Bivše radnice nekadašnjeg tekstilnog diva Kamensko, čiju je agoniju pratila cijela Hrvatska, danas žive skromno i bez sigurnosti koju su nekad imale. U razgovoru za Dnevnik Nove TV, emitiranom 1. svibnja 2026., o svojoj sudbini govori Đurđa Grozaj, jedna od radnica koje su ostale bez posla i zarađenih plaća nakon sloma tvornice.
Od simbola radništva do borbe za preživljavanje
Grozaj opisuje da radnice danas u svojoj udruzi rade sve što se iglom i koncem može napraviti, nastojeći tako nadomjestiti izgubljena primanja. Prisjeća se vremena kada je Praznik rada za nju imao posebno značenje.
“Kad se prisjećam nekad davno, voljela sam slaviti Praznik rada, 1. maj, puno mi je značio. Tad je radnik bio poštovan: radio si svojih osam sati, došao na kraj mjeseca, dobio plaću i mogao pošteno preživjeti mjesec”, kaže Grozaj.
Danas, međutim, taj dan doživljava posve drukčije: “A sad ne volim Praznik rada. Zašto? Zato što su tvornice nestale, ostali smo bez plaća, dobili sramotno niske mirovine i na kraju je od radnika postao paćenik.”
Kritika političara i položaja radnika
Grozaj tvrdi da se Praznik rada pretvorio u političku pozornicu na kojoj se radnici koriste kao kulisa. “Danas na slavlju Praznika rada političari pozivaju na grah, a radnike koriste kao paravan. Zovu nas da im plješćemo kad se popnu na pozornicu i govore kako su puno napravili za radničku klasu, za umirovljenike. Nažalost, istina je druga”, ističe.
Po njezinim riječima, stvoreni su uvjeti u kojima “samo političari dobro žive”, dok vrijedni radnici i umirovljenici, koji su cijeli radni vijek davali društvu, danas “žive na rubu gladi”. Zaključuje da je za takvo stanje odgovorno cijelo društvo jer, kako kaže, ljudi šute i ne reagiraju.
