Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u godišnjem je govoru o stanju Europske unije 16. rujna otvorila tri velike teme: veličanje Ratka Mladića u Srbiji, mogući novi odnos Unije s Kanadom i stroža pravila za pristup djece društvenim mrežama. Hrvatski eurozastupnici uglavnom su pozdravili smjer poruka, ali su istodobno pokazali koliko se Bruxelles lako zadržava na snažnim riječima dok konkretna pravila, uvjeti i odgovornost ostaju nedorečeni.
Eurozastupnik Tonino Picula rekao je da je iznimno razočaran dijelom govora o Mladiću. Zamjerio je predsjednici Komisije što je temu ostavila za kraj, što nije izrijekom rekla da je Mladić odgovoran za genocid i što u Strasbourg nije pozvala predstavnice Majki Srebrenice. Njegova primjedba o preciznom imenovanju zločina ima težinu. Presude međunarodnih sudova ne smiju se ublažavati diplomatskim rječnikom, a slavljenje pravomoćno osuđenog ratnog zločinca nije folklor nego politička poruka.
Osuda je potrebna, ali redoslijed u govoru nije politika
Von der Leyen rekla je da je bila užasnuta prizorima s Mladićeva ispraćaja u Beogradu te poručila da slavljenju ratnog zločinca nema mjesta u Europi. To je jasna i potrebna rečenica. Ipak, rasprava o tome je li izrečena na početku ili na kraju govora lako postaje zamjena za ozbiljnije pitanje: što će Europska unija učiniti kada vlasti države kandidatkinje toleriraju ili politički koriste veličanje osuđenih ratnih zločinaca?
Konzervativan i odgovoran pristup ne mjeri vanjsku politiku jačinom aplauza u dvorani. Mjeri je uvjetima i posljedicama. Ako Srbija želi napredovati prema članstvu, mora jasno raskinuti s državnim i društvenim veličanjem zločinaca, otvoriti pitanja nestalih, surađivati u procesuiranju odgovornih i poštovati susjede. Hrvatska pritom ima pravo inzistirati na vlastitim ratnim i sigurnosnim interesima, a ne prepustiti ih općenitim formulama europskih institucija. Stephen Nikola Bartulica zato je opravdano podsjetio da Zagreb prema Beogradu mora postavljati konkretne uvjete, uključujući neriješena pitanja iz Domovinskog rata.
Kanada kao pridružena članica: lijepa ideja bez jasnog ugovora
Druga velika najava bila je otvaranje vrata Kanadi kao prvoj pridruženoj članici Europske unije. Suradnja s Kanadom u trgovini, obrani, energetici, Arktiku, znanosti i tehnologiji ima smisla. Riječ je o demokratskoj državi s dubokim europskim vezama i važnim hrvatskim iseljeništvom. U svijetu rastuće kineske moći, ruske agresije i neizvjesnih transatlantskih odnosa, čvršće savezništvo Europe i Kanade može biti korisno objema stranama.
Problem je u tome što status pridružene članice danas nije jasno definiran u europskom pravnom poretku. Nije dovoljno izmisliti privlačan naziv i tek poslije odlučivati što on znači. Građani moraju znati donosi li takav odnos slobodu kretanja, pristup zajedničkom tržištu, financijske obveze, regulatorno usklađivanje ili utjecaj na europske odluke. Nacionalni parlamenti ne smiju postati promatrači dok europska izvršna vlast stvara novu kategoriju članstva političkim govorom. Suradnja da, ali uz ugovor, demokratsku raspravu i jasnu računicu koristi i obveza.
Zaštita djece od platformi je opravdana, ali roditelji ne smiju biti zaobiđeni
Najkonkretniji dio govora odnosio se na djecu i društvene mreže. Von der Leyen najavila je zabranu pristupa društvenim mrežama mlađima od 13 godina. Djeca od 13 do 15 godina mogla bi koristiti samo ograničene račune pod nadzorom roditelja ili skrbnika, dok bi platforme za korisnike od 15 do 18 godina morale primjenjivati sigurniji dizajn. Komisija je najavila i prebacivanje većeg tereta odgovornosti na tehnološke kompanije koje zarađuju na zadržavanju pažnje i profiliranju mladih korisnika.
Smjer je opravdan. Velike platforme godinama su roditeljima nudile alate koji su slabiji od njihovih algoritama, dok su djeca izlagana ovisničkim obrascima, seksualiziranom sadržaju, nasilju i pritisku uspoređivanja. Slobodno tržište ne znači da korporacija ima pravo oblikovati dječje navike bez granica. Društvo već ograničava prodaju alkohola, duhana i kockanja maloljetnicima; digitalni proizvod projektiran da izaziva kompulzivno ponašanje također zaslužuje ozbiljna pravila.
No provedba mora čuvati privatnost i roditeljsku odgovornost. Sustav provjere dobi ne smije postati europska baza identiteta za svaki ulazak na internet, a institucije ne mogu zamijeniti obitelj. Roditelji moraju dobiti stvarne kontrole, jasne informacije i pravo odlučivanja unutar razumnog zakonskog okvira. Komisija mora objasniti kako će spriječiti zaobilaženje pravila, koje će podatke platforme smjeti tražiti i tko će odgovarati kada zaštita zakaže.
Europa ne treba još jedan govor bez mjerljivih posljedica
Piculina kritika podsjeća da se zločin mora imenovati bez kalkuliranja, ali mjesto jedne teme u govoru nije najvažniji test europske politike. Važnije je hoće li Beograd zbog veličanja Mladića osjetiti političke posljedice, hoće li odnos s Kanadom dobiti pravno i demokratsko uporište te hoće li pravila za tehnološke platforme doista zaštititi djecu bez stvaranja novog nadzornog aparata.
Europska unija bit će uvjerljiva tek kada velike riječi pretvori u jednaka pravila za sve, kada poštuje ovlasti država članica i kada jasno kaže tko snosi trošak i odgovornost svake nove politike. To je ozbiljniji kriterij od dojma koji ostavlja govor, bez obzira dolazi li kritika s ljevice, desnice ili iz same Komisije.
