Donald Trump je pokrenuo opsežan vojni napad na Iran, čime pokazuje spremnost na primjenu sirove vojne sile, što predstavlja jedan od najvećih rizika njegove vanjske politike tijekom mandata.
U subotu je Trump otvoreno stao uz Izrael u ratu protiv Irana, ali je javnost dobila malo objašnjenja o ciljevima ovog rata koji bi mogao postati najveća američka vojna kampanja od ratova u Afganistanu i Iraku.
Odluka je označila zaokret od brzih i ograničenih akcija prema mogućem dugotrajnom sukobu na Bliskom istoku, regiji bogatoj naftom, što prijeti eskalacijom sukoba u cijelom regionu.
Trump je postavio cilj promjene režima u Iranu vjerujući da će zračni udari potaknuti narodni ustanak protiv trenutne vlasti, iako se smatra iznimno rijetkim da vanjska sila to postigne bez kopnenih operacija.
Bivši dužnosnici i analitičari ističu da će većina Amerikanaca biti zbunjena razlozima vojnog sukoba s Iranom i razumjeti njegovu svrhu tek nakon početka sukoba.
Unutarnji pritisci i političke posljedice
Trumpovi savjetnici su ga pokušavali odvraćati od vojnog sukoba te su tražili da se više fokusira na gospodarske probleme koji su prioriteti većini Amerikanaca, posebno pred važnim izborima u studenome.
Promocija operacije nazvane “Epski gnjev” na društvenoj mreži Truth Social ponudila je samo općenite razloge za akciju, a Trump je tvrdio da se želi zaustaviti iranska prijetnja balističkim projektilima i spriječiti razvoj iranskog nuklearnog oružja.
Diplomatski put zatvoren
Odluka o vojnom napadu gotovo sigurno zatvara vrata diplomatskom rješenju s Iranom čime je propao i posljednji pokušaj nuklearnih pregovora u Ženevi, a iranske protudjelovanja uključivala su ispaljivanje projektila na američke saveznike u regiji.
Tvrdnje Trumpa o neposrednoj prijetnji iranskih projektila prema SAD-u nisu podržane izvješćima obavještajnih službi, što podsjeća na neutemeljene razloge za rat poput onih u slučaju Iraka 2003. godine.
Analitičari upozoravaju da je teško svrgnuti režim iz zraka; klerikalna vlast u Iranu je otpornija unatoč sankcijama i unutarnjim prosvjedima, a mogući kaos nakon udara mogao bi dovesti do još represivnije vojne vlasti.
Udarima su eliminirani neki visoki iranski dužnosnici i zapovjednici Revolucionarne garde, ali vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei nije zahvaćen i prebačen je na sigurno.
Stručnjaci smatraju da je poziv na iranski ustanak najvjerojatnije osuđen na neuspjeh te da je iransko stanovništvo izloženo velikoj opasnosti bez stvarne podrške sa strane SAD-a.
Porast vojnog angažmana i rizika
Trumpov interes za vojne akcije porastao je tijekom njegovog drugog mandata, a uspjesi poput bombardiranja iranskih nuklearnih postrojenja i zarobljavanja venezuelanskog predsjednika ohrabrili su ga na agresivniji pristup.
Međutim, Iran je vojno značajno jači i opremljeniji od Venezuele, te je reakcija na američke udare pokazala spremnost te zemlje na eskalaciju sukoba u regiji.
Bez obzira na ishod sukoba, ozbiljno ugrožavanje iranskih nuklearnih i raketnih programa smatra se velikim uspjehom koji bi mogao oslabiti iranski kapacitet za daljnju prijetnju SAD-u i njihovim saveznicima.
