Dva mjeseca nakon izbijanja rata između Sjedinjenih Država i Izraela protiv Islamske Republike Iran, u Teheranu je došlo do tihe, ali duboke promjene poretka. Prema analizama agencije Reuters, Islamska revolucionarna garda preuzela je ključne poluge odlučivanja, dok vrhovni vođa više ne donosi presudne odluke.
Ubojstvo ajatolaha Alija Hameneija prvog dana rata i postavljanje njegova teško ranjenog sina Modžtabe Hameneija na čelo države označili su nagli prekid s dosadašnjim modelom vlasti. Istodobno, američki predsjednik Donald Trump političkim i gospodarskim pritiskom najavljuje produženu blokadu Irana i inzistira da Teheran zauvijek odustane od nuklearnog oružja.
Novi centar moći: gardisti odlučuju, vrhovni vođa potvrđuje
Od revolucije 1979. godine sustav je počivao na figuri vrhovnog vođe s praktički apsolutnim autoritetom. Danas, navodi Reuters, teško ranjeni Modžtaba Hamenei uglavnom služi kao instanca koja formalno potvrđuje već dogovorene odluke, a ne kao osoba koja ih samostalno donosi.
Ne pojavljuje se u javnosti niti izravno komunicira s dužnosnicima, nego preko posrednika ili audioveza. Njegova je glavna zadaća dati legitimitet odlukama koje proizlaze iz užeg kruga unutar Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti (SNSC), ureda vrhovnog vođe i zapovjedništva Islamske revolucionarne garde (IRGC).
Analitičari na koje se poziva Reuters ocjenjuju da je došlo do prijelaza s nekadašnje „božanske moći“ klerikalnog vrha na „tvrdu moć“ sigurnosnog aparata. Budući da je vjerski autoritet oslabljen, u sustavu trenutačno nema dovoljno snažnog aktera koji bi mogao ozbiljno osporiti utjecaj generala Revolucionarne garde.
Takva preraspodjela moći odrazila se i na unutarnju politiku. Garda, vođena sigurnosnim prioritetima i idejom očuvanja režima pod svaku cijenu, naginje još čvršćoj centralizaciji i pojačanoj kontroli društva. Istodobno, izričito odbacuje bilo kakvo popuštanje pod zapadnim pritiscima, osobito kad je riječ o nuklearnom programu.
Trump pojačava pritisak, valuta tone, Teheran traži izlaz bez kapitulacije
Koncentracija moći u rukama sigurnosnog aparata usporila je proces odlučivanja. Pakistanski posrednici u mirovnim pregovorima navode da Teheran ponekad kasni i do tri dana s odgovorima na prijedloge, jer u sustavu više nema jedinstvenog „vrhovnog suca“ koji bi brzo presjekao sporove.
Dok ministar vanjskih poslova Abas Arakči i predsjednik parlamenta Muhamed Baker Kalibaf predstavljaju diplomatsko lice pregovora, ključni operativac u pozadini je zapovjednik Revolucionarne garde Ahmad Vahidi, koji se nametnuo kao središnja figura sadašnjeg poretka.
Unatoč višemjesečnom intenzivnom vojnom i ekonomskom pritisku, taj krug ne pokazuje spremnost na odustajanje od svojih ciljeva. Prema ocjenama koje prenosi Reuters, politički raspon u Teheranu danas se svodi na odabir između tvrde i još tvrđe struje, dok je cilj vodstva jasan: izbjeći rat punog razmjera, zadržati kontrolu nad ključnim polugama poput Hormuškog tjesnaca i iz sukoba izaći politički i vojno ojačan.
Istodobno se gospodarski pritisak produbljuje. Iranski rijal pao je na rekordno nisku razinu od 1,8 milijuna za jedan američki dolar, izvijestio je Sky News. Takav kolaps valute dodatno potiče inflaciju u zemlji snažno ovisnoj o uvozu hrane, lijekova, elektronike i sirovina. Situaciju dodatno pogoršava trajna američka blokada iranskih luka, koja presijeca važne izvore državnih prihoda.
Prema pisanju lista The Wall Street Journal, Donald Trump je svojim suradnicima poručio da se pripreme za produženu blokadu Irana kako bi se dodatno ograničili izvoz nafte i brodski promet. Takav pristup vidi kao manje rizičan od intenzivnog bombardiranja ili naglog završetka sukoba.
Na vanjskopolitičkom planu američki predsjednik dodatno zaoštrava retoriku. U porukama na društvenim mrežama poručio je da se Teheran „mora dovesti u red“ jer „ne zna kako potpisati nenuklearni sporazum“, uz priloženu računalno generiranu sliku na kojoj drži strojnicu među eksplozijama i poruku „Nema više gospodina Finog“.
Tijekom državne večere u Bijeloj kući, u čast kraljevskog posjeta, Trump je tvrdio da se kralj Charles slaže s njegovim stajalištem da Iran nikada ne bi smio imati nuklearno oružje. Službena potvrda takvog stava s britanske strane nije objavljena, no poruka iz Washingtona jasna je: politički i gospodarski pritisak na Teheran nastavlja se, dok u Iranu sigurnosni aparat čvrsto preuzima kormilo države.
