Nakon 39 dana zračnih operacija protiv Irana, Sjedinjene Američke Države demonstrirale su vojnu nadmoć, ali su istodobno otvorile neugodno pitanje: koliko su ispraznile skladišta svojih ključnih raketnih sustava i što to znači za buduće ratove, osobito u mogućem sukobu s Kinom.
Potrošene zalihe strateških presretača
Prema izvješću analitičara Marka Canciana i Chrisa Parka iz Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS), američke snage su u operaciji Epski bijes u velikoj mjeri trošile sedam ključnih raketnih sustava. Kod četiri vrste streljiva možda je potrošeno više od polovice predratnih zaliha.
Prije rata SAD je imao oko 360 presretača THAAD, a u operaciji ih je ispaljeno između 190 i 290. Zalihe presretača Patriot PAC-3 iznosile su oko 2330 komada, od kojih je do 1430 već upotrijebljeno.
Od više od 400 brodskih presretača SM-3 možda je potrošeno između 130 i 250, dok je iz zaliha od približno 1160 presretača SM-6 upotrijebljeno do 370 komada.
Intenzivno su korištena i sredstva za dalekometne udare. Od oko 90 projektila Precision Strike Missile (PrSM) vjerojatno ih je ispaljeno između 40 i 70, a riječ je ujedno bila o njihovoj prvoj borbenoj uporabi.
Krstareći projektili Tomahawk lansirani su u velikom broju: iz zaliha većih od 3000 komada ispaljeno ih je više od 850. Također je upotrijebljeno oko 1000 projektila Joint Air-to-Surface Standoff Missile (JASSM) iz predratnih zaliha većih od 4000.
Spora obnova zaliha i rizik za buduće ratove
Bijela kuća je u ožujku najavila planove za četverostruko povećanje proizvodnje dijela ključnog naoružanja, a proizvođači su objavili širenje kapaciteta. Lockheed Martin planira podići godišnji kapacitet proizvodnje presretača THAAD sa 96 na 400 u sljedećih sedam godina. Tvrtka RTX najavila je da će godišnja proizvodnja Tomahawka premašiti 1000 komada, a sustava SM-6 više od 500, uz povećanje proizvodnje projektila Patriot PAC-3 do 2030. godine.
Ipak, CSIS upozorava da će do tada SAD morati pažljivo raspoređivati ograničenu proizvodnju. Na temelju petogodišnjih prosjeka procjenjuju da bi obnova zaliha trajala 48 mjeseci za JASSM, 42 mjeseca za PAC-3, 53 mjeseca za THAAD i 47 mjeseci za Tomahawk.
Cancian i Park naglašavaju da će isti projektili biti ključni i u mogućem sukobu u zapadnom Pacifiku. Već prije rata zalihe su bile nedostatne, a rat s Kinom mogao bi trošiti streljivo još brže nego kampanja protiv Irana. Iako SAD može preusmjeriti snage prema Pacifiku, iscrpljene zalihe i spora industrijska obnova znače da će povratak na željene razine trajati godinama.
