Europski čelnici nastoje razjasniti rijetko korištenu klauzulu uzajamne obrane, članak 42.7 Ugovora o Europskoj uniji, dok raste zabrinutost oko dugoročne predanosti Sjedinjenih Američkih Država NATO savezu i produbljuje se razlaz s Washingtonom. Rasprava se vodi u trenutku kada je glavni tajnik NATO-a postao Mark Rutte, a u Bijelu kuću se vratio predsjednik Donald Trump, koji godinama kritizira europske saveznike zbog izdvajanja za obranu.
Što je članak 42.7 i kako se razlikuje od NATO-a?
NATO, osnovan 1949., počiva na načelu da je napad na jednu članicu napad na sve, utvrđenom u članku 5. Taj je mehanizam poduprt zajedničkim planiranjem, vježbama i vojnom snagom SAD-a. Nasuprot tome, članak 42.7 Ugovora o Europskoj uniji propisuje da su države članice dužne pružiti „pomoć i potporu svim sredstvima u njihovoj moći” ako je neka članica žrtva oružane agresije na svom teritoriju, u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda.
Za razliku od NATO-a, EU nema integrirano vojno zapovjedništvo, stalne obrambene planove ni stalne snage koje bi automatski reagirale. SAD nema nikakvu obvezu intervenirati na temelju članka 42.7, pa se ta klauzula često smatra slabijim vojnim jamstvom, iako ostaje važna politička obveza.
Tko traži jačanje članka 42.7 i zašto?
Cipar, članica EU, ali ne i NATO-a, posebno je zainteresiran za jačanje ove odredbe nakon što je tijekom rata s Iranom prošlog mjeseca dron pogodio britansku zračnu bazu na otoku. Predsjednik Nikos Christodoulides izjavio je na summitu EU-a da su se čelnici dogovorili kako je vrijeme da se definira praktično funkcioniranje članka 42.7 te najavio da će Europska komisija pripremiti „plan” odgovora u slučaju njegova aktiviranja.
Predsjednik Francuske Emmanuel Macron naglasio je da se klauzula mora shvatiti kao obvezujuća, a ne simbolična: „To nisu samo riječi, za nas je to jasno i bez prostora za dvosmislenost.” Predsjednik Europskog vijeća Antonio Costa najavio je izradu „priručnika” za primjenu članka 42.7, dok je šefica europske diplomacije Kaja Kallas poručila da se Europa mora prilagoditi novim okolnostima i više ne može računati da će svoju sigurnost trajno prepustiti drugima.
Članak 42.7 dosad je aktiviran samo jednom, kada je Francuska nakon napada u Parizu 2015., u kojima je ubijeno 130 ljudi, zatražila pomoć ostalih članica EU-a, ponajprije u obavještajnoj suradnji.
