Rastuće cijene nafte izazvane ratom u Iranu imaju manji utjecaj na Kinu zbog velikih zaliha sirove nafte i diversifikacije izvora energije, uključujući obnovljive izvore.
Kina je stvorila jedne od najvećih svjetskih strateških i komercijalnih zaliha nafte te ubrzano prelazi na električna vozila i obnovljive izvore energije, čime se štiti od energetskih poremećaja.
Strateške zalihe i energetska neovisnost
Procjenjuje se da Kina u siječnju ima 1.2 milijarde barela kopnenih zaliha nafte, što joj osigurava energiju za tri do četiri mjeseca, smanjujući ekonomski rizik od prekida dostave putem Hormuškog tjesnaca.
U proteklih 20 godina Kina je smanjila ovisnost o pomorskim naftnim putovima kroz gradnju novih kopnenih naftovoda i diversifikaciju izvora energije, sada oviseći o Hormuškom tjesnacu samo za 40 do 50 posto uvoza pomorske nafte.
Cilj Kine do 2030. godine je povećati udio nefosilnih goriva u potrošnji energije na 25 posto, što dodatno smanjuje ranjivost na globalne energetske šokove.
Geopolitička važnost i energetski miks
Hormuški tjesnac, važan globalni transportni put, prenosi oko 31 posto svjetske morske nafte, ali za Kinu pomorski uvoz tog puta čini samo 6.6 posto ukupne potrošnje energije, što pokazuje njenu diversifikiranu energetsku strategiju.
Kina je najveći svjetski uvoznik sirove nafte, ispred SAD-a i Indije, no njezina ovisnost o uvozu je manja zbog povećane domaće proizvodnje i diversifikacije energenata.
Za razliku od SAD-a koji povećava domaću proizvodnju, Kina se fokusira na obnovljive izvore energije i elektrifikaciju prijevoza, s time da električna vozila značajno smanjuju potražnju za naftom u prometu.
Obnovljivi izvori čine rastući udio u kineskom energetskom miksu, što osnažuje otpornost gospodarstva na fluktuacije cijena fosilnih goriva.
Nafta i prirodni plin čine samo 4 posto kineske energije, znatno manje u usporedbi s drugim azijskim zemljama, dok električna energija iz ugljena i obnovljivih izvora zauzima glavni dio potrošnje.
Unatoč porastu obnovljivih izvora, ugljen ostaje dominantan i Kina je najveći svjetski proizvođač i potrošač ugljena, uz napore za smanjenje emisija ugljika.
Američke sankcije Iranu učinile su Kinu jednim od rijetkih kupaca iranske nafte, koja čini oko 20 posto njezina uvoza, ali se ta količina može zamijeniti naftom iz Rusije.
Veći izazov predstavlja uvoz od oko 5 milijuna barela nafte dnevno iz drugih Bliskoistočnih zemalja preko Hormuškog tjesnaca, gdje su mogući geopolitički rizici.
Energija budućnosti i izazovi tranzicije
Rat u Iranu naglašava važnost tranzicije prema energetskoj neovisnosti i dekarbonizaciji čitavog gospodarstva Kine, što uključuje širenje obnovljivih izvora i elektrifikaciju transporta.
Fosilnim gorivima dominiraju državne kineske korporacije koje su manje fleksibilne, ali zemlja planira povećati strateške zalihe sirove nafte, predviđajući rast kapaciteta za milijun barela dnevno do 2026. godine.
Iako je kineski uvoz sirove nafte pao u 2024., zabilježen je porast od 4.6 posto prošle godine zbog rastućih tenzija na Bliskom istoku, što pokazuje osjetljivost na globalne događaje uz prisutnu prilagodljivost.
Analitičari ističu da će nastavak elektrifikacije i razvoj obnovljivih izvora dodatno smanjiti izloženost Kine naftnim krizama i stabilizirati njezinu energetsku sigurnost.
