Europski parlament zatražio je 28. travnja u Strasbourgu znatno veći proračun Europske unije za razdoblje 2028.–2034. te uvođenje novih EU nameta u visini oko 60 milijardi eura godišnje. Za stajalište je glasovalo 370 zastupnika, 201 je bio protiv, a 84 suzdržana, čime je uspostavljen pregovarački mandat Parlamenta za idući višegodišnji financijski okvir (VFO).
Zastupnici traže podizanje gornje granice rashoda na 1,27 posto bruto nacionalnog dohotka (BND) država članica, iznad prijedloga Europske komisije čiji se nacrt proračuna približava iznosu od 2 bilijuna eura. Uz to, žele da otplata duga iz instrumenta Next Generation EU uopće ne ulazi pod proračunski plafon, što bi omogućilo dodatno širenje potrošnje.
Zahtjev za novim „vlastitim prihodima” Unije
Predviđeni novi EU „vlastiti prihodi” iznosili bi oko 60 milijardi eura godišnje. Iako konkretni izvori još nisu dogovoreni, raniji prijedlozi uključivali su namete na emisije CO₂, usluge digitalnih platformi i financijske transakcije. Takvi bi se nameti mogli preliti na poduzeća i potrošače u cijeloj Uniji.
Predsjednica Parlamenta Roberta Metsola obrazložila je prijedlog generacijskom odgovornošću, poručivši da buduće generacije ne bi smjele plaćati odluke iz prošlosti. Pozvala je na „stvarni napredak” u uvođenju novih vlastitih sredstava kako bi se pokrio trošak otplate duga iz plana oporavka.
Izvjestiteljica, portugalska zastupnica Carla Tavares iz redova socijalista, upozorila je da je „ambicija bez sredstava prazna” te zatražila od Vijeća Europske unije da prihvati razinu potrošnje koju je zacrtao Parlament, navodeći da je cilj proračun koji „funkcionira za regije, korisnike i građane”. Suizvjestitelj Siegfried Mureșan poručio je da glasovanje određuje i razinu ambicije i tempo provedbe.
Nema rezova, podjele među državama članicama
Parlament traži više sredstava praktički u svim područjima: za obranu, konkurentnost, inovacije, zelenu tranziciju i digitalizaciju. Istodobno inzistira na zaštiti postojećih izdataka za Zajedničku poljoprivrednu politiku, kohezijske fondove, ribarstvo i Europski socijalni fond, uz povećanje programa poput Horizon Europe, Erasmus+, Connecting Europe Facility i klimatskih instrumenata.
Na području vanjskih politika, zastupnici smatraju da su predložena sredstva za proširenje, potporu Ukrajini i humanitarnu pomoć nedostatna. U tekstu se ne navodi nijedno područje u kojem bi se potrošnja smanjila.
Dio država članica protivi se takvom širenju proračuna. Njemačka i Nizozemska već su poručile da ne žele ići preko prijedloga Komisije, koji i sam snažno opterećuje nacionalne proračune. Nekoliko drugih neto uplatiteljica jednako je suzdržano prema dodatnim transferima u Bruxelles.
Razlike su bile vidljive na neformalnom sastanku Europskog vijeća u Nikoziji na Cipru, gdje čelnici nisu uspjeli usuglasiti zajednički pristup. Razmak između onih koji traže veća izdvajanja – među kojima je i Španjolska – i onih koji to odbijaju ostaje znatan.
Stajalište Parlamenta moći će postati osnova formalnih pregovora tek kada države članice u Vijeću usvoje vlastitu zajedničku poziciju, što se zasad nije dogodilo.
U rezoluciji je ponovno istaknuto da bi poštivanje vladavine prava trebalo ostati uvjet za pristup europskim sredstvima. Istodobno se naglašava da lokalni korisnici – poput općina, poljoprivrednika i znanstvenih institucija – ne bi smjeli snositi posljedice zbog propusta nacionalnih vlada.
Parlament upozorava i na moguće „prenacionaliziranje” zajedničkih politika te se protivi modelu „jedan plan po državi članici” koji je predložila Komisija, uz obrazloženje da bi to moglo smanjiti transparentnost i nadzor. Zastupnici žele da regionalna i lokalna tijela imaju izravniju ulogu u planiranju i upravljanju fondovima.
Čelnici država i vlada trebali bi se vratiti raspravi o proračunu na sastanku Europskog vijeća u lipnju, s ciljem da se razlike dovoljno suze kako bi se mogli započeti službeni pregovori. Plan je postići dogovor do kraja godine kako bi novi financijski okvir bio spreman za početak 2028.
Ambiciozan kalendar dodatno otežava činjenica da neto uplatiteljice odbijaju veća izdvajanja, da prvotni prijedlog Komisije već pritišće nacionalne proračune, a sada i Parlament traži još više. Pitanje koliko su države članice spremne platiti u odnosu na ono što Bruxelles zahtijeva ostaje jedno od ključnih otvorenih pitanja u europskoj politici.
