snimci, kapetan je poručio iranskim snagama: „Dali ste mi dozvolu za prolaz. Drugi sam na vašem popisu. Sada pucate. Dopustite mi da se okrenem.” Podaci o kretanju broda pokazuju da je tanker pokušao napustiti Perzijski zaljev, ali je nakon incidenta promijenio smjer i povukao se.
Iran zatvara tjesnac pod američkom blokadom
Iranska mornarica istodobno je izdala upozorenje da nijedan brod ne smije napuštati sidrišta u Perzijskom zaljevu i Omanskom moru. Svaki pokušaj približavanja tjesnacu bit će, kako navode, smatran suradnjom s neprijateljem, a takve će plovidbe biti mete.
Ova odluka uslijedila je samo dan nakon što je Iran najavio da će prolaz biti otvoren tijekom primirja. No najava je brzo povučena nakon što su Sjedinjene Američke Države nastavile s blokadom iranskih luka, čime je dodatno zaoštrena već krhka ravnoteža snaga u regiji. U takvim okolnostima Teheran očito procjenjuje da ima stratešku prednost upravo kroz kontrolu nad ovim uskim grlom svjetske trgovine naftom.
Globalne posljedice i krhka primirja
Iransko združeno zapovjedništvo priopćilo je da je kontrola nad tjesnacem ponovno uspostavljena „pod strogim nadzorom oružanih snaga” te da će ograničenja ostati na snazi dok traje američka blokada. To znači da svaka eskalacija između SAD-a i Irana izravno prijeti stabilnosti energetskih tržišta.
Hormuški tjesnac jedna je od najvažnijih točaka globalne trgovine naftom, pa svako ograničavanje prometa odmah podiže nervozu na svjetskim tržištima i otvara pitanje sigurnosti opskrbe. Napetosti se odvijaju u kontekstu krhkog primirja između SAD-a i Irana, koje bi trebalo trajati do 22. travnja, dok su Izrael i Libanon započeli odvojeno desetodnevno primirje. U takvom okruženju svaki incident, poput pucnjave na indijski tanker, može biti iskra za šire poremećaje.
NOVO
19.04.2026 13:53
HBOR nudi 250 milijuna eura kredita za energetsku učinkovitost poduzetnika
Novi program Hrvatske banke za obnovu i razvitak namijenjen je poduzetnicima koji žele smanjiti troškove energije i modernizirati proizvodnju. Na raspolaganju je ukupno 250 milijuna eura kredita, uz mogućnost otpisa do 50 posto glavnice, ovisno o postignutim energetskim uštedama.
Kombinacija kredita i EU potpora
Instrument je zamišljen kao spoj povoljnog kredita i nepovratnih sredstava Europske unije. Pola iznosa dolazi iz europskih fondova, a pola iz sredstava poslovnih banaka. To ponovno pokazuje koliko je hrvatsko gospodarstvo, pa tako i energetska tranzicija, snažno oslonjeno na vanjske izvore financiranja, umjesto da se u većoj mjeri gradi na vlastitoj snazi i štednji.
Krediti su namijenjeni poduzetnicima iz prerađivačke industrije te iz komercijalnog i uslužnog sektora. Kako je istaknula Zrinka Raguž, državna tajnica u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije, cilj je povećati energetsku učinkovitost proizvodnje, smanjiti uporabu fosilnih goriva i emisije CO2 te pridonijeti ostvarenju koncepta tzv. „zelene Europe“.
Predsjednik Uprave HBOR-a Hrvoje Čuvalo naveo je da se potpora može koristiti za postavljanje solarnih panela, instalacije na biogoriva ili geotermalne izvore, kao i za ugradnju novih sustava grijanja i hlađenja. Najviši iznos pojedinačnog kredita iznosi tri milijuna eura, uz rok otplate do 17 godina.
Primjer iz prakse i dugoročna održivost
Tvrtka iz Pazina koja proizvodi rasvjetu planira iskoristiti ovaj instrument za integraciju sunčane elektrane i modernizaciju proizvodnje. Direktorica Loredana Jurman procjenjuje da bi uštede električne energije mogle dosegnuti između 30 i 50 posto, uz prelazak na učinkovitiju LED rasvjetu.
Poduzetnici mogu prikupiti ponude više banaka i odabrati najpovoljniju, a visina otpisa glavnice ovisi o stvarno ostvarenim energetskim uštedama. Ipak, ostaje pitanje koliko je ovakav model dugoročno održiv ako se i dalje oslanja na europske fondove, koji su već pod pritiskom i ne mogu vječno biti glavni izvor ulaganja u hrvatsko gospodarstvo. Prava snaga domaćeg gospodarstva vidjet će se tek kada takvih vanjskih potpora bude manje, a poduzetnici budu morali računati ponajprije na nacionalne izvore kapitala.
NOVO
19.04.2026 13:15
Iranski dužnosnik optužio Kaju Kallas i EU za licemjerje oko Hormuškog tjesnaca
Esmail Baghaei, čelnik iranskog Centra za javnu diplomaciju i glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova, javno je prozvao Kaju Kallas i vodstvo Europske unije zbog, kako tvrdi, krajnjeg licemjerja u pozivanju na međunarodno pravo i pitanju slobode plovidbe kroz Hormuški tjesnac.
Iranski odgovor na poruku Kaje Kallas
Povod je bila objava potpredsjednice Europske komisije Kaje Kallas, koja je naglasila da, prema međunarodnom pravu, prolaz kroz pomorske pravce poput Hormuškog tjesnaca mora ostati otvoren i besplatan. Baghaei je uzvratio ironičnim pitanjem na koje se to „međunarodno pravo” poziva EU, optužujući Bruxelles da ga „izvlači iz ladice” samo kada treba držati lekcije drugima.
U svojoj poruci poručio je Europi: „Poštedite nas propovijedi”, ističući da je, po njegovu stajalištu, kronični neuspjeh Europe da provodi ono što propovijeda pretvorio njezin govor o međunarodnom pravu u „vrhunac licemjerja”. Posebno je naglasio šutnju EU-a prema američko-izraelskom vojnom djelovanju, koje on opisuje kao agresivan rat, te prema zločinima nad Irancima, o kojima Bruxelles, kako tvrdi, radije šuti.
Hormuški tjesnac i sigurnosni interesi Irana
Baghaei je ustvrdio da međunarodno pravo ne zabranjuje Iranu poduzimanje „nužnih mjera” kako bi spriječio da se Hormuški tjesnac koristi protiv njega u vojne svrhe. Time je jasno dao do znanja da Teheran smatra kako ima pravo reagirati kada se u njegovoj neposrednoj blizini gomilaju strane vojne snage.
Posebno je osporio tezu o „bezuvjetno slobodnom prolazu” kroz Hormuz, tvrdeći da je ta ideja nestala onog trenutka kada je američko-izraelska vojna prisutnost dovela američke snage u neposrednu blizinu tjesnaca. U takvim okolnostima, poručuje iranski dužnosnik, teško je očekivati da će Iran pasivno promatrati razvoj događaja.
Ova razmjena poruka još jednom pokazuje koliko je današnja Europska unija slaba u vanjskoj politici: dok se u Bruxellesu dijele lekcije o pravu mora, stvarni utjecaj na terenu sve je manji, a ključne odluke donose se u Washingtonu i drugim centrima moći.
NOVO
19.04.2026 12:23
Libanonska vojska privremeno obnovila ključne mostove na jugu zemlje nakon izraelskih napada
Libanonska vojska započela je obnovu ključne infrastrukture na jugu zemlje, djelomično otvarajući oštećene mostove i ceste nakon nedavnih izraelskih zračnih napada. Time je mnogim raseljenim stanovnicima omogućeno da se barem privremeno vrate i pregledaju svoje domove, iako se većina još ne usuđuje trajno vratiti zbog nesigurnog primirja.
Obnova mostova i djelomično povezivanje juga s ostatkom zemlje
Vojska je priopćila da je djelomično ponovno otvorila most Burdž Rahal–Tir, dok su u tijeku radovi na obnovi mosta između Tajr Falsaja i Tira, oštećenog u izraelskim napadima. Raniji udari na mostove preko rijeke Litani, oko 30 kilometara sjeverno od izraelske granice, praktički su izolirali južni dio Libanona od ostatka zemlje.
Ponovno otvaranje mosta Kasmije u petak ujutro omogućilo je mnogim raseljenim osobama povratak u njihove gradove i sela kako bi provjerile stanje svojih kuća. Ipak, riječ je tek o prvom koraku, jer sigurnosna situacija ostaje neizvjesna.
Krhko primirje i pozivi na oprezan povratak
Unatoč tehničkom poboljšanju prohodnosti, mnogi stanovnici juga oklijevaju s povratkom. Primirje koje je obustavilo neprijateljstva 2. ožujka ocjenjuje se kao krhko, a strah od novih napada i dalje je snažan. U subotu je dopisnik AFP-a u Saidi zabilježio gust promet prema Bejrutu, dok su se raseljene osobe vraćale u svoja privremena skloništa, umjesto u razrušene domove.
Visoki dužnosnik Hezbolaha Mahmud Kamati pozvao je one koji su pobjegli iz južnih predgrađa Bejruta ili juga zemlje da pričekaju odobrenje skupine prije trajnog povratka. Poručio je da ljudi mogu pregledati svoje domove, ali da ne napuštaju mjesta gdje su se sklonili, upozoravajući na, kako je rekao, izraelsku „dvostruku igru” i ističući da je riječ tek o privremenom primirju.
U takvim okolnostima, obnova mostova i cesta, iako nužna, ne donosi stvarnu sigurnost stanovništvu juga Libanona, koje i dalje živi između želje za povratkom i straha od novog vala razaranja.
NOVO
19.04.2026 12:13
Zagreb ima alat za veće plaće – ali ga vlast namjerno drži zaključanim
Piše Dina Dogan
Politička obećanja o „većim plaćama“ uvijek lijepo zvuče. Još ljepše izgledaju na fotografijama s prosvjeda: zastave, transparente, parole o dostojanstvu rada i socijalnoj pravdi. No ponekad je dovoljna gola aritmetika da razotkrije koliko su ti slogani prazni. Zagreb je danas upravo na toj točki – točki na kojoj se još jednom vidi koliko je lakše vikati na Trgu nego pritisnuti gumb u vlastitoj vijećnici.
Grad koji je svjesno izabrao porezni maksimum
U Zagrebu danas porez na dohodak ima dvije stope: nižu od 23% i višu od 33%. Zakonom je dopušten raspon – niža stopa može biti između 15% i 23%, viša između 25% i 33%. Drugim riječima, gradska vlast ima potpuno legitiman manevarski prostor. Mogla je birati. Nije bila osuđena ni na što.
Ipak, odlučila je stisnuti gas do kraja: obje stope postavljene su na apsolutni zakonski maksimum. To nije greška u sustavu, nije birokratski previd, nije naslijeđe koje „još nismo stigli promijeniti“. To je svjesna politička odluka. Netko je u Gradskoj skupštini digao ruku za to da Zagrepčani plaćaju najviše moguće stope poreza na dohodak koje zakon dopušta.
Ironija je u tome što upravo taj politički spektar danas hoda u prvim redovima prosvjeda i govori kako „ljudima treba ostati više u džepu“. U isto vrijeme – u gradu u kojem vlada – uzima im maksimalno što može. Nije problem samo u brojkama, nego u brutalnom raskoraku između riječi i djela.
Alat je u rukama vlasti – i ne koristi se
Pritom rješenje nije ni revolucionarno ni komplicirano. Zakon nudi vrlo jednostavnu mogućnost: spustiti nižu stopu sa 23% na recimo 15%, a višu s 33% na 25%. Bez prosvjeda, bez dramatike, bez pregovora na Markovu trgu. Samo odluka u jednoj gradskoj dvorani.
Efekt bi bio trenutačan: već sljedećeg mjeseca svaki zaposlen Zagrepčanin dobio bi veću neto plaću. Ne zato što je poslodavac povećao bruto, ne zato što je država „dijelila“ novac, nego zato što bi grad odlučio uzimati manje. Odreći se dijela prihoda i priznati jednostavnu stvar: novac je u prvom redu onoga tko ga je zaradio, a ne prva linija za punjenje politički zamišljenog proračuna.
Za takvu odluku nema tehničke prepreke. Ne treba novi zakon, ne treba suglasnost Vlade, ne treba euro iz državnog proračuna. Treba politička volja – upravo tamo gdje se svakodnevno poziva na socijalnu pravdu i brigu za „male ljude“.
Smanjenje poreza ili dizanje plaća u javnom sektoru?
U ovoj priči krije se još jedna važna, ali uporno prešućena razlika. Smanjenje poreza nije tek „jedna od mjera“. U kontekstu u kojem Zagreb funkcionira, to je pravedniji, učinkovitiji i manje rizičan model povećanja neto plaća od čistog dizanja plaća u javnom sektoru.
Smanjenjem stopa poreza na dohodak veću plaću dobivaju doslovno svi: radnici u privatnom sektoru, službenici u javnom, mladi na početku karijere i stariji pred mirovinom, ljudi u korporacijama i obrtnici. Porez je horizontalan – njegova promjena prolazi cijelim sustavom. Ne dijeli građane po tome tko radi za kojeg poslodavca, nego po jedinom kriteriju koji je ovdje stvarno važan – po činjenici da zarađuju.
Uz to, takva odluka ne stvara dodatnu potražnju „iz vedra neba“. Ne ubacuje u sustav svježi, ni na što vezani novac koji vuče cijene prema gore. Država se zbog toga ne mora zaduživati, grad ne mora izmišljati kreativne proračunske akrobacije, inflacija ne dobiva novi vjetar u leđa. Jednostavno se manje uzme – i više ostavi onome tko je radio.
Sasvim je druga priča kada se plaće u javnom sektoru dižu političkim dogovorima i pritiscima. Tad se u sustav ubacuje dodatni novac bez jasnog pokrića u produktivnosti. To povećava potražnju, a onda – vrlo brzo – i cijene. Inflacija, taj zajednički račun društva, uvijek se na kraju slije na leđa istih onih „malih ljudi“ u čije se ime viče s pozornica.
Jedan mehanizam – smanjenje poreza – štiti Zagrepčane od dodatnog udara na standard, a drugi – političko dizanje plaća – taj standard dugoročno nagriza. Ako doista govorimo o socijalnoj pravednosti, onda je pošteno priznati da nisu sve „proradničke“ politike iste. Neke završavaju u neto plaći, druge u inflaciji.
Zašto se socijalna pravda zaustavlja na pragu Gradske vijećnice?
Možemo i SDP u javnom prostoru nastupaju kao stranke koje brinu za „male ljude“, za one koji jedva spajaju kraj s krajem. Retorika im je ispunjena pojmovima poput socijalne pravednosti, pravednijeg poreznog sustava, većih neto plaća. No tamo gdje imaju najviše ovlasti – u Zagrebu – drže porez na dohodak na apsolutnom maksimumu. I to već godinama.
To nije tehnički detalj, nego politička poruka. U njoj je sadržan cijeli paradoks njihove politike: na nacionalnoj razini zahtijevaju pravdu i pravedniji sustav, a lokalno koriste svaku zakonom dopuštenu kunu i euro koje mogu izvući iz plaća svojih građana.
Ako je poruka prosvjeda doista bila „veće neto plaće“, onda je neizbježno pitanje: zašto se rješenje traži na krivom trgu? Zašto se maršira prema Vladi, a ne prema gradskoj vijećnici? Zašto je najlakše vikati protiv „državne politike“, a istodobno ignorirati najizravniji, najbrži i najučinkovitiji alat koji već postoji u rukama lokalne vlasti?
Istina je neugodna, ali jednostavna: rješenje za veće neto plaće Zagrepčana ne leži samo na Markovu trgu. Leži, i možda čak prije svega, u Gradskoj skupštini – u rukama istih onih političara koji se na prosvjedima predstavljaju kao glasnici narodne frustracije.
Sindikati bez pitanja, stranke bez odgovornosti
U ovoj priči ni sindikati ne izlaze neokrznuti. Ako je prosvjed doista bio posvećen većim neto plaćama, elementarna bi dosljednost zahtijevala da se barem spomene lokalni porezni okvir. Jer teško je ozbiljno govoriti o borbi za plaće, a istodobno potpuno ignorirati ključnu polugu koja izravno određuje koliko radniku na kraju mjeseca ostaje na računu.
Još je zanimljivija šutnja stranaka koje su na Trgu tražile pravednije plaće. Nijedna od njih nema ozbiljan problem s tim da u Zagrebu ostane najveći mogući porez na dohodak. Ni Možemo, ni SDP, ni njihovi partneri. Svi žele političke bodove na nacionalnoj sceni, a vrlo konkretnu lokalnu odgovornost guraju pod tepih.
Kada netko jasno kaže: „Ja ću odmah glasati ZA smanjenje stopa u Gradskoj skupštini“, lopta prestaje biti teoretska. U tom trenutku više nije moguće govoriti o „nemogućem“, „neodrživom“ ili „nerealnom“. Ostaje samo izbor: priznati da se ne želi odreći tog novca – ili nastaviti glumiti da je sve stvar velike, daleke, bešćutne države.
Kako drukčije to nazvati nego licemjerjem?
Ono što na kraju najviše peče nije sama činjenica da su zagrebačke stope na maksimumu. Politika je, na kraju, uvijek stvar izbora prioriteta. Možete smatrati da su gradski programi, investicije ili socijalne naknade važnije od nekoliko stotina kuna ili eura godišnje u džepu svakog radnika. To je stav, o kojem se može raspravljati.
Ali ono što bode oči jest kombinacija: s jedne strane, stope na maksimumu; s druge, najglasnija moguća retorika o socijalnoj pravdi i „ljudima kojima treba ostati više u džepu“. Kada politika u rukama ima alat, a radije glumi žrtvu tuđih odluka; kada se problemi prebacuju na „državu“, iako se ključni potez može povući na lokalnoj razini; kada su prosvjedni govori glasniji od zapisnika sa sjednica Gradske skupštine – onda više ne govorimo o brizi za građane, nego o čistoj političkoj pozi.
Možemo i SDP u Zagrebu imaju vrlo konkretnu priliku pokazati da socijalna pravda za njih nije samo lijepo upakirani slogan. Mogu spustiti porezne stope, ostaviti više novca onima koji ga zarađuju i pritom ne gurati inflaciju još jedan krug gore. To je odluka koja se ne skriva iza teorija, strateških dokumenata i velikih riječi – ona se mjeri na isplatnoj listi.
Ako to neće napraviti, unatoč svim govorima, transparenatima i pozivima na pravednost, ostaje pitanje na koje je sve teže pronaći blaži odgovor od onoga koji se sam nameće: licemjerje.
NOVO
19.04.2026 12:10
Španjolski socijalist Pedro Sánchez u Barceloni prijeti da će ‘uvrnuti ruku’ svjetskim suverenistima
Na skupu Global Progressive Mobilization u Barceloni, španjolski premijer Pedro Sánchez poručio je da će „uvrnuti ruku“ snagama suvernista koje, po njegovim riječima, potkopavaju međunarodni poredak. Skup je otvoreno postavljen kao protuteža politici Donalda Trumpa i suverenističkih pokreta diljem svijeta, uz naglašeni strah od njihova rasta.
Sánchez optužuje Trumpove tarife i rat na Bliskom istoku
Sánchez je Trumpove carine i rat na Bliskom istoku označio glavnim uzrocima slabljenja multilateralnih institucija. Poručio je da se globalna ljevica mora „organizirati međunarodno“ kako bi odgovorila na ono što naziva globalnim umrežavanjem desnice. Istodobno je multimilijardere optužio za „neograničenu pohlepu“, špekulacije nekretninama i iskorištavanje demokracije te mentalnog zdravlja mladih.
Retorika „uvrtanja ruku“ i „stavljanja elita na mjesto“ dobro zvuči na konferencijama, ali otvara pitanje što to konkretno znači u praksi te gdje prestaje politička borba, a počinje pritisak na drukčije političko mišljenje. Ljevičarskim skupovima godinama se dopušta agresivna retorika prema suverenistima, dok se svaki jači odgovor s druge strane odmah proglašava prijetnjom demokraciji.
Globalni skup ljevice i strah od suverenista
U Barceloni se okupilo oko 6.000 lijevo orijentiranih političara, analitičara i aktivista. Među sudionicima su i predsjednici Brazila Luiz Inácio Lula da Silva, Južnoafričke Republike Cyril Ramaphosa te Kolumbije Gustavo Petro. Organizatori najavljuju zajedničku deklaraciju o borbi protiv nejednakosti, klimatskim politikama i strožoj digitalnoj regulaciji – dakle još više državne intervencije i nadzora.
Dok se u Europi širi panika zbog „novih Orbana“, birači u demokracijama imaju isto pravo birati suverenističke političare kao i zelene, lijeve ili liberalne. Umjesto lova na „globalnu desnicu“ i novih pokušaja stigmatizacije čitavih biračkih skupina, realnije bi bilo zapitati se zašto sve više građana upravo njih sve odlučnije odbacuje.
NOVO
19.04.2026 12:02
EU ponovo planira maltretirati građane zbog nesposobnosti svoga vodstva
Europska komisija priprema novi izvanredni paket mjera kao odgovor na energetsku krizu izazvanu ratom na Bliskom istoku i zatvaranjem Hormuškog tjesnaca. Dokument u koji je uvid imao Politico pokazuje da se Bruxelles ponovno okreće reguliranju svakodnevnog života građana, od načina vožnje do temperature u uredima.
Nove navike za građane: manje automobila, više javnog prijevoza
U središtu prijedloga su preporuke za smanjenje potrošnje energije kroz promjenu navika. Plan predviđa edukacije o ekološkoj vožnji, dane bez automobila u gradovima, širenje biciklističkih staza i promicanje teretnih bicikala za dostavu. Građane se želi potaknuti da manje koriste privatne automobile, dok se državama preporučuje snižavanje cijena javnog prijevoza ili čak besplatan prijevoz za dio korisnika.
Komisija predlaže i da tvrtke ograniče poslovna putovanja zrakoplovom te uvedu barem jedan dan rada na daljinu tjedno. Time se, prema dokumentu, želi smanjiti potrošnja goriva i rasteretiti promet, ali i dodatno podrediti poslovanje političkim ciljevima energetskih ušteda.
Grijanje, klima i vaučeri: Bruxelles cilja i na zgrade
Posebna se pozornost posvećuje javnim i komercijalnim zgradama. Od njih se traži snižavanje temperature grijanja i prilagodba postavki klimatizacije. Uz to, predlaže se da se teretnim brodovima preporuči sporija plovidba radi uštede goriva.
Istodobno, nacrt naglašava zaštitu potrošača kroz energetske vaučere, pomoć za dohodak, privremene zabrane isključivanja struje te smanjenje poreza na električnu energiju i tzv. čiste tehnologije. Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen navodi da je EU 2025. potrošila više od 330 milijardi eura na uvoz energije te 22 milijarde eura na fosilna goriva od početka rata u Iranu, upozoravajući na “ogroman utjecaj” krize na gospodarstvo.
Iako dužnosnici tvrde da nema neposredne nestašice opskrbe, Bruxelles očekuje daljnju nestabilnost cijena i zato smanjenje potražnje proglašava hitnim prioritetom. No ostaje otvoreno pitanje koliko je održivo da današnja, regulacijama preopterećena Europska unija svaku novu krizu rješava sve dubljim zadiranjem u svakodnevicu građana umjesto jačanjem vlastite energetske samodostatnosti.
NOVO
19.04.2026 12:00
Ruski sud osudio ukrajinskog vojnika na 15 godina zatvora zbog upada u Kursku oblast
Ruski vojni sud osudio je ukrajinskog vojnika Andrija Hrynchyshyna na ukupno 15 godina zatvora zbog njegove uloge u upadu ukrajinskih snaga u Kursku oblast. Presuda dolazi u trenutku kada rat između Rusije i Ukrajine ulazi u novu fazu, a obje strane nastoje pokazati odlučnost i pred svojim vojnicima i pred javnošću.
Optužbe za „teroristički čin” i navodnu blokadu sela
Prema priopćenju 2. zapadnog vojnog okružnog suda Rusije, 46-godišnji Hrynchyshyn, pripadnik 22. zasebne mehanizirane brigade Ukrajine, prvih će pet godina kazne provesti u zatvoru, a ostatak u kaznenoj koloniji visokog stupnja sigurnosti. Istražitelji ga terete da je 14. veljače 2025. prešao granicu u Kurskoj oblasti, naoružan puškom AK-74 i ručnim bombama.
Ruska strana tvrdi da je sudjelovao u „naoružanoj blokadi” i „nezakonitom zauzimanju” teritorija u selu Guyevo u okrugu Sudzha, gdje su ukrajinske postrojbe provodile operacije u sklopu šireg upada preko granice. Hrynchyshyn je, prema tim navodima, zarobljen 9. travnja 2025. tijekom borbenih djelovanja.
Val procesa protiv ukrajinskih zarobljenika i osporavanja zakonitosti
Ovaj je slučaj dio šireg vala kaznenih postupaka protiv ukrajinskih ratnih zarobljenika, uhićenih tijekom ukrajinske operacije u Kurskoj oblasti koja je započela u kolovozu 2024. Tada su ukrajinske snage, prema dostupnim podacima, privremeno zauzele oko 1300 četvornih kilometara ruskog teritorija kako bi rasteretile bojišnicu na istoku Ukrajine.
Rusija je potom pokrenula protuofenzivu, pojačanu s oko 12.000 vojnika iz Sjeverne Koreje, te je uspjela potisnuti ukrajinske snage iz tog područja. Neovisni medij koji prenosi ove informacije navodi da ne može samostalno provjeriti sve tvrdnje ruskih vlasti, što dodatno otvara pitanje transparentnosti postupka.
Ukrajina i brojni međunarodni promatrači više su puta osudili ovakve procese kao politički motivirane i protivne međunarodnom pravu, upozoravajući na manjak pravičnog postupka i izvješća o lošem postupanju prema ukrajinskim ratnim zarobljenicima u ruskom zatočeništvu. U ratnim okolnostima, kada se obje strane služe i pravosuđem kao sredstvom pritiska, nužno je hladno se držati činjenica i inzistirati na poštovanju prava zarobljenika, bez obzira na zastavu koju nose.
NOVO
19.04.2026 11:50
Tragedija na autocesti A3 kod Novske: Poginuo 62-godišnji Austrijanac
Na autocesti A3 kod čvora Novska jutros se dogodila teška prometna nesreća u kojoj je život izgubio 62-godišnji državljanin Austrije. Prema dosad poznatim podacima, vozač je automobilom austrijskih registracija sletio s kolnika i preminuo na mjestu događaja.
Nesreća se dogodila oko 8.50 sati na 136. kilometru južne kolničke trake autoceste. Razlozi zbog kojih je vozilo iznenada napustilo cestu zasad nisu poznati, a službene informacije bit će dostupne tek nakon dovršetka policijskog očevida.
Policija istražuje uzrok slijetanja s ceste
Iz policije poručuju da se provodi detaljan očevid kako bi se utvrdile sve okolnosti ove tragedije – od stanja kolnika i vremenskih prilika do mogućeg zdravstvenog stanja vozača ili tehničke ispravnosti vozila. Tek će rezultati istrage pokazati je li riječ o pogrešci vozača, iznenadnoj reakciji ili nekom drugom uzroku.
Ovakve nesreće na autocestama, gdje se vozi velikim brzinama, još jednom podsjećaju koliko je važno pridržavati se ograničenja brzine, redovito praviti stanke i voditi računa o umoru i koncentraciji za volanom. Svako kratko popuštanje pozornosti na autocesti može imati kobne posljedice.
Apel vozačima: oprez i odgovornost na autocesti
Dok policija prikuplja činjenice, ostaje činjenica da je još jedan život izgubljen na hrvatskim prometnicama. Odgovoran pristup sigurnosti na cestama podrazumijeva strogo poštovanje pravila, ali i osobnu odgovornost svakog vozača. Autocesta nije prostor za improvizaciju – svako vozilo pri velikoj brzini postaje potencijalna opasnost i za vozača i za sve ostale sudionike u prometu.
Očekuje se da će nadležne službe nakon završetka očevida objaviti više detalja o uzroku nesreće, a do tada ostaje upozorenje svim vozačima da dodatno pripaze, osobito na dionicama gdje je promet gust, a brzine visoke.
NOVO
19.04.2026 11:27
Tomašević i Možemo, ali nećemo: zašto Zagreb drži najveći mogući porez na dohodak
Piše Dina Dogan
Političke poruke o „većim plaćama“ uvijek zvuče dobro. Posebno kada dolaze uz slike prosvjeda, transparente i parole o dostojanstvu rada i socijalnoj pravdi. Ali postoje trenuci kad gola aritmetika razotkrije svu ispraznost tih slogana. Zagreb je danas upravo u toj točki.
Dok se na Markovu trgu tražilo da ljudima ostane više u džepu, u gradu kojim upravljaju upravo najglasniji zagovornici tog zahtjeva – Možemo i SDP – već godinama stoji jedna vrlo jednostavna, ali neiskorištena poluga. I ona nema nikakve veze s prosvjedima, pregovorima sa sindikatima, državnim proračunom ni inflacijom. Ima veze isključivo s političkom voljom u Zagrebu.
Grad koji je svjesno izabrao porezni maksimum
U Zagrebu danas porez na dohodak ima dvije stope: nižu od 23% i višu od 33%. Zakonom je propisano da niža stopa može biti bilo gdje između 15% i 23%, a viša između 25% i 33%. Drugim riječima, gradska vlast ima potpuno legitiman manevarski prostor – ali je odlučila stisnuti gas do kraja. Obje stope su na apsolutnom zakonskom maksimumu.
To nije posljedica nekakve birokratske inercije, naslijeđa ili „nismo stigli promijeniti“. To je svjesna, politička odluka. Netko je u Gradskoj skupštini digao ruku za to da Zagrepčani plaćaju najviše moguće stope poreza na dohodak koje zakon dopušta.
I isti taj politički spektar danas ide na prosvjede i govori kako „ljudima treba ostati više u džepu“.
Alat je u rukama vlasti – i ne koristi se
Zakon nudi jednostavno rješenje: spustiti nižu stopu sa 23% na 15%, a višu s 33% na 25%. Nema čarobnog štapića, nema skrivenih trikova – samo odluka u jednoj gradskoj dvorani.
Efekt? Već sljedećeg mjeseca svaki zaposlen Zagrepčanin dobio bi veću neto plaću. Ne zato što mu je poslodavac podigao bruto, ne zato što je država nešto „dala“, nego zato što bi grad prestao uzimati maksimalno koliko može.
Ne treba prosvjed, ne treba tiskati novac, ne treba dizati inflaciju. Ne treba ni jedan euro iz državnog proračuna. Treba tek sazvati Gradsko poglavarstvo i Skupštinu, promijeniti odluku o stopama i priznati jednostavnu stvar: novac je u prvom redu onoga tko ga je zaradio, a ne instrument gradskog proračuna za svaku političku ambiciju.
Za ovakvu odluku ne postoji tehnička zapreka. Postoji samo politička.
Smanjenje poreza naspram povećanja plaća u javnom sektoru
U cijeloj ovoj priči postoji ključna razlika koju se u javnom prostoru uporno prešućuje. Smanjenje poreza nije samo „jedna od mjera“ – u ovakvom okviru, ono je pravednije, učinkovitije i manje rizično od klasičnog modela dizanja plaća u javnom sektoru.
Ako Gradska skupština spusti porezne stope, veće neto plaće dobivaju doslovno svi: zaposleni u javnom i u privatnom sektoru, i radnici i službenici, i mladi i stariji, i ljudi u firmama i obrtnici. Porez je horizontalan – prolazi cijelim sustavom.
Uz to, takva odluka ne stvara dodatnu potražnju „iz vedra neba“. Ne pumpa u sustav novu količinu novca koja nije poduprta produktivnošću. Država se zbog toga ne mora zaduživati, cijene ne dobivaju novi impuls za rast. Jednostavno se uzme manje onome tko ionako već zarađuje – i ostavi mu više.
S druge strane, dizanje plaća u javnom sektoru kroz političke dogovore i pritiske radi upravo suprotno. U sustav ubacuje dodatni novac bez izravnog pokrića u proizvodnji, povećava potražnju, a onda, vrlo brzo, i cijene. Inflacija je uvijek zajednički račun. Onaj koji najviše naposljetku plati upravo „mali čovjek“ u čije se ime tako često govori.
Jedan mehanizam štiti Zagrepčane od dodatnog udara na standard. Drugi ih dugoročno košta – i to debelo.
Zašto se socijalna pravda zaustavlja na pragu Gradske vijećnice?
Možemo i SDP u javnom prostoru nastupaju kao stranke koje brinu za „male ljude“, za radnike, za one koji jedva spajaju kraj s krajem. Njihovi istupi puni su retorike o socijalnoj pravednosti, pravednijem poreznom sustavu i većim neto plaćama. No u gradu u kojem vladaju drže porez na dohodak na apsolutnom maksimumu koji im zakon dopušta.
To nije tehnički detalj, to je politička poruka. I upravo zato iritira. Jer razotkriva jaz između onoga što se govori na Trgu bana Jelačića ili Markovu trgu i onoga što se radi u Gradskoj skupštini.
Ako je poruka prosvjeda doista bila „veće neto plaće“, onda se mora postaviti neugodno pitanje: zašto se rješenje traži na krivom trgu? Zašto se maršira prema Vladi, a ne prema gradskoj vijećnici? Zašto se drukne za državni intervencionizam, a potpuno ignorira najizravniji, najbrži i najčišći alat koji već postoji u rukama lokalne vlasti?
Jer istina je jednostavna: rješenje za veće neto plaće Zagrepčana ne leži samo na Markovu trgu. Leži i, možda čak prije svega, u Gradskoj skupštini – u rukama onih istih političara koji istovremeno marširaju u prvim redovima prosvjeda.
Prozvani sindikati i šutnja stranaka
U ovoj priči ni sindikati ne izlaze bez ogrebotina. Ako je prosvjed doista bio posvećen većim neto plaćama, onda je elementarno poštenje zahtijevalo da se barem spomene lokalni porezni okvir. Jer što znači boriti se za plaće, a pritom potpuno ignorirati ključnu polugu koja izravno određuje koliko radniku ostaje na računu?
Još je zanimljivije da nijedna od stranaka koje su stajale na Trgu nema problem s time da u Zagrebu i dalje ostane najveći mogući porez na dohodak. Ni Možemo, ni SDP, ni njihovi nominalni saveznici. Svi zajedno žele političke bodove na nacionalnoj razini, a lokalnu, vrlo konkretnu odgovornost guraju pod tepih.
Kada netko vrlo jasno kaže: „Ja ću odmah glasati ZA smanjenje stopa u Gradskoj skupštini“, lopta je prebačena u političko dvorište većine. Tada se više ne može govoriti o „nemogućem“, „nerealnom“ ili „neodrživom“. Može se samo priznati – ili da se ne želi odreći tog novca, ili da se lakše skrivati iza maglovitih priča o „državnim politikama“ nego konkretnih, lokalnih odluka.
Kako drukčije to nazvati nego licemjerjem?
Ono što na kraju najviše peče nije sama činjenica da su stope na maksimumu – politika je, naposljetku, uvijek stvar izbora prioriteta. Ono što bode oči jest kombinacija: na maksimumu su stope, a istovremeno se najglasnije govori o socijalnoj pravdi i „ljudima kojima treba ostati više u džepu“.
Kada politika ima alat u vlastitim rukama, a radije glumi da je žrtva tuđih odluka; kada se problemi prebacuju na „državu“, iako se ključni potez može povući na lokalnoj razini; kada su prosvjedi glasniji od zapisnika sa sjednica Gradske skupštine – tada ono što ostaje nije briga za građane, nego gola politička poza.
Možemo i SDP imaju u Zagrebu priliku pokazati da socijalna pravda za njih nije samo slogan, nego stvarna politika. Smanjiti porezne stope, ostaviti više novca onima koji ga zarađuju i pritom ne gurati inflaciju još jedan krug gore. Ako to neće napraviti, unatoč svim velikim riječima, teško je naći blažu riječ od one koja se sama nameće.
Licemjerje.
NOVO
19.04.2026 11:08
Struja je jeftinija od benzina ako ste pametni, no Hrvati to nisu i zato je vožnja na fosilna goriva u nas jeftinija
Napisao: Damir Gavran
Snimio: Romeo Ibrišević
Infrastruktura je rak-rana hrvatske e-mobilnosti. Ne zato što nemamo dovoljno električnih vozila, ni zato što građani ne razumiju tehnologiju, nego zato što sustav uporno odbija vidjeti ono što je Nijemcima već sasvim jasno: električni automobil ekonomski ima smisla gotovo isključivo onda kada ga punite kod kuće, na vlastitoj ili zajedničkoj struji – a ne na javnim punionicama.
Drugim riječima, e-mobilnost ne ograničavaju cijene baterija ni “skupi auti”, nego naša nesposobnost da stvorimo normalne, predvidljive uvjete za kućnu i zgradsku infrastrukturu.
Njemačka zajednička garaža kao stroj za uštede
U jednoj sasvim običnoj zgradi u Njemačkoj, zajednička garaža pretvorena je u primjer kako e-mobilnost može funkcionirati na korist svih. Investicija u infrastrukturu za punjenje:
podiže vrijednost stanova za oko 10%,
stanarima omogućuje vožnju višestruko jeftiniju od one na fosilna goriva,
stvara stabilan, predvidiv i jeftin režim punjenja, neovisan o cijenama na crpkama.
Stan u toj zgradi plaća struju za kućanstvo više od 30 centi po kWh. Ali ista ta struja, u istoj zgradi – u zajedničkoj garaži, preko pametnih punjača – stoji oko 14 centi po kWh (neto). Automobili se praktički pune upola jeftinije od perilice rublja u stanu.
To nije “trik”, to je rezultat sustavnog, promišljenog dizajna pravila.
Ključ: država prepoznaje da je pametno punjenje – javni interes
Njemačka ne gleda na električni auto u garaži kao na eksces, već kao na upravljiv, koristan element elektroenergetskog sustava. Zakonodavstvo prepoznaje pametne punjače kao upravljive potrošače (load management). Što to znači?
Električna se vozila pune pametno, izbjegavajući mrežne špice.
Zgrada nastupa prema mreži kao jedinstven sustav koji ne stvara kaos, već rasterećuje vršne sate.
Operator mreže zato nagrađuje takvo ponašanje drastičnim popustom na mrežarinu.
Rezultat je paradoks koji svima ide u prilog: u garaži je struja za auto osjetno jeftinija nego u stanu. Zakonodavac je ovdje prepoznao da svaki kilovatsat koji ode u bateriju automobila u pravo vrijeme – pomaže mreži, umjesto da je ruši.
Matematika je neumoljiva: 100 kilometara vožnje stoji vozača otprilike kao 1,5 litara dizela. U vremenu kada je litra goriva preko 2 eura, takva vožnja postaje gotovo besplatna. To je točka u kojoj e-mobilnost prestaje biti “zelena priča” i postaje vrlo konkretna obiteljska ekonomija.
Kako su to uopće proveli? Bez improvizacije i bez panike
Važno je i kako su u zgradi do tog modela došli. Nije bilo “uradi sam” punjača, improviziranih kablova kroz prozor ni susjedskih ratova oko utičnica.
Sustav “ključ u ruke”: projekt i izvođenje preuzela je ovlaštena, stručna tvrtka. Nije se dopuštalo stihijsko, pojedinačno postavljanje punjača koje kod suvlasnika stvara strah od požara i preopterećenja instalacija.
Natpolovična većina: stanari su, uz dobru informiranost i otvorenost promjenama, donijeli zajedničku odluku o investiciji.
Jedinstveno rješenje: koriste se isti pametni punjači i ista aplikacija za kontrolu punjenja, što omogućuje digitalnu kontrolu i transparentnu raspodjelu troškova.
Poruka je jasna: kada država i propisi pošalju jasan signal, građani i tržište znaju što treba raditi. I tada zajednička garaža postaje prednost, a ne problem.
Hrvatska: gdje zapinje?
U Hrvatskoj se u startu zaplićemo o pitanje koje u Njemačkoj više nije tema: smije li se, može li se i kako ugraditi punjač u zajedničku garažu?
Glavni problem nije što ljudi ne žele ulagati. Naprotiv, rast interesa za električna vozila vrlo brzo dovodi do jednostavnog pitanja suvlasnika: “Kako da to riješimo u našoj zgradi?”. Problem je što, kad to pitanje postave, upadaju u regulatornu maglu.
Nejasno zakonodavstvo: nema jasnih, praktičnih uputa kako ugraditi punionice u zajedničke prostore tako da su svi mirni – i suvlasnici, i upravitelji, i vatrogasci, i operatori mreže.
Strah umjesto smjernica: upravitelji zgrada i suvlasnici, umjesto jasnog “da, ali ovako”, dobivaju pregršt poruka “pazite, ne smijete, opasno je” – pa radije ne rade ništa.
Tarifni apsurd: zajednička brojila često se guraju u skuplje tarife, kao da su luksuz, a ne alat za optimizaciju sustava. Dok se u Njemačkoj zajednički sustavi nagrađuju, kod nas se oni zapravo kažnjavaju višim cijenama.
Time se šalje jasna, ali pogrešna poruka: punite na javnoj punionici, platite više, stanite u red, ovisite o tuđoj infrastrukturi. Kućno i zgradsko punjenje ostaje sivo područje, iako je upravo ono ono što bi trebalo biti temelj e-mobilnosti.
Zašto je kućna struja ključna, a javne punionice su samo nadogradnja
U kućanstvima, a posebno u zgradama, krije se ekonomska srž e-mobilnosti. Kućna ili zajednička struja, uz pametno upravljanje, čini električno vozilo:
jeftinijim za vožnju od bilo kojeg benzinca ili dizelaša,
troškom koji je predvidiv za kućni budžet,
neovisnim o svaki-tjedan-iznenađenjima na benzinskim crpkama.
Javne punionice su potrebne – za putovanja, tranzit, hitne situacije. Ali ako većina vlasnika e-vozila ovisi primarno o javnim punionicama, e-mobilnost prestaje biti isplativa. Tada se električni auto svodi na skuplju, neudobniju verziju klasičnog vozila.
Njemačka je to vrlo jasno shvatila: sustav je postavljen tako da se isplati puniti u vlastitoj garaži ili na parkirnom mjestu, a javne punionice služe kao mreža sigurnosne podrške. Hrvatska radi suprotno – potiče javne punionice, a ignorira ili komplicira ono što bi trebalo biti baza.
Što Hrvatska mora promijeniti ako zaista želi e-mobilnost
Ako je namjera države zaista potaknuti električnu mobilnost, prioritet više ne može biti kupnja vozila, nego omogućavanje infrastrukture u zgradama i kućama. To znači nekoliko vrlo konkretnih koraka.
1. Jasna tumačenja i procedura za zgrade
Ministarstva, regulator i lokalna tijela moraju prestati glumiti da je svaki projekt punjenja u zgradi jedinstven slučaj za koji nitko nije odgovoran. Potrebno je:
objaviti jasne, praktične smjernice kako se punionice u zajedničkim garažama i na parkirnim mjestima mogu sigurno i legalno ugraditi,
standardizirati model “ključ u ruke” za zgrade: ovlaštene tvrtke, provjera opterećenja mreže, zaštita od požara, upravljanje troškovima i naplatom,
olakšati donošenje suvlasničkih odluka natpolovičnom većinom kad je riječ o infrastrukturnom unapređenju.
2. Promjena tarifne logike: nagraditi, ne kažnjavati zajedničku infrastrukturu
Hrvatska je u položaju paradoksa: struja je općenito jeftinija nego u Njemačkoj, a ipak uspijevamo e-mobilnost učiniti manje isplativom. Ključ je u tarifama.
Umjesto da zajedničke priključke i brojila smješta u skuplje kategorije, regulator bi trebao:
definirati posebne tarife za pametno, upravljivo punjenje u zgradama,
omogućiti popuste na mrežarinu kada zgrada koristi load management i ne opterećuje mrežu u špicama,
zajedničku infrastrukturu tretirati kao partnera sustava, a ne kao prijetnju.
3. Politička volja i jasna poruka: e-mobilnost je ekonomski, a ne samo “zeleni” projekt
Mjerodavna tijela moraju prestati o alternativnim pogonskim gorivima govoriti kao o moralnoj obvezi ili isključivo klimatskoj politici i početi ih promovirati kao ono što jesu: priliku za realne, mjerljive uštede kućanstvima.
Kada u zemlji u kojoj je cijena struje niža nego u Njemačkoj i dalje guramo građane na fosilna goriva i skupa javna punjenja – to više nije pitanje nerazumijevanja, to je pitanje izbora. Netko je odlučio da je sustav takav i da će takav ostati.
Zajednička garaža kao ogledalo sustava
Zajednička garaža je, na kraju priče, test zrelosti energetskog i stambenog sustava neke države. U Njemačkoj je ona pretvorena u ekonomsku priliku i alat za modernizaciju. U Hrvatskoj je i dalje siva zona prepuna straha, nejasnoća i viših tarifa.
Ne radi se o tome znamo li ugraditi kabel ili punjač. Tehnički, to je odavno riješeno. Radi se o tome imamo li dovoljno hrabrosti i pameti da priznamo ono što je pred očima: vožnja na kućnu struju može biti višestruko isplativija od vožnje na fosilna goriva – ali samo ako prestanemo kažnjavati one koji pokušavaju puniti kod kuće.
Onoga trenutka kad Hrvatska zajedničku garažu prestane tretirati kao problem i počne je gledati kao najveću ekonomsku priliku za suvlasnike, e-mobilnost će odjednom – gotovo preko noći – prestati biti egzotika i postati zdravi razum.
NOVO
19.04.2026 10:54
Pojačano osiguranje u Islamabadu: Nazire li se novi krug pregovora SAD-a i Irana?
Nekoliko konkretnih sigurnosnih i logističkih poteza u Pakistanu upućuje na to da bi novi krug pregovora između Sjedinjenih Američkih Država i Irana mogao započeti prije petka. Iako službene potvrde nema, znakovi na terenu sugeriraju intenzivne diplomatske pripreme.
Vojni zrakoplovi i zatvorene prometnice
Prema navodima sigurnosnih izvora iz Pakistana, u vojnu zračnu bazu Noor Khan u Rawalpindiju, nedaleko od glavnog grada Islamabada, sletjela su dva američka teška transportna zrakoplova tipa C‑17 Globemaster. Ti se zrakoplovi inače koriste za prijevoz vojne opreme, ali i kao logistička potpora pri dolasku visokih dužnosnika te za osjetljive operacije.
Istodobno su prometnice koje povezuju zračnu luku s tzv. Crvenom zonom u Islamabadu, gdje se nalaze ključne državne institucije i diplomatska predstavništva, privremeno zatvorene. Takve mjere sigurnosti u pravilu prate dolazak stranih delegacija na visokoj razini ili održavanje važnih međunarodnih sastanaka.
Prazni hoteli i moguća lokacija sastanka
Dodatne indicije dolaze iz hotelskog sektora. Hoteli Serena i Marriott u Islamabadu, koji se često koriste za smještaj stranih izaslanstava i za diplomatske susrete, prema istim izvorima ubrzano se prazne od gostiju, a nove rezervacije nisu dopuštene do petka.
Hotel Serena već je bio domaćin prvog kruga pregovora između SAD-a i Irana 11. travnja, što dodatno potiče nagađanja da bi se i sljedeći susret mogao održati upravo ondje. Službenih objava još nema, no kombinacija vojnih, sigurnosnih i logističkih aktivnosti upućuje na nastavak kontakata između Washingtona i Teherana u kratkom roku.
Pregovori dviju država ključni su za pokušaj smirivanja napetosti na Bliskom istoku, osobito u vezi s otvorenim pitanjima iranskog nuklearnog programa, međunarodnih sankcija i sigurnosnih aranžmana u regiji. U takvom okruženju Iran pokazuje da ima vlastite adute i da nije spreman pristati na rješenja koja bi ga dugoročno stavila u podređen položaj, dok SAD traži način da zadrži utjecaj bez daljnje eskalacije.
NOVO
19.04.2026 10:07
Hutisti prijete zatvaranjem Bab el-Mandeba i blokadom ključne svjetske pomorske rute
Hutisti iz Jemena zaprijetili su zatvaranjem tjesnaca Bab el-Mandeb, jednog od najvažnijih svjetskih pomorskih pravaca. Upozoravaju da bi do toga moglo doći ako Sjedinjene Američke Države nastave, kako tvrde, blokirati mirovne procese, čime bi dodatno bio ugrožen globalni promet robe i energenata.
Zamjenik ministra vanjskih poslova vlasti Hutista u Sani, Hussein al-Ezzi, poručio je na mreži X da bi grupa mogla zatvoriti tjesnac ako američki predsjednik Donald Trump nastavi opstruirati mirovne napore. Dodao je dramatičnu tvrdnju da bi u tom slučaju „cijelo čovječanstvo bilo nemoćno ponovno ga otvoriti“ te je zatražio da SAD i „svijet koji sudjeluje“ prekinu politike koje, po njima, ometaju mir i ne poštuju prava njihova naroda.
Bab el-Mandeb kao usko grlo svjetske trgovine
Tjesnac Bab el-Mandeb spaja Crveno more s Adenskim zaljevom i ključna je točka na putu prema Sueskom kanalu. Na najužem je dijelu širok tek oko 29 kilometara, pa je plovidba ograničena na dva jasno odvojena pomorska koridora za dolazne i odlazne brodove.
Riječ je o jednoj od najvažnijih ruta za pomorski prijevoz robe, osobito nafte i naftnih derivata iz Perzijskog zaljeva prema Sredozemlju, ali i za transport robe prema Aziji. Kroz ovaj prolaz prolazi i značajan dio ruske nafte, što dodatno pojačava globalnu osjetljivost na svako ometanje prometa.
Globalne posljedice mogućeg zatvaranja
Svako ozbiljnije narušavanje sigurnosti plovidbe na tom području vjerojatno bi se brzo osjetilo kroz rast cijena nafte i troškova prijevoza, uz preusmjeravanje tankera na dulje i skuplje rute oko Afrike. U pozadini je širi regionalni sukob u kojem su Iran i njegovi saveznici sve aktivniji, dok Zapad godinama pokazuje nesposobnost da osigura trajan mir na ovom strateškom pravcu.
NOVO
19.04.2026 10:06
Prodali smo Inu za šaku škuda, kako smo izgubili naftnu kompaniju i obraz – Srbi uče na našim greškama
Prodali smo Inu za šaku škuda. To više i nije metafora, to je gotovo službeni opis državničke pameti na prijelazu stoljeća. I dan-danas, dok gledamo kako se u Beogradu ministrica energetike Dubravka Djedović hladne glave nadmudruje sa Zsoltom Hernadijem, čovjekom kojem Mađarska odbija izručiti Hrvatskoj, osjećaj je neugodan: ne zato što se Srbi „bore protiv Mađara“, nego zato što oni danas uče na našim greškama – a mi svoje još nismo ni priznali.
Hernadi, presuđeni kriminalac koji je Sanadera podmitio da bi preuzeo Inu, danas želi svoje pipke pružiti i na NIS. No u Beogradu ne nailazi na Sanadera, već na Dubravku. Kod nas je imao premijera koji mu je otvorio vrata državne naftne kompanije, kod njih ima ministricu koja govori o „crvenim linijama“, nacionalnoj sigurnosti i strateškim interesima. Razlika je bolna: mi smo energetski suverenitet sveli na sjećanje, oni ga pokušavaju sačuvati u praksi.
Kako smo izgubili Inu – i obraz
Povijest prodaje Ine kod nas je tabu baš zato što se u njoj ogleda nelagodan paradoks Hrvatske tranzicije. U prvoj fazi Račanova Vlada počinje proces privatizacije, u drugoj ga Sanader dovršava. Doktrina je bila jednostavna: tržište će sve riješiti, strana investicija je uvijek dobrodošla, a državno upravljanje je sinonim za nerad i korupciju. Rezultat? Država je predala kontrolni paket i upravljačka prava u ruke MOL-a – i to uz političku i društvenu asistenciju dobrog dijela elite.
U toj priči nisu čisti ni mali igrači, mi obični smrtnici. Branitelji – ljudi koji su bili spremni poginuti za svoju zemlju – dobili su dionice strateškog postrojenja i masovno ih prodavali. Razlozi su bili ljudski i brutalno svakodnevni: „Treba mi za lijekove“, „sin mi se ženi“, „auto mi se pokvario“, „riknuo mi frižider“. Daj što daš. Dionice strateške naftne kompanije pretvorene su u jednokratni flaster na privatne rupe u kućnom budžetu.
Mogla je država preuzeti i taj dio, da je bilo pameti i političke volje. Mogla je reći: dobro, branitelju treba novac, otkupit ćemo njegov udio po poštenoj cijeni, ali kontrola nad naftom i rafinerijama ostaje hrvatska. Umjesto toga, gledali smo rasprodaju vlastitog nacionalnog blaga kao da je riječ o štednjaku iz oglasnika. Pa je tako „sin se ženi“ postao metafora za to kako se prodaje strateški resurs – za sitniš, kratkoročno, bez ikakve ideje što znači sutra.
Sisak zatvoren, Rijeka godinama čekala modernizaciju
Hernadi je Hrvatskoj obećavao investicije, modernizaciju, partnerstvo. Papir svašta trpi. U praksi je Rafinerija Sisak faktički ugašena, svedena na skladište i distribucijski centar, dok se Rafinerija Rijeka punih deset godina čekala modernizaciju koju je MOL obećavao kao dio dogovora. Hrvatska je postala država koja ima naftu, ali polugu nad vlastitom energetskom politikom drže drugi.
U energetskoj politici nema romantike. Ili imate kontrolu nad lancem – od istraživanja, preko prerade pa do distribucije – ili ste tržište na kojem netko drugi zarađuje, a vi plaćate tuđu strategiju. Mi smo se zadovoljili ulogom promatrača: netko zatvara Sisak, netko rasteže modernizaciju Rijeke, netko u Budimpešti odbija izručenje presuđenog kriminalca. A Zagreb se pravi da se radi o „složenim međunarodnim odnosima“.
Između redaka: potpisali smo loš ugovor, prepustili stratešku kontrolu i sada glumimo iznenađenje. U svakom ozbiljnom sustavu to bi dovelo do političke, ali i kaznene odgovornosti onih koji su u naše ime potpisivali takve aranžmane. Kod nas je to tek gruba fusnota u političkim memoarima.
Beograd crta crvene linije koje Zagreb nikad nije imao
Dokle smo mi došli, a gdje su oni? U Srbiji danas ministrica energetike sjedi za stolom s istim tim Hernadijem i poručuje: postoje crvene linije koje Beograd neće prijeći. Njihov NIS nije samo firma, nego instrument nacionalne sigurnosti. Rafinerija u Pančevu mora raditi punim kapacitetom, poručuje Dubravka Djedović, i to nije stvar ugodne želje, nego uvjet bilo kakvog dogovora.
Beograd ne želi ponoviti hrvatsko iskustvo: ne žele scenarij u kojem novi gazda zatvara rafinerije, odgađa ulaganja desetljećima i na kraju ovisnost o uvozu pretvara u polugu političkog pritiska. Traže od MOL-a preuzimanje ili zamjenu postojećih obveza NIS-a, posebno onih koje su strateškog značaja za državu. Dugoročni projekti i ulaganja ne smiju pasti u drugi plan zato što je netko odlučio preoblikovati vlasničku strukturu.
Osim toga, ne radi se samo o postotku vlasništva, već o stvarnoj kontroli upravljanja. Srbija vrlo jasno otvara pitanje: tko će donositi ključne odluke, tko će imati pravo veta, tko će odlučivati hoće li se sutra zatvoriti Pančevo ili će se ulagati u modernizaciju? U pozadini su i Rusi – Gasprom i Gaspromnjeft – s kojima MOL paralelno vodi pregovore. No srpska strana svejedno šalje jasnu poruku: možemo razgovarati, ali ne po cijenu ugrožavanja energetske sigurnosti države.
Ne radi se o ljubavi prema državi, nego o cijeni
Hrvati vole Hrvatsku do posljednjeg centa. To je suština naše tranzicijske priče. Sve je na prodaju, dokle god je cijena dovoljno visoka – ili dokle god se može brzo unovčiti. Nije INA iznimka, ona je paradigma. I zato je ova srpska lekcija toliko gorka: oni danas na pregovorima doslovno prepričavaju hrvatsko iskustvo kao primjer što se ne smije dogoditi. „Ne želimo da nam se dogodi Hrvatska“, glasi neizrečena poruka Beograda Budimpešti.
Problem s nama je što stalno govorimo „drugi put ću drugačije“. No s Inom drugog puta nema. Ovo je završen čin. Nacionalno blago je rasprodano, energetski suverenitet kompromitiran, a strateške odluke se ne donose u Zagrebu. Možemo pisati tužbe, otkrivati korupcijske skandale, maštati o revizijama ugovora – ali vrijeme u kojem smo mogli birati drugačiji put nepovratno je prošlo.
Srbija sada ima nešto što mi nismo imali kad je Inu progutala kombinacija domaće korupcije i stranog interesa: jasnu svijest da se prodaja može dogoditi, ali da se mora poštovati ugovor i braniti nacionalnu sigurnost. „Može prodaja, ali poštujte, brate, ugovor i ne dirajte našu sigurnost“ – to je suština stava Dubravke Djedović. Ona Hernadija tretira kao ozbiljnog igrača, ali iz pozicije države, a ne klijenta.
Tabu koji nas drži taocima
O prodaji Ine teško se govori čak i danas. Ne želi se dirati u branitelje koji su prodali dionice; ne želi se otvoreno imenovati političare koji su za svoje potpise dobivali mito; ne želi se priznati da je dio društva, vrlo svjesno, pristao zamijeniti stratešku neovisnost za kratkoročni novac.
To je tabu koji nas drži taocima. Jer ako ne možeš javno reći: „Prodali smo strateško postrojenje iz gluposti, pohlepe i naivnosti“, onda ne možeš ni izvući pouku. Posebno je bolno što su mnogi koji su bili spremni poginuti za ovu zemlju bez problema prodali njezino nacionalno blago kad se pretvorilo u dionice. Smrt u rovu bila je zamisliva, ali ideja da država dugoročno kontrolira Inu – čini se, nije.
Ne radi se o tome da se branitelji proglase krivcima; odgovornost je primarno na političkim elitama koje su sve to dizajnirale i dopustile. No bez iskrenog suočavanja s tom epizodom, svaka buduća rasprava o „nacionalnom interesu“ bit će samo parola. A energetska sigurnost ne živi od parola, nego od jasnih ugovora, čvrstih crvenih linija i političara koji se ne prodaju za valutu Hernadijevih kofera.
Škola koju plaćamo skupo, a drugi je slušaju besplatno
Na kraju, priča o Hernadiju, Ini i NIS-u je lekcija iz koje drugi uče, a mi još uvijek plaćamo školarinu. Srbija danas s MOL-om pregovara s jasnim listama uvjeta: Pančevo mora raditi, obveze NIS-a se moraju poštovati ili zamijeniti, a energetska sigurnost je iznad kratkoročnog profita. Oni kao primjer što ne željeti imaju nas – zemlju koja je pustila da joj zatvore Sisak i godinama ne ulažu u Rijeku.
Nama ostaje gorak okus i pitanje: koliko ćemo još puta gledati kako drugi na našim pogreškama uče pameti, dok mi i dalje sami sebe uvjeravamo da „drugi put ćemo drugačije“? Kod strateških resursa drugog puta nema. Ima samo jednom – i tu smo već pali.
A dok Beograd crta crvene linije Hernadiju, Zagreb i dalje živi s posljedicama jedne davno pregažene, ali nikad zaboravljene crvene linije: one preko koje su naši vlastiti političari prešli kad su Inu prodali za šaku škuda.
NOVO
19.04.2026 09:34
Trump, Coca-Cola i rak: kako se šala pretvorila u opasnu iluziju – piju “čarobni napitak” i lupaju k’o Martin po tikvama
Donald Trump ne skriva da voli Coca-Colu i McDonald’s. To nije nikakva posebna tajna, niti velika politička tema. Čovjek voli što voli, kao i milijuni drugih Amerikanaca. Problem počinje onog trenutka kad se ta navika, začinjena polušalama, pretvori u „liječenje raka“ na internetu.
Tu više ne govorimo o ukusima, nego o vrlo konkretnoj šteti.
Od „fore“ do „terapije“ – kratki put na internetu
Cijela priča počela je u travnju 2026., u podcastu „Triggered“ Donalda Trumpa Jr.-a. Gost mu je bio čuveni Dr. Mehmet Oz, liječnik, TV zvijezda i političar. U jednom trenutku Dr. Oz prepričava kako mu je predsjednik Donald Trump svojedobno rekao da su dijetalni gazirani sokovi dobri jer „ubijaju stanice raka“. Ideja: kiselina i sastojci dijetalnih napitaka navodno uništavaju kancerogene stanice.
Glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt poslije je sve to svrstala pod – šalu. Jasno je dala do znanja: predsjednik se, navodno, zeznuo, to nije ozbiljna medicinska tvrdnja. I vjerojatno je točno: Trump je ljubitelj Coca-Cole i MacDonald’sa jer mu je to jednostavno fino, a ne zato što je uvjeren da mu liječi stanice. On doista pije gazirane sokove zato što ih voli, a ne zato što zna bilo što o njihovoj vezi s rakom – jer takve veze, u smislu „lijeka“, nema.
No internet ima svoju logiku. Kad je jednom izrečeno, više nije važno je li bilo „samo šala“. U međuvremenu, milijuni korisnika već su krenuli rezati, lijepiti, montirati i dijeliti.
Kako je Coca-Cola postala „čarobni napitak“
Nedugo nakon te anegdote s Dr. Ozom, po društvenim mrežama počeli su se pojavljivati videi i objave koje Coca-Colu i slična gazirana pića prikazuju kao gotovo čarobni eliksir. Šećer, kiselina, mjehurići – sve to, tvrde autori tih videa, navodno napada tumorske stanice.
U nekim snimkama ljudi nazdravljaju Coca-Colom kao da uzimaju terapiju. U komentarima se nižu poruke tipa „prirodni lijekovi“, „rak se boji kiseline“ i slični pseudoznanstveni biseri. Kad jednom upalite taj algoritamski stroj, stvar se više ne širi kao humor, nego kao nada.
A nada je najopasnija valuta interneta – jer nju će teško bolesni ljudi platiti svime što imaju.
Struka: nema čuda u boci
Onkolozi po svijetu vrlo jasno govore: nema nikakvog znanstvenog dokaza da Coca-Cola ili bilo koje drugo gazirano piće liječi rak. Nema „zakiseljavanja“, nema „ubijanja tumora mjehurićima“, nema „čarobne kombinacije sastojaka“ koja bi se u ičemu mogla usporediti s pravom terapijom.
Naprotiv, pretjerana konzumacija zaslađenih napitaka povezana je s pretilošću, dijabetesom i drugim kroničnim bolestima. Sve su to stanja koja dodatno slabe organizam, pa i onaj koji se već bori s rakom. Drugim riječima, ono što se na TikToku prodaje kao pomoć, u stvarnom životu može biti dodatni teret.
Umjesto Coca-Cole kao „lijeka“, stručnjaci upućuju na ono što znamo da djeluje: kirurgija, kemoterapija, zračenje, imunoterapija, suvremeni ciljani lijekovi. Uz to, naravno, ide zdrava prehrana, tjelesna aktivnost i stalan liječnički nadzor. To je teži put, ali jedini koji počiva na dokazima, a ne na viralnim dosjetkama.
Kennedy, Coca-Cola i rat protiv šećera
Dodatno ulje na vatru dolio je i sam Trump kada je na X-u objavio da će njegov budući ministar zdravstva Robert F. Kennedy Jr. tražiti da Coca-Cola koristi šećer od trske umjesto visokofruktoznog kukuruznog sirupa. Kennedy je već poznat po svom ratu protiv prehrambene industrije, šećera, brašna i soli, kao i po tome da je otvoreno antivakserski nastrojen.
Američka je javnost tako dobila bizaran koktel: predsjednik koji se šali da dijetalni sokovi „ubijaju rak“, ministar zdravstva koji bi „spasio naciju“ promjenom vrste šećera u Coca-Coli, i industrijskog diva koji navodno paničari jer bi morao mijenjati recepturu omiljenog napitka.
Kennedy tvrdi da Amerikanci više „nikada neće biti tako pretili, ugojeni i nezdravo hranjeni“. To zvuči kao obećanje mesije, a ne ministra. I opet smo u zoni iluzija: kao da je dovoljno zamijeniti kukuruzni sirup šećerom od trske da bi se riješila epidemija pretilosti i kroničnih bolesti. Kao da je Coca-Cola sama po sebi izvor svih problema, a ne simbol šire kulture prejedanja, sjedilačkog života i marketinga koji desetljećima od šećerne vode radi stil života.
I pritom ne treba zaboraviti nešto vrlo jednostavno: Trumpova ekipa je izbornu pobjedu proslavila baš onako kako živi – nazdravljajući Coca-Colom i grickajući McDonald’s hamburgere. Oni vrlo dobro znaju da ta hrana nije zdrava. Samo ih nije briga. Uživaju u onome što vole, a političke poruke o „trovačima“ šećerom i brašnom ostavljaju za govornice i mreže.
Zašto „teška kvasina“ postaje opasna
Problem nije u tome što političari vole brzu hranu. Problem je što se u ambijentu opće „teške kvasine“, u kojem je sve šala, provokacija ili mem, briše granica između dosjetke i ozbiljne tvrdnje. Kad predsjednik bilo koje države, pa i kroz anegdotu, spominje rak i „lijekove“ iz frižidera, to ne ostaje na razini zafrkancije.
Društvene mreže su savršen stroj za mljevenje konteksta. Rečenica istrgnuta iz podcasta postaje „dokaz“. Anegdota postaje „svjedočanstvo“. Ironija se izreže, ozbiljnost se nadoda u titl. I odjednom imamo video u kojem netko sa smrtnom ozbiljnošću objašnjava da je kiselost diet cola napitaka „znanstveno“ učinkovita protiv tumora.
Liječnici i udruge pacijenata zato opetovano upozoravaju: ovakve poruke odvlače pažnju od stvarne terapije. Čovjek koji odluči vjerovati Coca-Coli kao „dodatnoj pomoći“ možda neće sutra odbiti kemoterapiju. Ali možda će odgoditi pregled. Možda će ignorirati simptome. Možda će izgubiti povjerenje u svog onkologa kada mu ovaj kaže ono što ne želi čuti – da nema lakog izlaza.
Znamo da nije zdrava – pa je svejedno pijemo
Ironija cijele ove priče je bolno jednostavna: velika većina ljudi koji danas dijele videe o „čudotvornoj“ Coca-Coli savršeno dobro zna da taj napitak nije zdrav. Isto tako znaju i oni na fotografijama, pobjedničkim večerama i u predsjedničkim zrakoplovima. Ali ga piju. Jer im je ukusan. Jer su na njega navikli. Jer je dio rituala.
To je ljudski. To je iskreno. Ono što nije iskreno jest glumiti da ista ta navika ima ikakve veze s medicinom i liječenjem raka.
Trump pije Coca-Colu jer mu je dobra, ne zato što razumije ili vjeruje u ikakvu znanstvenu teoriju iza nje. Izjave o „ubijanju stanica raka“ nisu plod ikakve doktrine, nego improviziranog humora čovjeka koji obožava gazirane napitke. Problem nastaje kad publika prestane razlikovati improvizaciju od informacije, a algoritam od autoriteta.
Što nam ova epizoda zapravo govori
Priča o Trumpu, Dr. Ozu, Kennediju i Coca-Coli nije prvenstveno priča o gaziranim sokovima. To je priča o tome koliko smo postali ranjivi na jednostavne, brze narative – osobito kada se tiču zdravlja.
Umorni smo od kompleksnih objašnjenja, pa prihvaćamo jednostavne „istine“ u obliku videa od 30 sekundi.
Bojeći se raka, hvatamo se za svaku slamku, makar imala etiketu Coca-Cole.
Političari i celebrity doktori, navikli na pažnju, sve češće igraju na rubu između šale i ozbiljnosti – a taj rub je, za bolesne ljude, jako tanak.
Odgovornost je, naravno, na svima. Na onima koji govore, da shvate kako njihova „šala“ ne ostaje u studiju podcasta. Na platformama, da ograniče širenje očitih zdravstvenih dezinformacija. Na novinarima i kolumnistima, da razdvoje grotesku od činjenica. I na nama, korisnicima, da svaku zdravstvenu tvrdnju s interneta preispitamo prije nego je pustimo u vlastiti život.
Zaključak: rak se ne liječi mjehurićima
Rak se ne liječi Coca-Colom, dijetalnim sokovima, „čarobnim“ napicima ili kratkim videima. Rak se liječi u bolnicama, u razgovoru sa stvarnim liječnicima, u dugim i teškim terapijama. Sve ostalo je opasna fikcija.
Možete nazdraviti Coca-Colom koliko god želite, ako vam je to gušt. Možete jesti svoj McDonald’s, svjesni da to nije zdrav izbor, ali vaš je. Ono što ne smijete raditi – sebi ni drugima – jest miješati vlastite navike s tuđim nadama.
Trumpova ljubav prema gaziranim pićima je nečiji lifestyle. No trenutak kad ta ljubav, začinjena lošom šalom, postane „alternativna terapija“ na internetu, prestaje biti zabavna anegdota i postaje ozbiljan javnozdravstveni problem.
A u toj priči, nažalost, nitko se više ne može praviti da se „samo šalio“.