Egipat je 28. veljače 1922. godine formalno stekao neovisnost od Ujedinjenog Kraljevstva čime je završila gotovo četiri desetljeća duga britanska dominacija, no proces izgradnje suverene države i dalje je bio izazovan.
Britanske trupe su 1882. godine zauzele Egipat oduzevši ga Osmanlijama, kontrolirajući strateški važni Sueski kanal i većinu gospodarskih resursa, a 1914. godine Egipat je proglašen britanskim protektoratom.
Nacionalni pokret i ustanak 1919.
Egipatski nacionalisti, okupljeni oko stranke Wafd, zahtijevali su veću autonomiju tijekom Prvog svjetskog rata, što je kulminiralo velikim prosvjedima 1919. godine poznatim kao Egipatska revolucija, koja je, iako je ugušena, snažno utjecala na političke događaje.
Pod pritiskom nemira i međunarodne zajednice, Britanija je 1922. godine proglasila Egipat neovisnim, ali zadržala kontrolu nad vojskom, vanjskom politikom i pitanjima Sudana, što je ograničilo punu suverenost zemlje.
Britanska vojna prisutnost ostala je vidljiva u Egiptu, naročito oko strateškog Sueskog kanala, dok je vanjska politika bila pod britanskom ingerencijom, zbog čega Egipat nije imao potpunu samostalnost u međunarodnim odnosima.
Ustav i političke promjene 1923.
Ustavom iz 1923. godine Egipat je postao ustavna monarhija s parlamentarnim sustavom, gdje je kralj Fuad I. bio simbol jedinstva, a parlament je dobio zakonodavne ovlasti, no politička scena ostala je podijeljena i obilježena britanskim utjecajem.
Politička nestabilnost, obilježena sukobima unutar zemlje i napetostima s Britancima, nije spriječila Egipat da se razvija kroz modernizaciju i obrazovne reforme, stvarajući temelje za daljnje promjene.
Potpuna nezavisnost i regionalni utjecaj
Prava potpuna neovisnost Egipat je ostvario nakon Egipatske revolucije 1952., kada je monarhija ukinuta, a vojni lider Gamal Abdel Naser preuzeo vlast, provodeći nacionalizaciju Sueskog kanala i suočavajući se s krizama koje su oblikovale njegovu ulogu u regiji.
Nakon osamostaljenja, Egipat je postao ključni centar arapskog svijeta, predvodeći panarapsku politiku i kulturu, a njegov dijalekt arapskog jezika danas je najutjecajniji u arapskoj regiji zbog snažne filmske i glazbene industrije.
