Spor oko odlaganja hrvatskog radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori ponovno je zaoštrio odnose između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlid Hurtić u televizijskom nastupu iznio je prijedlog koji zvuči kao otvorena prijetnja – napraviti deponij iznad Dubrovnika i zapaliti ga usred ljeta kako bi, kako kaže, Hrvati „osjetili isto što i ljudi u Krajini“.
Hurtićeve prijetnje i retorika „bosanskog Černobila“
Gostujući u emisiji „Centralni dnevnik“ na Face TV, Hurtić je, vidno ogorčen zbog onoga što naziva ignoriranjem prigovora iz Sarajeva, predložio da se Hrvatskoj uzvrati istom mjerom. Govorio je o deponiju „iza Dubrovnika“ na koji bi se odlagalo smeće, a potom ga u lipnju zapalilo kako bi gorjelo cijelo ljeto. Na upozorenje voditelja Senada Hadžifejzovića da je riječ o drastičnom potezu, ministar je to opisao kao „upozorenje“, a ne osvetu, dodajući da bi takav potez proveo „bez razmišljanja“ kad bi imao tu moć.
Istodobno, Hurtić lokaciju Čerkezovac na Trgovskoj gori naziva „bosanskim Černobilom“ i tvrdi da bi projekt mogao ugroziti opstanak oko 250 tisuća ljudi u slivu rijeke Une. Takva retorika dodatno podiže tenzije, iako je riječ o pitanju koje bi trebalo rješavati hladne glave, kroz stručne analize i međudržavne dogovore.
Ekološki rizici, strahovi stanovnika i politički konsenzus u BiH
Hrvatska planira na lokaciji Čerkezovac skladištiti nisko- i srednjeradioaktivni otpad iz Nuklearne elektrane Krško, u blizini općine Dvor i granice s BiH. Vlasti u Sarajevu navode tri glavna razloga protivljenja: blizinu rijeke Une i zaštićenog područja, upozorenja da je riječ o seizmički aktivnom tlu te strah stanovnika pograničnih mjesta, poput Novog Grada, da će sama oznaka „nuklearno odlagalište“ uništiti poljoprivredu i turizam.
Hurtić tvrdi da je riječ o „osnovnoj povredi ljudskih prava – prava na zrak i vodu“ te upozorava na mogućnost masovnog iseljavanja stanovništva, čak i do 250 tisuća ljudi. Spominje scenarij „nove Ukrajine, Černobila“ i naglašava da u BiH oko ovog pitanja postoji rijedak politički konsenzus. Umjesto prijetnji i zapaljive retorike, obje bi države morale pokazati odgovornost, otvoriti sve stručne studije i tražiti rješenje koje neće ugroziti ni sigurnost ljudi ni međususjedske odnose.
