Estonija, Litva i Latvija ubrzano jačaju svoje oružane snage, povećavaju obrambene proračune i ugošćuju strane postrojbe, svjesne da je NATO bez SAD-a mrtav politički projekt koji postoji samo na papiru. Strah od povlačenja američkih trupa iz Europe tjera ih na poteze koje mnoge zapadne vlade još odgađaju.
Balti podižu obranu i pozdravljaju američki napad na Iran
Kao članice NATO-a na granici s Rusijom, baltičke države nastoje se prikazati kao uzorne američke partnerice. Ne samo da su povećale izdvajanja za obranu, nego su i pozdravile američki napad na Iran, operaciju “Epski bijes”, koju su opisale kao razumljivu zbog iranskog nuklearnog programa.
Predsjednik Litve Gitanas Nausėda otvoreno poručuje da se ne može očekivati trajna prisutnost američkih trupa, a istodobno odbijati sudjelovanje u međunarodnim misijama. Baltičke vlade svjesno pokazuju lojalnost Donaldu Trumpu, računajući da će tako zadržati američki interes za njihov prostor.
Nacionalne garde i strani kontingenti kao osiguranje
Istodobno, javnost u regiji ne vjeruje slijepo NATO-u. U Latviji je 2025. samo 43 posto ispitanika smatralo da bi savez doista branio njihovu zemlju, dok je 41 posto izrazilo sumnju. Zato se ubrzano razvijaju nacionalne garde kao dobrovoljne obrambene snage koje bi u slučaju rata s Rusijom nastojale spriječiti zauzimanje teritorija.
Glavna tajnica Latvijske transatlantske organizacije Sigita Struberga naglašava da su građani svjesni kako je “NATO – to smo mi” te da bez dovoljno ljudi u obveznom roku i profesionalnoj vojsci moraju imati snažnu Nacionalnu gardu.
Uz to, Baltik se oslanja na prisutnost drugih saveznika. U Litvi je stacionirana njemačka 45. oklopna brigada, koja bi trebala narasti na oko 4800 vojnika do 2027. U Latviji djeluje kanadska multinacionalna brigada s oko 2000 pripadnika, dok je u Estoniji raspoređeno oko 1500 vojnika u borbenoj skupini pod vodstvom Ujedinjenog Kraljevstva.
Analitičar Sergej Potapkins upozorava da se baltičke zemlje moraju što brže osloniti na vlastitu vojsku i infrastrukturu, jer bi promjena američke uloge u NATO-u potaknula i ostale europske države da se prvenstveno bave vlastitom sigurnošću, a manje obranom istočnog krila saveza.
