Europska unija prošlog je tjedna usvojila 20. paket sankcija protiv Rusije, dok se istodobno pokazuje da se dio globalnog biznisa postupno vraća na rusko tržište. Primjer je švicarski proizvođač ambalaže Amcor, koji je, premda je formalno napustio Rusiju krajem 2022., ponovno počeo sklapati poslove s ruskim partnerima – ovaj put preko posredničke tvrtke i proizvodnih pogona izvan EU-a.
U Bruxellesu je 20. paket predstavljen kao najopsežniji u posljednje dvije godine, s najvećim brojem pojedinačnih unosa na listu sankcioniranih. Prvi put je aktiviran i instrument protiv zaobilaženja sankcija, pa je EU ograničio izvoz određenih roba u Kirgistan nakon što je utvrđeno da se te pošiljke preusmjeravaju u Rusiju. Šefica europske diplomacije Kaja Kallas najavila je kako su već započele pripreme za 21. paket, koji bi mogao dodatno proširiti dosadašnje “crvene linije”.
Amcor formalno otišao, ali posao nastavlja preko posrednika
Amcor je u prosincu 2022. prodao svoje tvornice u Rusiji i to javno predstavio kao odgovoran potez, uz pozivanje na potrebu mirnog rješenja sukoba. Inicijativa #LeaveRussia tada je zabilježila status tvrtke kao “Exit completed”. Međutim, praksa pokazuje da se poslovni interesi nisu u potpunosti ugasili.
Danas interese Amcora na ruskom tržištu predstavlja društvo LLC ROTI, koje je u studenom 2025. registrirao poduzetnik Ho Leva. ROTI je otvorio ured u Moskvi i gradi vlastitu logistiku, uključujući mrežu skladišnih kapaciteta. U travnju je ta tvrtka potpisala ugovor o isporuci fleksibilne ambalaže i vrećica s proizvođačem superpremium hrane za kućne ljubimce AlphaPet. Riječ je o prvom ruskom brendu koji je obnovio suradnju s Amcorom.
Detalji strateškog partnerstva razrađivani su u kineskom uredu kompanije, gdje je potpredsjednik Amcor China Huang Hawk ruskim partnerima predstavio portfelj proizvoda. Materijali za ruske klijente dolaze iz Amcorovih tvornica u Kini, Tajlandu i Češkoj. Uključivanje pogona u Češkoj, koja je članica EU-a, dodatno pojačava pravnu osjetljivost cijelog lanca opskrbe.
Pravne nejasnoće i komercijalni poticaji
Pravni okvir oko ovakvog modela poslovanja nije posve jasan. Već 14. paket sankcija obvezao je subjekte pod jurisdikcijom EU-a da ulože “najveće napore” kako bi osigurali da njihove povezane strane u trećim državama ne sudjeluju u aktivnostima koje potkopavaju sankcijski režim. Direktiva EU 2024/1226, kojom je kazneno sankcionirano kršenje režima sankcija, predviđa maksimalnu kaznu od najmanje 5% ukupnog svjetskog prometa ili 40 milijuna eura, ovisno o tome što je više.
Stručnjaci ICLG-a upozoravaju da se, osim pravnih rizika, moraju razmotriti reputacijske posljedice i mijenjajuća etička očekivanja. Za kompaniju koja je javno objavila prekid poslovanja s Rusijom pozivajući se na etiku, povratak preko posrednika otvara pitanja o dosljednosti takvih izjava. S druge strane, tvrtke se u globalnoj konkurenciji vode i komercijalnom logikom, osobito kada je riječ o brzo rastućim tržištima.
Rusko tržište fleksibilne ambalaže dosegnulo je 1,4 milijuna tona u 2025., što je rast od 5%. Jedan od ključnih pokretača je snažan razvoj e-trgovine, koji je, primjerice, kurirske vrećice pretvorio u najdinamičniji segment. Upravo taj segment privlači sve veći interes proizvođača iz Kine.
Voditelj odjela fleksibilne ambalaže u SIBUR-u Andrej Petrov upozorava da domaći proizvođači u Rusiji riskiraju gubitak značajnog tržišnog udjela ako pokušaju konkurirati samo cijenom nauštrb kvalitete. Takva strategija, kaže on, “samo bi zaoštrila konkurenciju s kineskim uvozom”.
Šira trgovinska slika potvrđuje te trendove. Uvoz gotovih polimernih proizvoda iz Kine u Rusiju porastao je s 41% udjela u 2021. na 69% krajem 2024., ponajprije zahvaljujući nižim proizvodnim troškovima u Kini. U takvim okolnostima, Amcorov oslonac na kineske tvornice za opskrbu ruskih kupaca teško se može smatrati slučajnošću: kombiniraju se konkurentne cijene, složena i djelomično nejasna pravna odgovornost te rastuće rusko tržište, dok se tržište EU-a hladi.
Prema analizi Allianza, u negativnom scenariju potaknutom energetskim šokovima s Bliskog istoka, rast BDP-a eurozone mogao bi pasti na svega 0,2%, što je praktički tehnička recesija. U okruženju gotovo stagnirajućeg rasta u EU-u, teško je očekivati da će sve korporacije dugoročno stavljati geopolitičku solidarnost ispred profitabilnosti.
Slučaj Amcora tako postaje pokazni primjer napetosti između ambiciozne sankcijske politike Bruxellesa i komercijalnog pragmatizma kompanija umreženih u globalne lance opskrbe. Dok institucije EU-a pooštravaju pravila i nadzor nad zaobilaženjem sankcija, dio svjetskog biznisa traži načine da ostane prisutan na ruskom tržištu uz minimalan pravni rizik.
