Mislav Kolakušić kod Ariane Kekić u Podcastu Mrežnica – listopad 2025. 1. dio
U novoj epizodi podcasta Mrežnica gostovao je Mislav Kolakušić, pravnik, sudac i bivši zastupnik u Europskom parlamentu. Govorio je o inflaciji, skupoći, lažnoj ekonomiji, europskom dugu, fondovima i modelu koji, po njegovim riječima, ne može trajati još dugo.
Zašto živimo lošije, zašto plaćamo skupu struju i zašto nas guta inflacija?
Puno je razloga, ali osnovni je problematično vodstvo Europske unije i problematični vođe država članica koji slijede potpuno sulude načine vođenja ekonomije i suočavanja sa stvarnošću.
Mi danas živimo u vremenu lažnog, nepostojećeg novca. Europska unija je sveukupno odštampala 1500 milijardi eura, a dug samo četiri države, Njemačke, Francuske, Italije i Španjolske, iznosi 10.500 milijardi. Dug Sjedinjenih Američkih Država je 38 tisuća milijardi, a njihov proračun 6,8 tisuća milijardi.
Živimo u vremenu u kojem se kupuje lažnim novcem. Međutim, ono što je pravo jest dug. Mi se svi zadužujemo. I mi u Europskoj uniji, i u Europi, i u Sjedinjenim Američkim Državama, i u Australiji, i na Novom Zelandu. Svi se zadužujemo na jednom te istom mjestu, kod banaka čiji je najveći pojedinačni dioničar BlackRock, a odmah iza njega Vanguard, uz još brojne fondove koji su u njihovu vlasništvu.
Drugim riječima, cijela zapadna civilizacija zadužuje se kod istih centara moći.
Kako se to odražava na svakodnevni život?
Dolazak golemih količina nepostojećeg novca diže cijene svega. Plenković je prije nekog vremena podigao plaće javnom sektoru. I što se dogodilo? Jesu li ljudi sada lakše došli do stanova? Nisu. Cijene kvadrata otišle su na četiri ili pet tisuća eura.
To je efekt lažne ekonomije. Više nemamo ekonomiju zasnovanu na proizvodnji. Sve se proizvodi u Kini, a mi se samo zadužujemo. I to može funkcionirati samo dok svi prihvaćamo taj lažni novac i lažnu ekonomiju. Onog trenutka kada nam zatreba pravi novac, pravog novca neće biti, jer ga u bankama ima samo 10 posto.
Što to konkretno znači u slučaju krize?
Znači da će najbrži, odnosno onaj tko prvi dođe do banke ili ima najbolju vezu, možda uspjeti podići dio svoga novca, a ostali neće dobiti ništa.
Zašto onda ljudi ne osjećaju stvarno blagostanje?
Zato što ga nema. Europska unija i brojni državnici neprestano potiču ratnu ekonomiju i zaduživanje. Danas živimo u vremenu kada nam se stalno govori da se moramo pripremati za rat, da moramo ulagati u naoružanje i da moramo prihvatiti golema zaduživanja kao nešto normalno.
Stotine milijardi eura odlaze u Ukrajinu i tamo nestaju ili se možda troše na oružje, a možda i ne. Nitko zapravo ne provjerava što se događa s tim novcem. Da bismo nadoknadili te gubitke, Europska unija se dodatno zadužuje.
Možete li to pojasniti na konkretnom primjeru?
Imamo Next Generation EU. Govori se o bespovratnim sredstvima, ali to je laž. Europska unija se zadužila 800 milijardi eura. Od toga Italija uzima 200 milijardi. Dakle, Italija se u godinu dana kroz taj instrument zadužila 200 milijardi eura.
Dio tog duga naziva se nepovratnim sredstvima, ali to nije istina. Sve države članice sudjeluju u povratu toga duga. Mi ćemo svi vraćati i ono što se zove nepovratnim. Dakle, ponovno laž na laž. Mi danas živimo u svijetu potpune laži.
Znači li to da je riječ o svojevrsnoj bankarskoj ili fondovskoj okupaciji?
Riječ je o okupaciji od strane fondova. Ti fondovi vlasnici su svih medija, svih banaka i praktički cijele vojne industrije.
Njemačka će, primjerice, uložiti golema sredstva u vojnu industriju. Tko je najveći dioničar velikih obrambenih kompanija? BlackRock. Dakle, krug je zatvoren. I to je standardni obrazac.
Kako onda objašnjavate to da su cijene u Hrvatskoj više nego u nekim bogatijim državama?
Zato što je velik broj građana spreman platiti takve cijene bez ikakvog pitanja. U Hrvatskoj je razvijen mentalitet da se sav slobodni trenutak provodi u shopping centrima, trgovačkim lancima i na akcijama. Nije problem što nešto košta 20 eura, nego je bitno da piše da je sniženo s 40.
Taj mentalitet potrošnje doveo je do enormnog rasta cijena. Svaki trgovac želi prodati po maksimumu. Vi imate proizvode proizvedene u Kini za dva ili tri centa, a prodaju se po 100 ili 200 dolara. Cijene u Hrvatskoj veće su nego u Austriji, Njemačkoj ili Italiji zato što je velik dio stanovništva spreman to platiti.
Koje je rješenje?
Rješenje je složeno. S njim se trebalo početi još devedesetih. Tvornice se nisu smjele dijeliti i gasiti, nego modernizirati. Nisu to učinili ni Austrijanci ni Talijani. Pogledajte Poljsku. Ona je danas gospodarski div i uskoro će biti jedna od najjačih država članica Europske unije.
Kod nas se stvorio sloj ljudi koji živi vrlo dobro upravo zahvaljujući nepostojećem novcu koji dolazi iz europskih fondova. To su firme koje dobivaju velike infrastrukturne poslove, različite natječaje i goleme iznose. Svi mi kroz PDV i poreze šaljemo novac u europske fondove, a onda se on raspodjeljuje uskom krugu ljudi.
To je genijalan perpetuum mobile za mali dio stanovništva, ali za veliku većinu nije.
U što smo potrošili taj novac?
U nešto što ne donosi ni jedan jedini cent novog novca. Farbanje fasada, uređivanje mostova, kružni tokovi, razni infrastrukturni zahvati. Sve je to možda donijelo nešto komfora, ali ništa od toga ne stvara novu vrijednost. To je potrošeno u sekundi i ne proizvodi ništa novo.
Govori se o rastu BDP-a, ali to ne odgovara stvarnosti. Jedini pravi pokazatelj je odnos duga i prihoda države, a ne neki apstraktni BDP. Istina se prešućuje, a laž se stalno prezentira.
Cijeli razgovor možete pronaći na You Tube kanalu Radio Mrežnica – Podcast Mrežnica
