Bugarska je samo četiri mjeseca nakon uvođenja eura izbila na prvo mjesto po inflaciji u eurozoni, upozorava prof. dr. sc. Ivan Lovrinović. Prema njegovoj ocjeni, sličan je put već prošla i Hrvatska, a obje će zemlje dugoročno, tvrdi, snositi ozbiljne posljedice zbog načina na koji su ušle u zajedničku valutu.
Lovrinović podsjeća da je još prije godinu dana prognozirao kako će Bugarska nakon uvođenja eura doživjeti snažan inflacijski udar, usporediv s hrvatskim iskustvom. Napominje kako se u Bugarskoj uoči promjene valute vlasti nisu usuđivale javno govoriti čak ni o simboličnim poskupljenjima, dok su u Hrvatskoj, kako kaže, pojedini političari otvoreno umanjivali očekivane učinke na cijene.
Valutni odbor i gubitak monetarne samostalnosti
Ekonomist naglašava da su i Bugarska i Hrvatska godinama prije formalnog uvođenja eura imale monetarni režim poznat kao valutni odbor. U praksi je to značilo fiksni tečaj domaće valute prema euru i gotovo potpunu ovisnost o politici Europske središnje banke.
Takav je sustav, smatra Lovrinović, predstavljao oblik “totalne monetarne ovisnosti” o euru. Posljedica je, po njemu, bila smanjena konkurentnost domaćih gospodarstava, jer su imala relativno čvrstu i stabilnu valutu, a istodobno slabiju gospodarsku strukturu i nisku produktivnost.
U takvim je uvjetima, ističe, teško postići brži razvoj i sustići ostatak Europske unije. Podsjeća da je Bugarska posljednja, a Hrvatska pretposljednja u EU-u po razini razvijenosti te drži da će se takav poredak teško promijeniti upravo zbog izabrane monetarne politike.
Prosvjedi u Bugarskoj i pritisak Bruxellesa
Lovrinović podsjeća da je u Bugarskoj bilo prosvjeda, pa i sukoba s policijom, u vrijeme donošenja odluke o uvođenju eura. Unatoč tomu, tadašnja je vlast, kako navodi, provela odluku oslanjajući se na silu i institucionalnu moć.
Prema njegovoj interpretaciji, uvođenje eura u Bugarskoj bilo je politički važno Bruxellesu kako bi se pokazalo da projekt Europske unije i zajedničke valute ima zamah i podršku novih članica. Time se, kaže, željelo potvrditi privlačnost eura i osnažiti sliku o jedinstvu eurozone.
S druge strane, zagovornici uvođenja eura u pravilu ističu očekivane koristi: uklanjanje valutnog rizika, niže troškove razmjene, veću predvidljivost za investitore te snažnije povezivanje s najrazvijenijim članicama EU-a. Upravo su ti argumenti bili ključni u službenim kampanjama i u Hrvatskoj i u Bugarskoj.
Lovrinović, međutim, smatra da su kratkoročne koristi precijenjene, a dugoročni troškovi zanemareni. Kao ključni problem navodi gubitak mogućnosti vođenja samostalne monetarne politike prilagođene stvarnom stanju domaćeg gospodarstva.
Procjenjuje da će se Bugarska i Hrvatska u narednom razdoblju izmjenjivati na vrhu ljestvice inflacije u eurozoni te da će istodobno rasti vanjskotrgovinski deficiti i vanjski dug. Takav će razvoj događaja, smatra, na kraju postati i problem za cijelu eurozonu.
Zaključno, Lovrinović upozorava da je eurozona, gurajući u svoje članstvo zemlje koje po njegovu sudu nisu bile spremne, preuzela ozbiljan rizik. Ako se sadašnji trendovi nastave, tvrdi, i sama bi eurozona dugoročno mogla snositi posljedice takvih odluka.
