Američka novinarka Megyn Kelly iznijela je oštru analizu politike Sjedinjenih Američkih Država na Bliskom istoku, posebno se fokusirajući na ulogu Irana i odluke predsjednika Donalda Trumpa. U središtu njezina komentara je tvrdnja da je Iran, zahvaljujući kontroli nad Hormuškim tjesnacem, postao ključni igrač sposoban utjecati na globalnu ekonomiju, i to bez posjedovanja nuklearnog oružja.
Kontrola Hormuškog tjesnaca kao izvor moći
Prema Kelly, prava snaga Irana ne proizlazi iz klasične vojne nadmoći, nego iz kontrole ključnih trgovačkih pravaca i sposobnosti vođenja dugotrajnih, raspršenih sukoba. Ističe da iranska strategija počiva na mreži pobunjeničkih i paravojnih skupina koje Zapad teško suzbija, unatoč tehnički naprednijim vojskama. Upozorava da su američki nosači zrakoplova u regiji imali ograničene mogućnosti djelovanja, dok je Teheran razvijao načine da ih ugrozi, što dodatno komplicira svaki izravni vojni odgovor.
Tijekom Trumpova mandata, navodi Kelly, vojni su savjetnici upozoravali da Iran neće lako izgubiti kontrolu nad tjesnacem te da bi pokušaj njegova potiskivanja mogao izazvati ozbiljne potrese na svjetskim tržištima. Unatoč tim procjenama, Trump se odlučio za ofenzivniji pristup, što ona vidi kao ponavljanje starih pogrešaka američke politike u toj regiji.
Trump, Netanyahu i odluke u Bijeloj kući
Kelly posebnu pozornost posvećuje odnosu Donalda Trumpa s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom. Opisuje susret u Bijeloj kući u kojem je, kako tvrdi, Trump sjedio s Netanyahuom kao „jednak s jednakim“, umjesto u uobičajenoj poziciji vodećeg državnika. Time je, prema njezinu tumačenju, naglašena ravnopravna uloga izraelskoga premijera u donošenju ključnih odluka.
Kelly dovodi u pitanje zašto je Trump, za razliku od svojih prethodnika, gotovo bez zadrške prihvaćao Netanyahuove prijedloge. Podsjeća da su raniji američki predsjednici prema izraelskom čelniku pristupali opreznije, provjeravajući njegove tvrdnje i motive. Njezin je zaključak da američka politika na Bliskom istoku i dalje zapinje na istim preprekama: podcjenjivanju lokalnih strateških prednosti i složenih odnosa, kao i nedostatku dubljeg razumijevanja snaga s kojima se Zapad suočava.
