Broj zahtjeva za azil u Njemačkoj u prvom tromjesečju ove godine pao je za 23 posto, pa ta država prvi put više nije prva u Europskoj uniji po broju podnesenih zahtjeva. Iza tog podatka stoji jasna politička poruka: era nekontroliranih migracija barem se djelomično zakočila, ali ne i riješila.
Njemačka gubi primat, ali ne i migrantski teret
Prema podacima Agencije za azil EU-a, u prva tri mjeseca zabilježeno je 28.922 zahtjeva za azil u Njemačkoj, osjetno manje nego lani. Više zahtjeva sada imaju Francuska, Italija i Španjolska, svaka s više od 30.000 podnesaka. Na dnu ljestvice su Mađarska i Slovačka s tek nekoliko desetaka zahtjeva – što mnogi vide kao potvrdu da se čvrsta zaštita granice i jasna politika isplate.
Na razini cijele Unije broj zahtjeva pao je za 18 posto. Najviše tražitelja dolazi iz Venezuele, Afganistana i Bangladeša, dok je broj zahtjeva državljana Sirije znatno pao, iako je od 2015. više od 900.000 Sirijaca zatražilo azil u Njemačkoj.
Merzova vlada i pitanje neregulirane migracije
Vlada Friedricha Merza nakon dolaska na vlast jedan je od glavnih ciljeva istaknula smanjenje neregulirane migracije. Sada se ti rezultati vide u statistici. No ostaje činjenica da se problem ne rješava na razini cijelog kontinenta, već se teret samo premješta s jedne države na drugu.
Dok pojedine članice, poput Mađarske, jasno štite svoje granice i provode ono što bi trebala biti uobičajena državna politika – kontrolu ulaska i poticanje legalnih, a ne stihijskih migracija – današnja Europska unija i dalje nema ozbiljan, jedinstven odgovor. Regulacije je sve više, rezultata sve manje, a građani diljem Europe jasno pokazuju da su umorni od neselektivnih migracijskih politika koje opterećuju proračune i socijalne sustave.
