Jamal Assad, sirijski liječnik koji živi u Hrvatskoj, nakon 47 godina vratio se u svoj rodni Alep i doživio potresno iskustvo povratka u ratom razrušeni grad.
Povratak i suočavanje s prošlošću
Dolazak u Alep bio je ispunjen snažnim emocijama i tužnim spoznajama jer više nije bilo obitelji, prijatelja ni poznatih susjeda kojima bi se mogao obratiti.
Prvog dana ostao je u hotelu jer nije znao kamo i kako dalje, a potom je hrabro krenuo u potragu za starim domom koji je našao kao ruševinu s prepoznatljivim dijelom svoje nekadašnje sobe.
Susreti s novim stanovnicima nisu donijeli odgovore jer nitko nije poznavao njegovu obitelj, što je dodatno produbilo osjećaj gubitka i usamljenosti.
Posjet groblju i stanje u Siriji
Na groblju je pronašao posljednje počivalište svojih roditelja i u tišini razgovarao s njima, svjestan da je zemlja promijenjena i teško pogođena ratom te da se suočava s ogromnim društvenim i ekonomskim problemima.
Ističe da je čak 80 posto stanovništva u siromaštvu, prosječna plaća je oko 80 dolara, dok četveročlana obitelj treba barem 400 dolara za osnovne potrebe, a infrastruktura, škole i zdravstveni sustav su u lošem stanju.
Bez pomoći iseljenih Sirijaca i međunarodne zajednice teško je očekivati oporavak i stabilnost u zemlji.
Percepcija političke situacije i nade za budućnost
Jamal Assad kaže da je sadašnji režim donekle stabilan i siguran ali nasljeđe prošlih režima i dalje opterećuje zemlju, a demokratski proces je još u začetku i neizvjestan.
Ljudi u izbjeglištvu žele se vratiti, no to otežavaju nedostatak domova, posla i sigurnosti u Siriji.
On negativno gleda na posljedice Arapskog proljeća koje je po njegovom mišljenju donijelo samo razaranje, siromaštvo i valove izbjeglica bez trajnih pozitivnih promjena u regiji.
Na kraju, zahvalio je Hrvatskoj na humanitarnoj pomoći koju je pružila sirijskom narodu tijekom krize.
