Mislav Kolakušić intervju za Večernji list kolovoz 2013 Marinko Jurasić
Mediji se pozivaju na izvore iz Ustavnog suda prema kojima je ustavnosudska praksa, a to je tvrdio i ministar Slavko Linić, da zahtjev za ocjenu ustavnosti može podnijeti samo sud, a ne sudac pojedinac. U tom se kontekstu citira i jedna odluka Ustavnog suda u slučaju Miroslava Kutle kad je tumačeći odredbe Ustavnog zakona o Ustavnom sudu obrazloženo kako je "razvidno da jedino nadležni sud može pokrenuti postupak ocjene zakona." Mediji zaključuju, pozivajući se i na anonimne izvore iz Ustavnog suda, da je "nadležni sud" Trgovački sud u Zagrebu, a ne sudac Mislav Kolakušić. Sudeći prema sadržaju vašeg zahtjeva i vi ste imali tu dvojbu?
Ustavni sud RH je jedini ovlašten meritorno ocijeniti tko je Sud iz predmetne odredbe. Osobno tumačenje propisa u pogledu ovlaštenja za zastajanje u sudskom postupku te ovlasti za podnošenje Zahtjeva za ocjenu ustavnosti pojedinih odredbi ZFPPN-a, izrazio sam u samom Zahtjevu, te ću ih rado ponoviti i ovom prilikom. Odredbom članka 37. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH propisano je da ako Sud u postupku utvrdi da zakon koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom, zastat će s postupkom i podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu suglasnosti zakona, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom. Odredbom članka 120. Ustava RH određeno je da se sudačka dužnost povjerava osobno sucima. Odredbom članka 7. stavak 1. Zakona o sudovima propisano je da u pravnim stvarima iz sudske nadležnosti u prvom stupnju sudi sudac pojedinac. Odredbom članka 98. stavak 2. Sudskog poslovnika propisano je da odluke i ostale akte koji se odnose na predmete u kojima sud postupa u obavljanju sudbene vlasti potpisuje sudac koji rješava predmet.
Odredbom članka 30. Zakona o sudovima propisano je da je predsjednik suda sudac koji uz sudačku dužnost obavlja i poslove sudske uprave sukladno zakonu i Sudskom poslovniku. Odredbom članka 31. istog Zakona, određeno je da predsjednik suda u obavljanju poslova sudske uprave donosi upravne i druge akte, izdaje naredbe i daje upute u okviru svojih ovlasti. Slijedom rečenih odredbi, Sud u sudskom postupku donosi odluke isključivo po sucu kojem je predmet dodijeljen u rad.
Predsjednik suda nema ovlast donošenja odluka u sudskim predmetima koji mu nisu dodijeljeni u rad, pa samim time nije ovlašten donijeti niti rješenje o zastoju u sudskim postupkom u predmetu koji je dodijeljenom u rad drugom sucu, slijedom čega nije ovlašten podnijeti zahtjev za ocjenu ustavnosti nakon donošenja rješenja o zastajanju s postupkom u tom sudskom postupku. Nadalje, Ustavni zakon ne pravi razliku u definiciji pojma "sud" prilikom davanja ovlasti za zastajanje s postupkom i podnošenje zahtjeva za ocjenu ustavnosti. Sjednica sudskog odjela kao niti sjednica svih sudaca, također temeljem Ustava RH i Zakona o sudovima nisu ovlaštene donositi odluke u konkretnim sudskim predmetima. Slijedom citiranih odredbi, smatram da sudac Mislav Kolakušić nije ovlašten podnijeti Zahtjev za ocjenu ustavnosti, ali isto tako smatram da je Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda Mislavu Kolakušiću, kada postupa u konkretnom sudskom predmetu koji mu je dodijeljen u rad, ovlašten podnijeti predmetni zahtjev.
Za građane ovo može zvučati zbunjujuće, ali sve to nije tako komplicirano kako se na prvi pogled čini, naime sudac kada postupa u konkretnom sudskom predmetu predstavlja sud (općinski, trgovački, prekršajni), a kada sudjeluje na sjednicama odjela ili sjednicama svih sudaca kao i u svim drugim situacijama vezanim uz sud ili istupe u javnosti, sudac nema ulogu suda već suca tog suda. Tako propisuju Ustav i zakoni RH, kao i propisi većine modernih demokratskih zemalja stvarajući osobnu odgovornost sudaca za donošenje odluka suda u konkretnim predmetima.
Prema T-portalu i predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec iznijela je tumačenje prema kojem zahtjeve podnose samo određena državna tijela te da ste na svom zahtjevu trebali imati pečat i potpis predsjednice Trgovačkog suda u Zagrebu. Ima li vaš zahtjev taj potpis i pečat? I koji bi bio značaj tog potpisa i pečata, da je predsjednica suda suglasna sa zahtjevom ili da su svi suci suglasni, ili bi to bila potvrda da zahtjev uistinu dolazi od suca koji radi na određenom spisu? Jeste li istraživali postoji li praksa Ustavnog suda o tomu ili je ovo prvi put da se takav problem pojavljuje pred Ustavnim sudom na ovaj način?
Trgovački u Zagrebu po sucu toga suda Mislavu Kolakušiću odlukom Stpn-7/13 od 22. srpnja 2013. zastao je s postupanjem u predmetu predstečajne nagodbe, te je sukladno ranije navedenim oodredbama članka 37. stavak 1. Ustavnog zakona u svezi odredbama članka 120. Ustava Republike Hrvatske, članka 7. stavak 1. Zakona o sudovima i članka 98. stavak 2. Sudskog poslovnika, podnio Zahtjev za ocjenu ustavnosti, u ponedjeljak 29. srpnja 2013. Zahtjev je ovjeren pečatom Trgovačkog suda u Zagrebu, 66. sudskog vijeća suca Mislava Kolakušića. Istražujući dostupnu mi praksu Ustavnog suda RH nisam uspio pronaći identičnu pravnu situaciju u svezi podnesenog Zahtjeva. Stajalište da Trgovački u Zagrebu po sucu toga Suda Mislavu Kolakušiću, nije Sud iz Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH, može dovesti do zaključka da se sve presude i odluke sudova (nekoliko desetaka milijuna) koje su u konkretnim predmetima donijeli Sudovi po sucima tih sudova, trebaju staviti izvan snage, jer ih nije potpisao predsjednik Suda u ime Suda, temeljem mišljenja sjednice odjela ili sjednice svih sudaca.
Ako niste ovlašteni podnijeti zahtjev vaš će se podnesak smatrati prijedlogom, kao da ga je podnio bilo koji građanin. Jeste li u tom slučaju bili ovlašeni zastati s postupkom u slučaju Dalekovod, odnosno hoćete li tada predstečajnu nagodbu odmah morati nastaviti primjenjujući odredbe za koje smatrate da su protuustavne? Vjerujem da u pogledu ovlasti za donošenje rješenja o Zastoju s postupkom radi podnošenja Zahtjeva, nema puno suprotnih stajališta, s obzirom da u konkretnom sudskom postupku može postupati isključivo sud po sucu kojem je predmet dodijeljen u rad, a nikako sud po predsjedniku suda kao sudskoj upravi. Ukoliko Ustavni sud povodom Ustavne tužbe podnesene protiv rješenja o zastajanju s postupkom, donese odluku kojom se usvaja tužba i ukida rečeno rješenje, postupak će se odmah nastaviti i donijet će se meritorna odluka o prijedlogu s obzirom da tada više neće biti na snazi odluka o zastajanju s postupkom.
Zbog vašeg rješenja na koje se Dalekovod nije mogao žaliti i Dalekovod se obratio Ustavnom sudu ustavnom tužbom. Poslovni.hr iznio je i mišljenje pravnih stručnjaka pa i akademika Siniše Trive i profesora Mihajla Dike prema kojem ste pogriješili što niste primijenili pravila o prekidu parničnog postupka prema kojima je na vaše rješenje moguća žalba Visokom trgovačkom sudu. Je li moguća situacija da Dalekovod dobije mogućnost žalbe Visokom trgovačkom sudu i da taj sud zaključi kako nije bilo razloga da se zastane s postupkom u slučaju Dalekovod jer, recimo, već u svom rješenju niste sažeto obrazložili zašto smatrate da su pojedine odredbe protuustavne. Uzgred, i predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin i predsjednik Udruge hrvatskih sudaca Đuro Sessa prigovaraju vam što zahtjev za ocjenu ustavnosti niste imali pripremljen. Jeste li pogriješili?
Iz medija sam upoznat da neki kolege smatraju da je protiv rješenja Suda o zastajanju s postupku radi podnošenja Zahtjeva za ocjenu ustavnosti, Sud trebao primijeniti odredbe iz članka 215a. ZPP-a, odnosno da je temeljem odredbi članka 30. stavak 3. ZFPPN-a, dopušteno izjaviti žalbu protiv tog rješenja.
Prvenstveno bih htio ukazati da je odredbom članka 30. stavak 4. ZFPPN-a, određeno da se žalba podnosi prvostupanjskom tijelu koje je donijelo rješenje, te da o žalbi odlučuje Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak.
Dakle, odredba koja se spominje u medijima, odnosi se isključivo na pravo žalbe protiv rješenja Financijske agencije kao upravnog tijela, o kojoj odlučuje Ministarstvo Financija RH. Prema Ustavu i zakonima Republike Hrvatske protiv odluka sudova Republike Hrvatske nije moguće izjaviti žalbu Ministarstvu financija. Nadalje, odredbom članka 215a. ZPP-a propisano je da u slučajevima u kojima po ovom Zakonu dolazi do zastoja postupka primjenjivat će se na odgovarajući način odredbe ovoga Zakona o prekidu postupka. Slijedom citirane odredbe potrebno je ponovno ukazati da rješenje o zastoju postupka nije doneseno temeljem odredbi ZPP-a, nego temeljem odredbi članka 37. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH. Ustav RH je najviši po hijerarhiji izvora prava u Hrvatskoj, nakon čega slijede međunarodni ugovori pa zakoni. Postoje tri osnovna pravila za postupanje tijela koja primjenjuju zakon u situaciji sukoba pravnih pravila; propis koji je na nižoj razini u hijerarhiji pravnih propisa neće biti primijenjen ukoliko je u suprotnosti s propisom višeg ranga u hijerarhiji pravnih propisa, lex specialis derogat legi generali (u slučaju kada opći i posebni propisi regulira isto područje primijeniti će se poseban propis), lex posteriori derogat legi priori (kasniji zakon ima prednost nad prethodnim zakonom).
U konkretnom slučaju zastajanje s postupkom radi podnošenja zahtjeva za ocjenu ustavnosti, regulirano je isključivo odredbom članka 37. stavak 1. Ustavnog zakona, te smatram da se ni na koji način ne mogu primijeniti navedene odredbe ZPP-a. Primjena rečenih odredbi ZPP-a na način kako je to navedeno u medijima značila bi da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u postupanju po žalbi, ovlašten meritorno odlučivati o osnovanosti ili neosnovanosti zastoja u postupanju, a time i o Zahtjevu za ocjenu Ustavnosti pojedinog zakona ili njegovih odredbi, a što temeljem Ustava i Zakona o sudovima, svakako nije.
U svezi stajališta da sam odmah s donošenjem rješenja o zastajanju s postupkom trebao podnijeti zahtjev Ustavnom sudu, citirao bih Ministra financija Slavka Linića, Novi list od 23. srpnja 2013. „Potrošeno je toliko novaca, Ministarstvo financija je preko 500 ljudi angažiralo, imamo odvjetnike, konzultante analitičare… Toliko truda u sedam mjeseci…“, postavio bih pitanje zar je uistinu opravdano očekivati da jedan sudac u 30 dana otkrije ono što je 500 ljudi radilo 7 mjeseci, te bih citirao dio iz podnesenog Zahtjeva: „Sud smatra da je ocjenu Ustavnosti pojedinih odredbi Zakona potrebno promatrati kroz oblike njegove primjene u praksi. Pojedine odredbe Zakona stječu svojstvo neustavnosti, ako omogućuju njegovu zloupotrebu, odnosno ako se njime grubo vrijeđaju odredbe Ustava. Zloupotreba Zakona u korist pojedinaca ili društava u pojedinačnom slučaju primjene zakona predstavlja nezakonitost, dok učestale istovrsne povrede Zakona predstavljaju povredu Ustava, jer tada odredbe zakona postaju alat za povredu Ustava RH na štetu fizičkih i pravnih osoba te Republike Hrvatske. Zakonske odredbe postaju neustavne kad njihova primjena u konkretnim odnosima dovodi do neustavnih posljedica.“
Vrijeme će pokazati jesam li u nečemu pogriješio, ali znam da u svemu postupam iz najiskrenijih pobuda i želje da živimo u Hrvatskoj, zemlji slobodnih, sretnih i zaposlenih građana koji primaju plaću za svoj rad.
