Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović donio je odluku o povlačenju osmorice hrvatskih vojnika iz misija na Bliskom istoku, no njihov povratak otežan je zbog nedostatka vlastitih transportnih kapaciteta.
U kriznim situacijama, poput ratnih zona ili nakon terorističkih napada, civilni zračni promet brzo se prekida, pa države koje nemaju vlastite transportne avione ovise o pomoći drugih država za evakuaciju svojih građana i vojnika.
Posljedice ukidanja transportne avijacije u Hrvatskoj
Hrvatska je nekada posjedovala transportne avione Antonov An-32B unutar Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, sposobne za prijevoz vojnika i opreme te evakuaciju iz kriznih područja, ali zbog političke odluke vlade na čelu sa Zoranom Milanovićem tijekom 2010-ih, ta je komponenta uklonjena iz vojne doktrine i avioni su donirani Ukrajini.
Odluka o gašenju transportne avijacije formalizirana je u Dugoročnom planu razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske za razdoblje 2015.-2024., koji je usvojen u Hrvatskom saboru 2014. godine, a rezultirala je gubitkom ključnih kapaciteta i znanja potrebnih za brzo reagiranje u kriznim situacijama.
Unatoč nedostacima u konstrukciji An-32B aviona, njihova prisutnost bila je vitalna za vojne i civilne potrebe Hrvatske, dok je njihovo ukidanje uzrokovalo ovisnost o zračnim transportnim kapacitetima drugih zemalja.
Važnost vojne transportne komponentе za državnu sigurnost i civilnu zaštitu
Vojni transportni avioni ne služe samo vojnim operacijama nego i civilnim kriznim situacijama poput evakuacija, hitnih medicinskih intervencija, pomoći pri gašenju požara i drugim katastrofama, što ih čini neizostavnim elementom državne sigurnosti i otpornosti.
Bez vlastitih transportnih kapaciteta, država se izlaže riziku ovisnosti o tuđoj logistici, što može ugroziti pravovremenu i učinkovitu zaštitu svojih građana u trenucima krize.
Država koja posjeduje vojnu transportnu avijaciju može samostalno donositi odluke i provoditi hitne operacije, razlikujući se od onih koje ovise o pomoći drugih, što je temelj državništva i suvereniteta.
Stoga je nužno da Hrvatska ponovno uvrsti modernu transportnu komponentu u sastav svojih oružanih snaga kako bi se osigurala brzina, učinkovitost i samostalnost u kriznim situacijama te zaštita hrvatskih građana u zemlji i inozemstvu.
Predsjednik Milanović trebalo bi iskoristiti svoj politički utjecaj kako bi ukazao na greške iz prošlosti i potaknuo Vladu na ulaganja u zračne transportne kapacitete, što je ključno za sigurnost i ozbiljnost države u suvremenom nestabilnom svijetu.
