Pakistan se našao među državama najteže pogođenima poremećajima u opskrbi ukapljenim prirodnim plinom nakon zatvaranja Hormuškog tjesnaca. Novo izvješće predstavljeno na konferenciji Gastech pokazuje koliko je energetski sustav zemlje izložen jednoj pomorskoj točki: Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati zajedno osiguravaju oko 99 posto pakistanskog uvoznog LNG-a.
LNG čini približno 30 posto ukupne opskrbe plinom u Pakistanu. Njime se proizvodi električna energija, opskrbljuje industrija i održava proizvodnja gnojiva, pa prekid isporuka nije samo problem benzinskih postaja. On se brzo prenosi na cijenu struje, poljoprivrednu proizvodnju, izvoz i kućne proračune.
Vlada ponovno uvodi mjere štednje
Islamska vlada odgovorila je smanjenjem goriva za službena vozila, zabranom kupnje novih državnih automobila, ograničenjem službenih putovanja i večera te prelaskom dijela sastanaka na videokonferencije. Trgovine i tržnice trebale bi zatvarati vrata u 21 sat kako bi se smanjila potrošnja električne energije i goriva.
Za motocikliste, vozače rikši i vlasnike malih automobila uvedena je ciljana subvencija od 100 pakistanskih rupija po litri za ograničenu mjesečnu količinu. Vlada time pokušava ublažiti udar na građane s nižim prihodima, ali istodobno priznaje da državni proračun nema prostora za potpuno preuzimanje razlike u cijeni.
Plin je postao skuplji, a manevarski prostor uži
Pakistanski ministar energetike Awais Leghari rekao je da su cijene spot pošiljaka regasificiranog LNG-a porasle na 23,25 dolara po milijunu britanskih toplinskih jedinica. Vlada je zato povećala uporabu domaćeg plina i drugih domaćih izvora kako bi izbjegla još skuplju proizvodnju električne energije.
U kolovozu je 72 posto pakistanske električne energije proizvedeno iz domaćih izvora: hidroenergije, ugljena, nuklearnih elektrana, lokalnog plina, vjetra i sunca. Leghari tvrdi da je takva struktura spriječila još najmanje jedan sat redukcija dnevno i dodatno opterećenje potrošača od oko 10,6 milijardi rupija.
Islamabad traži nove dobavne pravce
Pakistan ubrzava sporazum o nabavi nafte iz Omana, koji je godinama stajao bez završne odluke. Sa Saudijskom Arabijom razgovara i o isporukama preko luke Yanbu na Crvenom moru, čime bi se zaobišao Hormuški tjesnac. No borbe oko Bab el-Mandeba pokazuju da ni zapadni pravac prema Crvenom moru nije potpuno siguran.
Kriza je zato otkrila dvostruku ranjivost: zemlja ovisi o uvozu energenata, a glavni dobavni pravci prolaze kroz uska morska grla zahvaćena ratom. Čak i kada teret fizički stigne, više cijene prijevoza, osiguranja i sirovine povećavaju pakistanski uvozni račun i pritisak na devizne rezerve.
Energetska politika više nije samo gospodarsko pitanje
Pakistan sada mora odlučiti koliko brzo može povećati domaću proizvodnju, obnovljive izvore i skladišne kapacitete, a da pritom ne ugrozi pouzdanost mreže i industriju. Gastechovo izvješće posebno ističe brzu izgradnju velikih solarnih i vjetroelektrana, krovne solarne sustave te baterijska spremišta kao načine smanjenja uvozne ovisnosti.
Hormuška kriza pokazala je da cijena energije za Islamabad više ne ovisi samo o tržištu. Ovisi i o ratu, diplomaciji, sigurnosti pomorskih ruta i odnosima sa zaljevskim državama. Dok se ti rizici ne rasporede na više izvora i pravaca, svaki novi sukob u Zaljevu ostat će izravan udar na pakistansku nacionalnu sigurnost.
