Sjedinjene Države i Izrael su ubojstvom najutjecajnijeg iranskog vođe započeli otvoreni sukob protiv Irana, istovremeno pozivajući Irance na unutarnje promjene, iako su ciljevi američke administracije nejasni.
Unutarnja iranska opozicija je duboko podijeljena i slabo organizirana, što otežava imenovanje novog vrhovnog vođe i pronalaženje zajedničkog smjera unutar protivnika trenutnog režima.
Fragmentiranost iranske opozicije
Oporbene skupine unutar Irana te velike iranske dijaspore nemaju jedinstvenu viziju ili lidera, a pritom su mnogi njihovi čelnici potlačeni, zatvarani ili međusobno sukobljeni.
Unatoč nekim pokušajima okupljanja oko načela ljudskih prava, oporbena scena je postala još polariziranija, što dodatno umanjuje šanse za učinkovitu protivtežu trenutnoj vlasti.
Kontroverze oko nasljednika i vođa
Iako je pokret “Žena, život, sloboda” pokazao solidarnost, ne postoji konsenzus o vođi tranzicije, a Reza Pahlavi, najstariji sin svrgnutog šaha, iako obećava demokratske promjene, naišao je na otpor zbog svojih stavova i sukoba s drugim skupinama, osobito etničkim manjinama.
Organizacija narodnih mudžahedina Irana (MEK), poznata po kontroverznom ratnom djelovanju te nepriznata od strane režima, nastoji preuzeti vodeću ulogu u opoziciji, no većina Iranca joj ne vjeruje, a njena podrška u SAD-u služi kao politički alat.
Američki predsjednik Donald Trump je neodređen u svom stavu prema mogućim liderima opozicije, izjavljujući da bi podržao nekoga unutar Irana, ali nije ponudio konkretne alternative ni jasnu strategiju za promjenu režima.
Trump ističe važnost umjerenih sila iznutra, istovremeno kritizirajući prijašnje američke poteze u regiji, no prisutni su dileme o tome tko može legitimno i učinkovito voditi postklerikalni Iran.
Dok opozicija traži nove načine za mobilizaciju masovnih prosvjeda, mnogi Iranci koji su izašli na ulice žele prvo svrgnuće aktualnog režima, a tek potom detaljnije razmatranje budućnosti i novih političkih struktura.
