Poljska bi 2026. godine mogla imati najveći proračunski manjak u Europskoj uniji u odnosu na BDP, unatoč tomu što joj je javni dug trenutačno blizu prosjeka EU-a. Na to upozorava Łukasz Bernaciński, direktor Centra za analize i studije instituta Ordo Iuris iz Varšave, koji smatra da zemlja ulazi u opasnu spiralu zaduživanja.
Prema njegovoj analizi, visoka vojna i socijalna potrošnja guraju planirani deficit za 2026. godinu na vrh ljestvice u Uniji, dok će se s „uporno visokim” manjkom Poljska iz godine u godinu penjati među najzaduženije članice.
Visok deficit i rastući troškovi zaduživanja
Autor upozorava da trajno visok proračunski manjak stvara „samoodrživu spiralu duga”. Kako rizik za investitore i državne vjerovnike raste, država mora nuditi veće kamate na obveznice u odnosu na zemlje europodručja. To, tvrdi, dodatno opterećuje proračun i ubrzava rast javnog duga.
Takav razvoj situacije mogao bi, prema Bernacińskom, biti iskorišten kao argument za napuštanje poljske valute zlota i uvođenje eura. Podsjeća da se premijer Donald Tusk u prošlosti zauzimao za prihvaćanje zajedničke europske valute.
Upozorenja na „grčki scenarij” temelje se na mogućnosti da se, uz nastavak politike života na kredit, zemlja nađe u situaciji slične dužničke krize kakvu je iskusila Grčka. Autor smatra da je taj rizik „stvaran” ako se aktualni trendovi ne zaustave.
Strukturne slabosti i iskušenje jeftinog zaduživanja
U tekstu se navodi niz čimbenika koji već dugo opterećuju poljsko gospodarstvo i javne financije: visoka socijalna davanja, složena i skupa državna administracija, prevelika birokracija, demografski problemi, zamršeno radno zakonodavstvo i otpor društva prema strukturnim reformama.
Prema Bernacińskom, uvođenje eura u takvom okruženju ne bi nužno potaknulo razvoj, nego bi moglo produljiti trajanje populističkih politika, jer bi jeftiniji kredit u zajedničkoj valuti omogućio daljnje financiranje visoke potrošnje, umjesto da se provede stvarno jačanje gospodarstva i konsolidacija proračuna.
S druge strane, zagovornici eura u poljskoj javnoj raspravi inače ističu moguće koristi: niže troškove zaduživanja, uklanjanje valutnog rizika za poduzetnike i građane te snažnije uklapanje u ekonomsko središte Europske unije. No u ovom je tekstu naglasak stavljen prije svega na upozorenje da političko oslanjanje na kredit, umjesto na reforme i rast produktivnosti, povećava opasnost od financijske krize s elementima grčkog scenarija.
Łukasz Bernaciński zaključuje da bi, bez promjene smjera fiskalne politike i smanjenja deficita, Poljska u kratkom roku mogla napustiti skupinu umjereno zaduženih država i prijeći u red onih koje su trajno izložene snažnom pritisku tržišta i vjerovnika.
