U medijima su se nakon američko-izraelskih udara na iranski režim pojavile kontradiktorne slike reakcija Iranaca, od žalovanja i izražavanja patriotizma do proslave i nade u promjene.
Dok su neki Iranci na ulicama držali portrete ubijenih vođa i prosvjedovali protiv Zapada, drugi su slavili kraj teokratske vlasti, što odražava duboku podijeljenost u društvu.
Dvostruki život u iranskom društvu
U Iranu postoji jasna razlika između javnog poštivanja strogih vjerskih pravila i privatnog života gdje ljudi nesmetano prakticiraju zapadnjačke navike i slobodno diskutiraju o politici.
Ovu dvostrukost potvrđuju disidenti poput Azar Nafisi koja je opisala kako se putem književnih sastanaka održavao otpor unutar represivnog režima.
Film “Taxi Teheran” ilustrira iransku svakodnevicu i cenzuru, te pokazuje kako su građani našli načine da izraze svoje stvarne stavove mimo službene ideologije.
Volja stanovništva: demokracija ili teokracija?
Reakcije na političke događaje u Iranu razlikuju se po ideološkoj pripadnosti, pri čemu su pristaše režima skloni percipirati napade kao ugrozu nacionalnog suvereniteta, dok mlađe generacije vide priliku za promjene.
Istraživanja poput onih nizozemske skupine GAMAAN ukazuju da većina Iranaca preferira demokratski sustav u odnosu na teokratsku vlast, iako je zbog represije teško dobiti potpuno vjerodostojne podatke.
Primjerice, u anketama iz 2022. godine veliki broj ispitanika izrazio je negativan stav prema Islamskoj Republici te veliku podršku demokraciji, što odražava želju za promjenama unatoč pritiscima režima.
Ograničenja i izazovi istraživanja javnog mnijenja
Zbog autoritarnog karaktera režima i straha od represije, online ankete mogu biti pristrane i ne odražavati stvarnu strukturu društva, što znači da su rezultati indikativni, ali ne i konačni dokaz većinske volje.
Podjela u iranskoj dijaspori
Iranska dijaspora broji oko 1,3 milijuna ljudi, najviše u zapadnim zemljama, gdje se dijele stavovi o režimu zbog različitih političkih i obiteljskih veza, što dodatno ilustrira složenost iranskog društva.
Dijaspora je često izražena kao mjesto slobodnog izražavanja protivljenja režimu, dok su oni povezani s režimom oprezniji i često ga podržavaju.
Prosvjedi kao izraz nezadovoljstva
Protesti, posebno od 2009. godine naovamo, jasno pokazuju široko nezadovoljstvo režimom, uključujući velike pokrete poput Zelenog pokreta i prosvjede 2022. pod sloganom “Žena, život, sloboda”.
Nakon smrti Mahse Amini, prosvjedi su otkrili duboke društvene i generacijske podjele, a represija je rezultirala brojnim žrtvama te teškim sukobima s vlastima.
Posljednji val prosvjeda u siječnju bio je izrazito krvav, s tisućama ubijenih i brutalnim obračunom sigurnosnih službi s prosvjednicima čak i unutar bolnica.
Otpornost iranskog režima
Analitičari upozoravaju da iranski režim ima snažnu institucionalnu otpornost i da uklanjanje vrhovnog vođe možda neće dovesti do slabljenja, već potencijalno i učvršćivanja moći.
Iranski sustav održava se zahvaljujući mreži paradržavnih organizacija, Revolucionarnoj gardi i religijskim institucijama koje su ključne za političku stabilnost i sigurnost.
Vanjske intervencije uglavnom stvaraju efekt konsolidacije društva oko vlasti, a stanovništvo često održava negativan stav prema Sjedinjenim Državama i Izraelu, što otežava strani utjecaj na unutarnje prilike.
