Ujedinjeni Arapski Emirati objavili su da 1. svibnja napuštaju OPEC, dok rat između Sjedinjenih Američkih Država i Irana, uz posrednu ulogu Izraela, drži ključni Hormuški tjesnac praktički blokiranim. Cijena barela nafte Brent porasla je na oko 111 dolara, najviše u posljednja tri tjedna, što već snažno pogađa potrošače i gospodarstva diljem svijeta.
Odluka Emirata objašnjava se željom da se oslobode proizvodnih ograničenja kartela i povećaju vlastitu proizvodnju. Potez dolazi nakon niza iranskih raketnih i bespilotnih napada u regiji, zbog kojih prolaz kroz Hormuz – rutu kojom prolazi oko petina svjetske nafte i LNG‑a – ostaje nesiguran.
Rat, blokada i skok cijena
Rat s Iranom i blokada Hormuškog tjesnaca podigli su cijene goriva u SAD‑u na najviše razine od početka sukoba, dok Svjetska banka predviđa rast cijena energije od 24 posto u 2026. godini. Analitičari upozoravaju na rizik jačanja inflacije i usporavanja globalnog rasta.
Posebno je pogođena zrakoplovna industrija. Tri najveća prijevoznika u Indiji – Air India, IndiGo i SpiceJet – upozoravaju da je cijeli sektor „pred gašenjem” zbog skoka cijene mlaznog goriva, koje čini oko 40 posto njihovih troškova. Traže intervenciju vlade i izmjenu načina formiranja cijena goriva.
Napetosti u Zaljevu i politički pritisci
Zemlje Perzijskog zaljeva okupljaju se u Saudijskoj Arabiji na izvanrednom summitu kako bi dogovorile odgovor na iranske napade. Istodobno se unutar Vijeća za suradnju zaljevskih zemalja otvaraju razlike – visoki dužnosnik iz Emirata ocijenio je da je politička i vojna reakcija saveza „najslabije u povijesti”.
S druge strane, Irak je poručio da ne namjerava napustiti OPEC ni OPEC+, naglašavajući važnost „stabilnih i razumnih” cijena nafte. Dok dio zaljevskih država traži veću samostalnost, drugi drže da je snažan kartel nužan za predvidljivije tržište.
U pozadini naftne krize ostaju i sigurnosne prijetnje: primirje na granici Izraela i Libanona stalno se dovodi u pitanje, a Hezbolah i izraelska vojska međusobno se optužuju za kršenja sporazuma. Sve to dodatno pojačava nervozu na tržištima energenata.
Organizacija OPEC (Organizacija zemalja izvoznica nafte) utječe na cijene nafte prvenstveno kroz kontrolu ponude na globalnom tržištu. Evo kako to konkretno funkcionira:
1. Kvotni sustav proizvodnje
OPEC određuje koliko nafte svaka članica smije proizvoditi.
- Ako žele povećati cijenu, smanjuju ukupnu proizvodnju (manja ponuda → viša cijena).
- Ako žele sniziti cijenu, povećavaju proizvodnju (veća ponuda → niža cijena).
2. Koordinirani rezovi ili povećanja proizvodnje
Na sastancima članice (često uz partnere kao što je OPEC+) dogovaraju zajedničke mjere:
- tzv. production cuts (smanjenje proizvodnje)
- ili postupno povećanje isporuke na tržište
Ove odluke često odmah utječu na tržišna očekivanja i cijene.
3. Utjecaj kroz očekivanja tržišta
Trgovci naftom reagiraju ne samo na stvarnu proizvodnju nego i na najave OPEC-a.
- Ako se očekuje manjak nafte → cijene rastu i prije nego što se proizvodnja stvarno smanji.
- Ako se očekuje višak → cijene padaju.
4. Kontrola rezervnih kapaciteta
Neke članice (npr. Saudijska Arabija) imaju mogućnost brzo povećati ili smanjiti proizvodnju. To daje OPEC-u dodatni alat za stabilizaciju ili manipulaciju tržištem.
5. Geopolitički utjecaj
OPEC može reagirati na globalne događaje (ratove, sankcije, krize) i prilagoditi proizvodnju kako bi zaštitio prihode članica ili stabilnost tržišta.
