Europska komisija priprema novi val inicijativa za 2027. godinu. Građanima i poduzećima pritom obećava manje birokracije, jednostavnija pravila i konkurentnije gospodarstvo. Put prema toj jednostavnosti, barem prema objavljenom programu, vodit će kroz još nekoliko paketa, strategija, saveza, instrumenata i europskih inicijativa.
Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen u pismu predsjednici Europskog parlamenta Roberti Metsoli i irskom premijeru Micheálu Martinu navodi da je vrijeme za provedbu već dogovorenih politika. Komisija istodobno predstavlja opsežan popis novih poteza koji zahvaćaju gospodarstvo, socijalnu politiku, obranu, klimu, migracije, policijsku suradnju i pitanja društvenih vrijednosti.
Temeljna poruka glasi da Europa mora djelovati zajednički i imati više sredstava za samostalno djelovanje. Za građane i države članice važno je, međutim, drugo pitanje: koliko će najavljene mjere doista ukloniti prepreke, a koliko će stvoriti nove europske strukture koje će se zatim morati financirati, primjenjivati i nadzirati.
Jednostavnija pravila, uz još nekoliko novih paketa
U području konkurentnosti Komisija najavljuje prijedlog protiv neopravdanih teritorijalnih ograničenja opskrbe na jedinstvenom tržištu, ubrzavanje izdavanja dozvola, paket za konkurentnost i pojednostavljenje bankarskog sektora te paket za pojednostavljenje prometa.
Na popisu su i DiversifyEU, Europska korporacija za kritične sirovine, paket za pojednostavljenje stanovanja, Europski dogovor o skrbi, novi program sveučilišnih saveza i jamstva za vještine.
Neke od tih inicijativa mogu odgovoriti na stvarne probleme. Europska poduzeća godinama upozoravaju na spore dozvole, skupu energiju, teško dostupno financiranje i različita pravila među državama članicama. Jedinstveno tržište još je daleko od toga da u praksi funkcionira jednako jednostavno kao nacionalno tržište.
No Komisija zasad nudi poznati recept: kada složeni europski sustav ne daje dovoljno dobre rezultate, odgovor je novi europski okvir. Pojednostavljenje tako ponovno dolazi u obliku dodatnog zakonodavnog programa koji će države, poduzeća i uprave tek morati proučiti.
Od vode i toplinskih valova do offshore postrojenja
U području klime i otpornosti najavljeni su revizija standarda emisija ugljikova dioksida za teška vozila, Savez za klimatsko osiguranje, Europski plan za toplinske valove i Europska inicijativa za vodu.
Komisija poručuje da su suše, požari, poplave i toplinski valovi pokazali rastuću cijenu klimatskih promjena te da Europa mora ojačati prevenciju i pripravnost. To je ozbiljan izazov, ali svaki novi zajednički instrument otvara i pitanje granice između europske koordinacije i odgovornosti nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti.
Za sigurnost i obranu pripremaju se Europska sigurnosna strategija, pravila za sigurnost energetskih postrojenja na moru, međunarodna razmjena policijskih podataka te Europski instrument za strateške kapacitete. Komisija želi i snažniju provedbu sankcija Rusiji, nastavak potpore Ukrajini te veću zaštitu granica i kritične infrastrukture.
Više zajedničke politike traži i više zajedničkog novca
Program nije odvojen od prijedloga novog europskog proračuna od gotovo dva bilijuna eura za razdoblje od 2028. do 2034. godine. Von der Leyen izrijekom navodi da Unija mora dobiti sredstva za provedbu svojih ambicija te traži pravodoban dogovor o novom proračunu i novim vlastitim izvorima prihoda.
Komisija predlaže prihode povezane s trgovinom emisijama, ugljičnom prilagodbom na granicama, neprikupljenim elektroničkim otpadom, duhanskim trošarinama i velikim poduzećima. Širenje europskih politika tako prati i nastojanje da se institucijama Unije osiguraju stabilniji izvori financiranja.
Politička logika je jasna: više zajedničkih zadaća zahtijeva više zajedničkog novca i snažnije zajedničke institucije. Ali vrijedi i obrnuto. Što Bruxelles raspolaže većim vlastitim prihodima i većim brojem instrumenata, to se težište odlučivanja udaljava od nacionalnih parlamenata koji izravno odgovaraju biračima.
Države dobivaju provedbu, Bruxelles zadržava smjer
Komisija opravdano upozorava da europske države pojedinačno teško mogu odgovoriti na globalnu industrijsku konkurenciju, energetsku nesigurnost, rat, hibridne prijetnje i organizirani kriminal. Suradnja među državama nije luksuz, nego potreba.
Suradnja, međutim, nije isto što i neprekidno premještanje političkih odluka na razinu na kojoj građani teže mogu utvrditi tko je za njih odgovoran. Nacionalne vlade u Bruxellesu sudjeluju u donošenju pravila, a zatim se kod kuće često predstavljaju kao njihovi nemoćni izvršitelji. Komisija predlaže, Parlament mijenja, Vijeće pregovara, nacionalne uprave provode – i na kraju nitko nije sasvim kriv kada rezultat ne funkcionira.
Najavljeni program za 2027. zato treba mjeriti prema vrlo jednostavnom kriteriju: hoće li građanima i poduzećima doista biti lakše, jeftinije i sigurnije ili će Europa dobiti još jedan sloj dobro nazvanih struktura s uredima, pravilnicima i vlastitim proračunskim zahtjevima.
Bruxelles obećava jednostavnost po dizajnu. Europsko iskustvo nalaže oprez: birokracija se rijetko smanjuje tako što dobije još nekoliko novih imena.
