Odstupanje od Trumpova plana i nestabilnost Bliskog istoka
Rat na prostoru Bliskog istoka, iniciran američko-izraelskim napadima na Iran, ne odvija se prema planu Donalda Trumpa, što sa sobom donosi neizvjesnost u pogledu opstanka iranskog režima te ozbiljno utječe na cijelu regiju i globalna tržišta energenata.
Bivši hrvatski veleposlanik u Rusiji i stručnjak za geopolitička pitanja Božo Kovačević ističe da je Zapad nakon vala prosvjeda u Iranu očekivao pad ajatolahovog režima, ali su trenutni vojni zahvati samo dodatno zakomplicirali stanje.
Blitzkrieg strategija Trumpa i izraelskog premijera Netanyahua protiv Irana nije urodila brzom promjenom režima, a trajanje sukoba ostaje nepoznato zbog nejasnih iranskih vojnih kapaciteta i unutarnjih dinamika.
Trump svojim kontradiktornim izjavama zbunjuje javnost, istovremeno pokušavajući Amerikancima predstaviti stanje koje odgovara političkim potrebama, dok ga stvarnost često demantira i dovodi u pitanje njegov autoritet.
Prema mišljenju Kovačevića, način upravljanja krizom od strane Trumpa upućuje na to da čak ni sam predsjednik nema jasan plan za kraj sukoba ili daljnje korake Sjedinjenih Država u ovom kompleksnom okruženju.
Ovaj rat izazvao je ekonomske potrese na svjetskoj razini, podižuci cijene nafte i plina, što već sada prijeti destabilizacijom globalnih tržišta i svakodnevnih života građana diljem svijeta.
Kratkotrajni pad cijena energenata uslijed Trumpovih izjava smatra se više namjernom taktikom za ublažavanje panike na burzama, no analitičari napominju da trgovci dugoročno gledaju na stvarne događaje na terenu, a ne na političke poruke.
Unutarnja zbivanja u Iranu i šire diplomatske implikacije
Nakon čak i najnovijih udaraca, iranski režim i dalje opstaje, no budućnost zemlje ostaje upitna zbog mogućih teritorijalnih gubitaka ili slabljenja utjecaja, a novi vrhovni vođa Modžtaba Hamenei, sin ubijenog Alija Hameneija, nasljeđuje politiku usmjerenu protiv Izraela i SAD-a.
Novi ajatolah Modžtaba Hamenei potencijalna je meta daljnjih zapadnih subverzija, a česta izraelska strategija atentata na protivničke vođe pokazuje koliko su osobni rizici visoki za iransko vodstvo.
Američko-izraelske ambicije ne svode se samo na rušenje iranskog režima, već i na moguće oduzimanje iranskog teritorija kako bi oslabili nadzor prometa kroz strateški Hormuški tjesnac, što ima dalekosežne posljedice za pomorsku sigurnost i svjetsku trgovinu energijom.
U uvjetima pritiska izvana, mnogi Iranci ipak podupiru sadašnju vlast, smatrajući vanjske prijetnje ozbiljnijima od unutarnjih slabosti režima, što je čest slučaj u povijesti kada država djeluje pod vanjskom opsadom.
Unatoč izolaciji, Iran održava kontakte s državama poput Rusije, a nedavni razgovor Putina i Trumpa ukazuje na pokušaje Moskve da se pozicionira kao globalni posrednik i odigra ulogu u sigurnosnoj arhitekturi Bliskog istoka.
Rusija vodi politiku u kojoj nastoji postati ključni posrednik i time sebi pribaviti geopolitičke koristi, osobito u kontekstu stanja u Ukrajini i energetske krize u Europi, dok istodobno koristi svaki prozor za jačanje međunarodnog imidža i utjecaja.
Pozicija Europske unije i međunarodna legitimnost
Pojedine članice EU-a, poput Španjolske pod vodstvom Pedroa Sancheza, javno su ocijenile napad na Iran kao kršenje međunarodnog prava, no opći europski stav ostaje mlak jer Unija nije osudila američko-izraelsku vojnu intervenciju, iako prosvjeduje protiv iranskih odgovora.
Bivši veleposlanik Kovačević oštro kritizira europsko vodstvo i predsjednicu Ursulu von der Leyen zbog moralno upitnog stava kojim prešutno odobravaju napade na suverene države, što smatra narušavanjem temeljnih vrijednosti na kojima počiva Europska unija.
Ključni europski lideri, uključujući Merza, Macrona i Starmera, optuženi su za politički oportunizam, jer se ponašaju kao da čekaju podjelu bliskoistočnih dobara nakon okončanja rata, suprotno deklariranim načelima međunarodne pravičnosti.
Suklob diplomatije dodatno se preslikava i na Hrvatsku, gdje je izraelski veleposlanik Gary Koren čak tražio prekid diplomatskih odnosa s Iranom, a žustra rasprava između izraelskog i iranskog diplomata u Zagrebu bila je primjer kako se bliskoistočki sukobi reflektiraju i na europski prostor.
Iranski veleposlanik Amir Husein Garibnedžad pokazao je u Zagrebu više poštovanja prema diplomatskim protokolima, čime je javno demonstrirao razliku u pristupu Zapada i suparničkih režima međunarodnom pravu i diplomatskim normama.
Kovačević zaključuje da, iako i autoritarni režimi često krše međunarodno pravo, zapadne sile sve manje drže do vlastitih načela, dok njihovi lideri sve otvorenije zagovaraju upotrebu sirove sile i afirmiraju pravilo jačega, što ozbiljno ugrožava globalni poredak i povjerenje u međunarodne institucije.
