Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen otvorila je mogućnost da Kanada postane prva „pridružena članica” Europske unije. Prijedlog je iznijela 16. rujna u govoru o stanju Unije u Strasbourgu, pred kanadskim premijerom Markom Carneyjem i zastupnicima Europskog parlamenta.
Politička poruka je snažna, ali pravni sadržaj zasad nije definiran. Europska unija nema postojeću kategoriju pridružene članice: u ugovorima postoje punopravno članstvo, sporazumi o pridruživanju i različiti oblici sudjelovanja trećih država u programima Unije, ali ne i status koji je von der Leyen imenovala.
Od CETA-e prema „savezu za budućnost”
Von der Leyen predložila je da se odnos Kanade i EU-a proširi daleko izvan trgovinskog sporazuma CETA. Njezin plan obuhvaća pametnu proizvodnju, tehnološki savez, povezivanje obrambenih industrija, zajedničke projekte na Arktiku te suradnju u energetici, kritičnim mineralima, baterijama, umjetnoj inteligenciji, kvantnim tehnologijama i kibernetičkoj sigurnosti.
Carney je dan poslije u Europskom parlamentu pozdravio tu ambiciju. Kanadski premijer istaknuo je da Europa nudi golemo tržište, istraživačku dubinu, naprednu proizvodnju i globalno utjecajne standarde, dok Kanada donosi energiju, kritične minerale, sposobnosti u svemirskim tehnologijama, umjetnoj inteligenciji i kvantnom računalstvu te snažan financijski sustav.
Dvije su strane već povezane CETA-om, suradnjom u programu Horizon Europe i sigurnosno-obrambenim partnerstvom. Kanada je u veljači 2026. postala prva neeuropska država koja se pridružila europskom instrumentu SAFE za financiranje obrambene industrije, što pokazuje kako bi buduće pridruženo članstvo moglo izgledati u praksi: kao niz dubokih sektorskih integracija, a ne klasičan ulazak u Uniju.
Naziv postoji, pravila još ne
Associated Press upozorava da je riječ o političkoj ponudi bez postojećeg institucionalnog okvira. Za novi formalni sporazum bilo bi potrebno razraditi prava i obveze Kanade, odnos prema jedinstvenom tržištu, proračunskim doprinosima, europskim pravilima i nadležnosti Suda EU-a.
Otvoreno je i pitanje bi li dogovor uključivao veću mobilnost ljudi. Carney je govorio o čvršćim vezama koje bi mladima omogućile lakši rad, studiranje i boravak s obje strane Atlantika, dok Komisija još nije objasnila kako bi se to uskladilo s europskim pravilom da se slobodno kretanje ljudi, robe, usluga i kapitala ne razdvaja proizvoljno.
Komisija je 18. rujna potvrdila da će s državama članicama i Kanadom tek razgovarati o parametrima prijedloga. Prva veća politička prilika bit će samit EU-a i Kanade krajem listopada u Kanadi, kada bi se ideja trebala početi pretvarati u konkretniji okvir.
Zašto obje strane žele bliže veze
Ottawa pokušava smanjiti ovisnost o američkom tržištu i ojačati gospodarsku suverenost, dok Bruxelles traži pouzdane partnere za energiju, sirovine, obranu i tehnološke lance opskrbe. Obje strane pritom naglašavaju demokratske vrijednosti i predvidiva pravila kao temelj novog saveza.
CETA je već znatno produbila trgovinu: von der Leyen navela je da je razmjena robe između Kanade i EU-a porasla 75 posto u manje od deset godina. Novi model trebao bi tu vezu pretvoriti u šire područje zajedničke gospodarske i sigurnosne otpornosti.
Ipak, politički entuzijazam nije isto što i sporazum. Za formaliziranje odnosa bit će potrebna podrška država članica, a odluke o novoj vrsti pridruživanja i vanjskim odnosima Unije mogu zahtijevati jednoglasnost svih 27 članica. Kanada zato još nije pred vratima članstva; pred njom i EU-om tek je pregovaranje o tome što bi nova oznaka uopće značila.
