Katolička Crkva 21. rujna slavi svetog Mateja, jednog od dvanaestorice apostola i tradicionalnog autora jednog od četiriju Evanđelja. Prije susreta s Isusom Matej je radio posao zbog kojeg su ga mnogi njegovi sunarodnjaci smatrali grešnikom i suradnikom okupatora – bio je carinik.
Matejeva priča počinje u Kafarnaumu na obali Galilejskog jezera. Ondje je sjedio na mjestu gdje se ubirao porez kada je kraj njega prošao Isus. Evanđelje cijeli događaj opisuje iznimno kratko: Isus mu govori „Hajde za mnom“, a Matej ustaje i odlazi za njim.
Zašto su carinici bili toliko omraženi?
Za čovjeka Matejeva zanimanja takav preokret bio je posebno dramatičan. Carinici u tadašnjoj Judeji prikupljali su poreze u sustavu rimske vlasti i među Židovima imali izrazito lošu reputaciju. Doživljavani su kao suradnici okupatora, a naplata poreza povezivala se i s mogućnošću osobnog bogaćenja.
Zbog toga je Isusov izbor Mateja imao snažnu simboliku. Za jednog od svojih najbližih učenika nije izabrao čovjeka visokog društvenog ugleda, nego osobu iz skupine koju je velik dio tadašnjeg društva gledao s nepovjerenjem i prezirom.
Isus je zatim napravio nešto još neobičnije
Nakon Matejeva poziva Isus nije samo razgovarao s njim. Otišao je u njegovu kuću i jeo zajedno s carinicima i drugim ljudima koje je tadašnje društvo smatralo grešnicima. Takvo ponašanje izazvalo je reakciju farizeja, koji su njegove učenike pitali zašto njihov učitelj jede s carinicima i grešnicima.
Isus im odgovara da zdravima nije potreban liječnik, nego bolesnima, te poručuje da nije došao pozvati pravednike, nego grešnike. Upravo odlomak iz Evanđelja po Mateju 9,9-13 Katolička Crkva stavlja u središte liturgije njegova blagdana.
Od carinika do jednog od Dvanaestorice
Matej nakon poziva postaje jedan od Dvanaestorice, najužeg kruga Isusovih učenika. Kršćanska tradicija povezuje ga s Evanđeljem po Mateju, prvim Evanđeljem u tradicionalnom rasporedu knjiga Novoga zavjeta.
Evanđelje po Mateju posebno naglašava povezanost Isusova života sa starozavjetnim proročanstvima i predstavlja Isusa kao ispunjenje obećanja danih Izraelu. Moderna biblijska znanost raspravlja o tome je li apostol Matej osobno napisao konačni grčki tekst Evanđelja kakav danas poznajemo, dok ga crkvena tradicija od najranijih stoljeća povezuje upravo s tim djelom.
Zašto je Matejeva priča važna gotovo dvije tisuće godina kasnije?
Središnja poruka Matejeva poziva nije u tome kakav je bio prije susreta s Isusom, nego što je nakon tog susreta mogao postati. Čovjek kojeg je društvo svrstalo među grešnike dobiva mogućnost potpuno promijeniti život.
Posebno je zanimljivo što Isus ne čeka da Matej prvo promijeni život, napusti posao i postane uzoran čovjek pa da ga tek onda pozove. Poziva ga upravo dok još sjedi za carinskim stolom. Matejeva promjena počinje tek nakon poziva.
Caravaggio je taj trenutak pretvorio u remek-djelo
Više od tisuću i pol godina poslije Matejev poziv postao je tema jedne od najpoznatijih slika talijanskog baroka. Caravaggio je oko 1600. godine naslikao „Poziv svetog Mateja“, danas izloženo u rimskoj crkvi San Luigi dei Francesi.
Na slici skupina muškaraca sjedi za stolom s novcem dok iz tame prostorije prema njima ulazi snažan snop svjetlosti. Krist ispruženom rukom poziva Mateja, a Matej gotovo nevjerujući pokazuje prema sebi, kao da pita odnosi li se poziv doista na njega.
Upravo zato Caravaggiova slika tako dobro prenosi središnju ideju današnjeg blagdana: Matej nije izabran zato što je već bio svetac. Njegova priča o svetosti počinje tek nakon poziva.
Zaštitnik računovođa, bankara i poreznika
Zbog svojeg nekadašnjeg zanimanja sveti Matej tijekom stoljeća postao je zaštitnik ljudi koji rade s novcem i financijama. Među ostalima, zaštitnikom ga smatraju računovođe, bankari, financijski službenici i poreznici.
Njegov blagdan Katolička Crkva slavi 21. rujna. Priča o cariniku iz Kafarnauma ostala je jedna od najpoznatijih priča o promjeni u Novom zavjetu: jedan od najpoznatijih Isusovih učenika nije počeo kao čovjek kojemu su se drugi divili, nego kao čovjek kojeg su mnogi prezirali.
