Kina je 18. rujna obilježila 95. godišnjicu Mukdenskog incidenta, događaja kojim je japanska Kvantuška vojska 1931. stvorila povod za okupaciju Mandžurije. U Shenyangu je održana središnja komemoracija, a sirene za zračnu opasnost ponovno su podsjetile na početak četrnaestogodišnjeg razdoblja japanske invazije i rata u Kini.
Kinesko Ministarstvo vanjskih poslova pozvalo je Japan da se suoči s poviješću agresije i konkretnim potezima stekne povjerenje azijskih susjeda. Glasnogovornik Guo Jiakun izjavio je da poricanje zločina agresije znači osporavanje povijesnih zaključaka i potkopavanje poslijeratnog međunarodnog poretka.
Guo je upozorio da države regije moraju ostati budne kako se „japanski militarizam ne bi ponovno pojavio“ i kako se povijesne tragedije ne bi ponovile. Peking obilježavanje ne predstavlja kao poticanje mržnje prema današnjem Japanu, nego kao obranu povijesnog sjećanja i upozorenje protiv političkog umanjivanja odgovornosti za rat.
Eksplozija na pruzi poslužila je kao izgovor za okupaciju
Dana 18. rujna 1931. pripadnici japanske Kvantuške vojske izveli su manju eksploziju na Južnomandžurskoj željeznici kod Mukdena, današnjeg Shenyanga, i za napad optužili Kineze. Incident je iskorišten kao opravdanje za vojnu operaciju nakon koje je Japan brzo zauzeo sjeveroistočnu Kinu i uspostavio marionetsku državu Mandžukuo.
Za kinesku javnost 18. rujna ostaje simbol nacionalnog poniženja, ali i početka otpora koji Peking uključuje u širu povijest borbe protiv fašizma. Komemoracije zato imaju dvostruku ulogu: čuvaju sjećanje na civilne žrtve i istodobno podupiru današnju kinesku poruku da se sigurnosni poredak u Aziji ne smije graditi zaboravljanjem japanske ratne prošlosti.
Današnja obrambena politika Japana u središtu spora
Kineske kritike ove su godine izravno povezane s povećanjem japanske obrambene potrošnje, razvojem projektila većeg dometa, širenjem izvoza oružja i intenzivnijom sigurnosnom suradnjom sa Sjedinjenim Državama i drugim državama Indo-Pacifika. Posebno je osjetljiva mogućnost da se Japan uključi u sukob oko Tajvana.
Peking izjave japanske premijerke Sanae Takaichi da bi kriza oko Tajvana mogla postati situacija koja ugrožava opstanak Japana uspoređuje s predratnim opravdanjima vojne ekspanzije. Tokio, s druge strane, svoje jačanje obrane objašnjava rastom kineske vojne moći, sjevernokorejskim projektilima i pogoršanjem sigurnosnog okruženja.
Upravo je ta suprotna interpretacija središnji problem kinesko-japanskih odnosa. Za Japan je nova sigurnosna politika odgovor na sadašnje prijetnje; za Kinu je ona znak da se ograničenja uvedena nakon Drugoga svjetskog rata postupno razgrađuju. Bez zajedničkog jezika o povijesti, svaki novi projektil, vojna vježba ili izjava o Tajvanu lako postaje dokaz najgorih namjera druge strane.
Devedeset pet godina nakon Mukdenskog incidenta otvoreno ostaje pitanje mogu li dvije najveće azijske sile odvojiti opravdano povijesno sjećanje od suvremenog političkog nadmetanja. Zaborav bi relativizirao agresiju, ali korištenje povijesti kao stalnog sredstva pritiska također otežava izgradnju mehanizama koji bi spriječili novu krizu.
