Ukrajina je obilježila četiri godine od ruske invazije koja je počela 24. veljače 2022., no prvi ruski napad dogodio se već 27. veljače 2014. tijekom građanskih nemira poznatih kao Revolucija dostojanstva.
U veljači 2014., prosvjedi protiv predsjednika Viktora Janukoviča eskalirali su nasiljem nakon što je on 18. veljače pokušao nasilno ukloniti prosvjednike sa središnjeg trga u Kijevu, što je dovelo do masakra i njegovog bijega u Rusiju.
Zauzimanje Krima
Manje od tjedan dana nakon događaja u Kijevu, na Krimu su se pojavili maskirani naoružani ljudi bez oznaka, kasnije identificirani kao ruske specijalne snage (Specnaz), koji su zauzeli ključne vladine zgrade i vojne baze te preuzeli kontrolu nad poluotokom.
27. veljače 2014. vojnici su provalili u zgradu Vrhovnog vijeća Krima u Simferopolu prema unaprijed pripremljenom planu, što je jasno pokazalo da se radilo o profesionalnim vojnim jedinicama, a ne o lokalnim prosvjednicima.
U sljedećim danima, tzv. „mali zeleni ljudi” bez oznaka proširili su kontrolu nad zračnim lukama i vojnim objektima, čime je započela efektivna okupacija Krima od strane Rusije.
Putinovo poricanje pa priznanje
Usprkos jasnim dokazima, ruski predsjednik Vladimir Putin je 4. ožujka 2014. prvo negirao umiješanost Rusije tvrdeći da su te snage lokalni dobrovoljci, ali je 17. travnja 2014. ipak priznao sudjelovanje ruskih specijalaca nakon što je Rusija anektirala Krim nakon nametnutog referenduma.
Dugogodišnji planovi
Već početkom veljače 2014. Kremlj je imao pripremljene strategije za aneksiju Krima, uključujući poticanje separatizma na istoku Ukrajine, što je potvrđeno dokumentom suautorom ruskog oligarha Konstantina Malofejeva koji je smatrao Janukovičevu vladu neuspješnom.
Rusija je koristila postojeće vojne ugovore koji su joj dopuštali prisustvo do 25.000 vojnika na Krimu, što je olakšalo logistiku preuzimanja kontrole, a kasnije je isti model primijenjen u Donbasu kroz podršku oružanim separatistima i ruskim „mirovnjacima”.
Jedan od glavnih sudionika invazije, Igor “Strelkov” Girkin, detaljno je opisao tajnu strategiju ruske operacije prije nego što je zbog neslaganja s politikom Kremlja završio u zatvoru, što dodatno potvrđuje dugoročnu i kompleksnu pripremu ruskih događaja u Ukrajini.
