Mislav Kolakušić za Freedom.hr govori o konkurentnosti europske automobilske industrije, tehnološkoj neutralnosti i posljedicama europskih propisa za hrvatska radna mjesta.
Freedom.hr: Zašto smatrate da je europska automobilska industrija došla do kritične točke?
Europska automobilska industrija zapošljava izravno i neizravno približno 13,8 milijuna ljudi. Ona nije apstraktna stavka u dokumentima Europske komisije, nego mreža tvornica, dobavljača, prijevoznika i obitelji koje žive od svojeg rada.
Godinama se donosilo sve više pravila, rokova i administrativnih zahtjeva bez dovoljno ozbiljne procjene može li europska industrija istodobno ostati konkurentna Kini i Sjedinjenim Državama. Sada i sama Europska komisija govori o kritičnoj prekretnici, potrebi smanjivanja troškova i pojednostavnjivanju propisa.
Političari su prvo stvorili problem, a sada najavljuju spašavanje
Freedom.hr: Europska komisija sada nudi fleksibilnija pravila. Je li to dovoljan zaokret?
Komisija je krajem 2025. predstavila paket koji proizvođačima daje veću fleksibilnost, govori o tehnološkoj neutralnosti i najavljuje smanjenje administrativnog opterećenja. Dobro je da se pogreške počinju ispravljati, ali radnici i poduzetnici imaju pravo pitati zašto se na posljedice nije mislilo prije donošenja pravila.
Industrijska politika ne može se voditi zabranama koje se mijenjaju kada tvornice počnu zatvarati pogone. Investicija u proizvodnju planira se godinama unaprijed. Ako regulator svake dvije godine mijenja smjer, kapital odlazi, proizvodnja se seli, a Europa postaje ovisna o tehnologiji i lancima opskrbe drugih država.
Tehnološka neutralnost mora biti stvarna
Freedom.hr: Što za vas znači stvarna tehnološka neutralnost?
Cilj smanjenja emisija ne zahtijeva da birokrati unaprijed odrede jedinog pobjednika. Električna vozila, učinkovitiji motori, hibridi, održiva goriva i nove tehnologije moraju se natjecati rezultatima, cijenom i stvarnim životnim ciklusom proizvoda. Uloga politike je postaviti mjerljive ciljeve, a ne propisati jednu tehnologiju za cijeli kontinent.
Europa mora razvijati vlastite baterije, poluvodiče, programska rješenja i sirovinske lance. Ali subvencije bez tržišne discipline ponovno će završiti kod politički odabranih velikih sustava. Potpora mora biti dostupna inovativnim malim i srednjim poduzećima, uz javne kriterije i mjerljiv učinak na proizvodnju u Europi.
Hrvatska mora prestati biti samo tržište
Freedom.hr: Što Hrvatska može učiniti umjesto da samo čeka odluke iz Bruxellesa?
Hrvatska ne smije svoju gospodarsku politiku svesti na čekanje europskih fondova i kupnju uvoznih proizvoda. Moramo obrazovati inženjere i tehničare, smanjiti porezno opterećenje rada, ubrzati dozvole za proizvodne investicije i povezati domaće tvrtke s europskim dobavljačkim lancima.
Naša povezanost s njemačkim i širim europskim gospodarstvom znači da pad industrije brzo dolazi i do hrvatskih izvoznika. Zato hrvatska Vlada u europskim institucijama mora tražiti procjenu učinka svakog novog propisa na radna mjesta, cijenu energije i konkurentnost, prije nego što za njega digne ruku.
Zelena tranzicija bez snažne industrije neće preživjeti
Freedom.hr: Mogu li zaštita okoliša i snažna industrija ići zajedno?
Društvo koje gasi vlastitu proizvodnju neće postati čišće. Samo će uvoziti proizvode iz zemalja s drukčijim standardima, gubiti porezne prihode i postajati politički ovisnije. Zaštita okoliša i industrijska snaga nisu neprijatelji ako se politika vodi razumno, predvidljivo i tehnološki otvoreno.
Radnici ne smiju platiti cijenu političkih eksperimenata. Europi trebaju energija po konkurentnoj cijeni, manje nepotrebne administracije, ulaganje u znanje i stabilna pravila. Bez toga neće biti ni proizvodnje, ni strateške autonomije, ni novca kojim se financiraju socijalna prava građana.
