Pravilna upotreba pridjeva u hrvatskom jeziku
U hrvatskome standardnom jeziku često se griješi kod korištenja sufiksa pri tvorbi posvojnih pridjeva poput izraza “kokošja juha”, a stručnjaci iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje naglašavaju da je točan oblik pridjeva s nastavkom -ji umjesto često susretanog -iji, stoga ispravno kažemo kokošja juha, a ne kokošija juha.
Jednako se pravilo odnosi na druge imenice, pa tako od riječi djeca pravilno tvorimo pridjev “dječji”, dok su oblici poput “dječiji” ili “dječija” pogrešni, kao što su netočni i oblici “božiji”, “ovčiji” ili “vražiji” umjesto pravilnih “božji”, “ovčji” i “vražji”.
U hrvatskom jeziku standard propisuje dosljednu upotrebu pravila pri tvornji posvojnih pridjeva, a rasprostranjene su pogreške i kod glagola, gdje primjerice nije prihvatljivo koristiti glagol “učestvovati”, već je ispravno reći “sudjelovati”, što potvrđuje i Institut za hrvatski jezik.
Naglasak na važnosti očuvanja jezične norme
Kao i svaki standardizirani jezik, hrvatski je podložan utjecajima i promjenama, no pridržavanje gramatički ispravnih oblika doprinosi očuvanju kulture i jasnoće komunikacije, pa je važno stalno ponavljati i učiti pravilnu uporabu dok se društvo sve više suočava s jezičnim posuđivanjem i kolokvijalizmima.
Nedoumice u jeziku često proizlaze iz regionalnih razlika i tuđica, ali pravilna uporaba pridjeva i glagola znak je poštovanja prema vlastitoj tradiciji i vrijednostima, osobito u vremenu kada je identitet sve važniji za opstanak malih naroda u globaliziranom svijetu.
Kultura točne i jasne upotrebe jezika doprinosi međusobnom razumijevanju i prenosi vrijednosti koje duboko ukorijenjene žive u našem društvu, a pravilni jezik temelj je svake suverene države poput Hrvatske.
Ako se svi češće ne vratimo temeljnim pravilima vlastitog jezika, i naš identitet, ali i društvena stabilnost mogli bi doći u pitanje pod pritiskom sveprisutne globalne nepismenosti.
Svaka čast onima koji paze na hrvatski jezik, ali ljuti me koliko se ljudi trudi biti pametno moderan pa na kraju priča i piše kao da je svejedno što će ostaviti generacijama koje dolaze.
