Kad gradska vlast počne vikati “drž’te lopova”, uvijek se vrijedi zapitati tko zapravo bježi s plijenom. U slučaju četvorke Luka Korlaet, Tomislav Tomašević, Goran Đulić i Kosta Kostanjević, meta je jasna – nikad osuđivani Zagrepčanin Enimark Ponjević, nekadašnji Tuđmanov tjelohranitelj i predsjednik ZG galopskog saveza. No što se sve pokušava sakriti iza etikete “gangster”?
Zaštitarska milicija umjesto policije
Optužbe su teške: četvorka je, umjesto da koristi redovnu policiju, angažirala vlastitu zaštitarsku miliciju, ljude iz Eurolexa s kriminalnim dosjeima, kako bi preuzela prostore od Hipodroma do Dvorane Vrbik i dvorane na Trnju. Boksački klub Trnje deložiran je, uselio je Hrvački klub Trešnjevka, brave su demonstrativno provaljene pred kamerama, a sve je upakirano u priču o obračunu s navodnim uzurpatorom Ponjevićem.
U isto vrijeme, Korlaet i Tomašević drže zaštitnički štit nad svojim čovjekom Kostom Kostanjevićem, koji je od Galića navodno dobio najmanje 450.000 eura. Dok se Ponjevića javno linčuje, pitanje visi u zraku: ekipo, gdje je novac?
Od „Kuće sa 300 prozora“ do afere Hipodrom
Slika se dodatno muti kad se prisjetimo prvih poteza dogradonačelnika Korlaeta. Odlukom gradske vlasti sravnjena je sa zemljom znamenita „Kuća sa 300 prozora“, zaštićeno povijesno kulturno dobro iz 1911., djelo arhitekata Kalde i Stefana, dio povijesnog sklopa Paromlina. Zgrada je obnovljena u doba Milana Bandića i postojala je čak ideja da se premjesti, a ne uništi. Umjesto toga, pretvorena je u prah i pepeo – prvi ozbiljan signal da nova vlast nema problem s brutalnim zahvatima u zagrebačku baštinu.
Na to se nadovezuju afere Hipodrom i Dvorana Vrbik. U javnosti kruže audiosnimci na kojima se čuje kako Korlaet podređene pritišće da “srede gangstere iz Dvorane Vrbik”, iako je, tvrdi se, već godinu dana znao da su optužbe koje će kasnije ponavljati – lažne. Umjesto prezumpcije nevinosti, dobili smo političku presudu unaprijed.
Ponjević mu uzvraća: Tomašević u njemu, tvrdi, nalazi lažni alibi za vlastiti lopovluk, skrećući pozornost s pitanja gdje je završilo oko 2.000.000 eura i zašto se više od 100 zaštitara plaća gradskim novcem, navodno da bi dočekali ekipu izbornu noć, a ne eventualne istražne radnje.
Na kraju ostaje gorak okus: ljudi koji su godinama razapinjali Bandića zbog klijentelizma i veza s kriminalnim miljeom danas igraju istu igru, samo s finijim rječnikom i zelenim svjetonazorom. Umjesto stvarnog raskida s mafijaškim metodama, Zagreb dobiva novu elitu koja pravdu i resurse grada tretira kao vlastiti plijen – uz povike “drž’te lopova” upućene na krivu adresu.
